PRIČE NAVIJAČA
Doživljaji i sjećanja navijača sa utakmica, putovanja...
"SINA SA ISTOKA"
Piše: Siniša Vujaković - Sina Lešinar
e-mail: jovanaijelena@sbb.co.zu
Priča 5
SEJO – STRADANJE MOG PRIJATELJA...
'Prolaz' do željezničke stanice nakon finala Kupa 1988.
Kako sam i obećao zasebnu priču posvećujem svom velikom jaranu Seadu – Seji koji je stradao i za cijeli život ostao 'obilježen' od poludjele beogradske rulje, koja je sebe nazivala 'Zvezdinim navijačima', nakon utakmice finala Kupa u kojoj je Borac pobijedio 'veliku' Zvezdu.
Ovo želim da ispričam da se nikad ne zaboravi, jer to je bila istinska tragedija jednog mladog čovjeka, fanatika za fudbalom i našim Borcem. Mladića koji je svojim dragocijenim dijelom tijela platio svoju ljubav i navijanje za Borac.
Moj komšija, dvije zgrade od mene, Sead Kapetanovic zvani Sejo takođe je išao na finale Kupa i nakon 'obećanja' domaćih navijača: 'čekamo vas poslije utakmice', negdje u velikoj gužvi kod 'Autokomande' kad su nas napali Ultrasi (tad još nije ni postojalo ime 'Delije') u tom pravom krkljancu, koji je murija nezainteresovano posmatrala, moj Sejo je dobio šestar (!?) pravac u oko.
Dječko je hitno prebačen na VMA gde je odmah operisan. Nažalost, povreda je bila takva da su Seji doktori morali izvaditi probodeno oko! Sejo je ostao još dva mjeseca u bolnici gdje su mu ugradili protezu – stakleno oko.
O tom događaju je pisao samo zagrebacki list 'Sprint', ali tadasnja uprava C. Zvezde (sastavljena većinom od najviših funkcionera tadašnje milicije i državnog SUP-a) uspjela je srediti da zvaničan izvještaj murije i ljekara bude lažnjak i na kraju je ispalo (zvanično saopštenje!) da je Sejo naletio 'na auto u pokretu' i da je tako došlo do povrede i gubitka oka!
Čudi me da nisu saopštili da je sam sebi isčupo oko, kad su već ozvaničili takvu sramnu i neljudsku laž o stradanju našeg Seje!
Ta laž nas je zabolila skoro k'o i saznanje kad je Sejo izgubio oko ali smo bili nemoćni. Kontali smo i o tužbi... ali nam je dato do znanja da nemamo (niti sam Sejo) nikakvih šansi!? Dokaz tome je bila i činjenica da se Sejin 'slučaj u medijima hitno 'zatvorio' i nigdje se više nije ni spominjao!
Jebiga, tad su Zvezdu vodili milicijski đenerali i ministri i načelnici državne, srbijanske i beogradske murije. Javna je tajna bila da Zvezdu 'vodi i drži' milicija (državna, republička...) a Partizan 'vojska'. Tu nisi imao nikakvih šansi za pravdom, nažalost.
Mi, ostali Vulturesi nas oko 250-300, koji smo putovali vozom jedva smo, uz dobre batine, nekako stigli do Željeznicke stanice i onda počinje nova i opasna tortura 'cigana' koji su bili barem pet - šest puta brojčano jači. Satjerali su nas uz jedan zid i pomislili smo da nam spasa nema jer je milicija to sve nijemo posmatrala! Čak su drotovi neizainteresovano gledali, sjecam se ko danas, kad je Zoran Dragišić (kasnije i sam bio fudbaler) izvadio nekakvu nožinu i rekao: 'Momci, jedan je sigurno moj'.
Tek nakon tog Zokinog postupka 'cigani' su zastali, malo valjda i razmislili pa se sve malo smirilio i mi smo se uspjeli ukrcati u voz za Doboj. Time je naš stradalnički prolaz kroz pakao beogradskih 'cigana' bio završen, ali je to sve debelo 'platio' moj Sejo koji je bio prava i teška žrtva tog divljaštva Beograđana.
Nije nama bilo ništa neuