PRIČE NAVIJAČA
Doživljaji i sjećanja navijača sa utakmica, putovanja...
"SINA SA ISTOKA"
Piše: Siniša Vujaković - Sina Lešinar
e-mail: jovanaijelena@sbb.co.zu
Priča 6
PRIJEDOR 1988. - PRVI PORAZ NAKON OSVOJENOG KUPA
Poslije osvojenog Kupa Borac je dugo bio tema broj jedan u cijeloj Jugi, a posebno u svojoj Banja Luci.
Taj veličanstveni uspjeh je bio od značajnog uticaja i na nas 'Vulturese' jer je interesovanje raje za našu navijačku grupu naglo poraslo i brojno stanje članova "Vulturesa" se povećavalo, doslovno, iz sata u sat!
Nakon osvojenog Kupa život se nastavio i slijedile su redovne obaveze i Borca i nas 'Lešinara'.
Prva Borčeva utakmica nakon finala Kupa bila je u Prijedoru. Nama je ta utakmica došla kao 'kec na desetku' jer je Borčeva uprava, konačno, odlučila da organizuje odlazak navijača u Prijedor i to o svom trošku! Konačno nas je klub i zvanično 'priznao' i prihvatio.
Organizovani polazak navijača zakazan je na parkingu iza zapadne tribine Gradskog stadiona. Mi smo se okupili mnogo prije od zakazanog termina i 'zagrijavali' se pred dolazak autobusa i polaska za Prijedor. Bili smo istinski sretni što nas naš Borac na ovakav način tretira i vodi na svoju utakmicu.
Uskoro su na parking stigla 3 autobusa. Bili smo malko iznenađeni kad smo vidjeli kakav su nam krš od autobusa obezbjedili ljudi iz Uprave! Bili su to oni 'krševi' koji su u to vrijeme vozili na prigradskim linijama za Karanovac, Manjaču, Piskavicu....
Ali, poklonu se, tako kažu, 'ne gleda u zube' a ni Prijedor nije bio daleko tako da nismo ni razmišljali o 'udobnosti' jer to je svega 50-ak kilometara vožnje.
Nas se okupilo oko 150 i potrpali smo se u te 'krš-buseve', ali za Prijedor je krenulo barem još toliko navijača i to svojim automobilima. Te navijače mi smo nazivali 'penzioneri' ali to je bilo od milja i oni su u svakom slučaju bili dio nas, ili mi dio njih, u zajedničkoj 'misiji': Forzza Borac!
Tako je u Prijedor stiglo nas cca 300 i zauzeli smo centralnu, zapadnu, tribinu ako se to može tako tako nazvati na skromnom prijedorskom stadionu!?
Naš čuveni Stadion sportskih igara, poznatiji kao 'Čajevčev stadion' koji se nekad nalazio kod Hotela 'Bosna' je bio prava 'Marakana' za taj prijedorski fudbalski stadion!
Domaćin Rudar i naš Borac su inace u tom periodu vodili grčevitu borbu za plasman u svojoj 'drugoligaškoj grupi' s obzirom da je od naredne sezone startovala jedinstvena Druga liga, tako da se polovina klubova borila i za ulazak i za opstanak, jer je prema propozicijama 'pola lige' ispadalo u niži rang takmičenja.
Nažalost, pobjednici Kupa, su doživjeli poraz od Rudara. Na kraju utakmice na 'semaforu' je pisao rezultat:
Rudar - Borac = 1:0
Borac, veliki pobjednik nad Crvenom Zvezdom i vlasnik pehara Kupa "Maršala Tita", je razočarao i poklekao u Prijedoru!? Ne, nije Rudar bila ekipa za potcjenjivanje ali ni neka 'bauk' ekipa i baš nam je bilo krivo zbog tog poraza koji je prekinuo slavljeničku euforiju a i naše prvo organizovano putovanje osta obilježeno porazom našeg najdražeg kluba.
Najgore je bilo to što je taj poraz Borca doveo u situaciju da plasman u jedinstvenu Drugu ligu postane upitan i zaista bi bilo paradoksalna činjenica da drugoligaš Borac osvoji Kup Jugoslavije i nakon toga ispadne u niži rang takmičenja!!! A moglo se to desiti, zamalo.
Iako smo bili zabrinuti zbog te činjenice ipak smo, duboko u sebi, vjerovali da se to neće desiti i da će naš Borac postati član jedinstvene Druge lige, a ubrzo i član Prve lige. Taj naš optimizam i vjera u Borac se kasnije pokazao kao putpuno opravdan.
U Prijedoru nije bilo nikakvih 'sranja'. Nismo imali ama baš nikakvih problema bilo s kim u Prijedoru iako, moram priznati, smo pokušali malo isprovocirati domaće navijače i pokazati im ko su 'Lešinari'.
Od svega toga nije bilo ništa jer su nas Prijedorčani zaista lijepo dočekali i prihvatili, a na stadionu smo doživjeli da domaća publika aplauzom dočeka istrčavanje igrača Borca na teren, a i mi navijači smo dobili svoj dio aplauza!
Obradovalo nas je to što smo shvatili da su i Prijedorčani bili sretni, i slavili su, zbog Borčevog osvajanja Kupa "Maršala Tita".
Svak čast komšije!
Na terenu je igra bila fer i sportska ali našu radost je pokvario odlučujući gol u Borčevoj mreži, mada su za to najveći krivci bili upravo igrači Borca koji su izgleda i nakon mjesec dana još uvijek 'slavili' osvojeni Kup i nisu pružili igru ni 10% od onog što su pokazali na stadionu JNA kad su nadigrali veliku Crvenu Zvezdu
Taj poraz je Borac mogao veoma skupo da plati ali na njihovu i našu sreću na kraju prvenstva Borac je ostvario plasman u jedinstvenu Drugu ligu. Istine radi, taj plasman u jedinstvenu Drugu ligu, zajedno sa ljubljanskom Olimpijom, je ostvaren više "na guzove" nego zaslugom na terenu! Što jest' jest'.
Da, i Rudar je uspio u tom pa je i naredne sezone zajedno s Borcem nastupao u jedinstvenoj Drugoj ligi i moram priznati - te sezone Rudar je bio bolja ekipa od Borca!
Dugo je Rudar, sa ostalim, 'favoritima' vodio bitku za plasman u Prvu ligu ali onda su na scenu stupili razni 'fudbalski krojači' , te dolazi do serije zaista čudnih rezultata mnogih utakmica i Rudar je od kandidata za ulazak u Prvu ligu na kraju sezone ispao iz Druge lige!?
Ma koliko sam volio Borac i radovao se svim njegovim uspjesima, ovaj put mi je zaista bilo žao Rudara, te istinski simpatične ekipe kojoj su fudbalski moćnici 'skrojili' krajnje nepošten i ružan scenario i srušili, za sva vremena, snove ovog kvalitetnog ali 'malog' kluba.
Bruka, prva
Uh! Zamalo da zaboravim da ova utakmica u Prijedoru nije bila prva zvanična utakmica nakon Kupa. Naime, sedam dana nakon trijumfa u Beogradu Borac je, 18. maja, gostovao u Kotor Varošu u okviru novog ciklusa Kup takmičenja.
Borac je za prvog protivnika dobio kotorvarošku Mladost i niko nije sumnjao da će to biti 'rutinski' posao za banjalučke 'crveno-plave'.
Ni mi nismo bili baš mnogo zagrijani za tu tekmu. Utakmica se igrala u srijedu a na utakmicu je krenulo cca tridesetak nas 'Lešinara' i to više iz zajebancije. Kotor Varoš je bio blizu tako da smo se zezali da li da idemo pješke ili na 'točkovima'.
Borac je ovu utakmicu, izgleda, shvatio slično nama pa je u Kotor Varoš poslao drugi, rezervni, tim očekujući sigurnu pobjedu s namjerom da se pruži prilika i rezervnim igračima i igračima iz mladog tima koji su 'kucali' na vrata prvog tima.
I dogodi se prava bruka na livadi u Kotor Varošu!
Borčeve rezervne 'vedete' i 'nove nade' doživješe debakl od zonaša Mladosti koja je u toj prvoj Kup utakmici ubjedljivo pobijedila Borca, rezultatom 3:1 koliko se sjećam ali nisam baš siguran jer bio taj rezultat, davno bilo.
Znam da smo bili veoma ljuti zbog tog poraza jer nije bilo nikakvog opravdanja za to. Naši 'rezervisti' i 'nade' su se na terenu ponašali kao manekeni totalno potcjenjujući domaće momke koji su maksimalnim zalaganjem uspjeli da im pokažu i dokažu kako se prepotencija ne isplati i koliko su mnogi od tih Borčevih 'vedeta' daleko od tog epiteta.
Poslije utakmice smo dobrano izvrijeđali naše napuhane 'manekene' da su im se uši crvenile k'o one horgoške paprike.
Ovog sam se sjetio, i napisao, samo da se zna da i pored ogromne ljubavi prema Borcu mi nikad nismo njih štedjeli i od kritika i da naši odnosi nisu uvijek išli 'kao po loju', jer takav je život, takav je fudbal, takav je sport.... sad slaviš, sad ružiš, pa opet slaviš....
Ali jedno sigurno znam-volili smo mi svoj Borac i kad je gubio, posrtao, zabušavao... Volili smo naš Borac i kad smo ga slavili i kad smo ga 'ružili'... Takva je ljubav, kažu... i u pravu su!
Pozdrav svim 'Vulturesima' i Banjalučanima, ma gdje bili!
Sina ''Lešinar''
Sombor, april 2008. godine
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Banjalučki Sportski Portal
Copyright © 2001
__________________________________________________________________________________________________________________________________
KOMENTARI - 0
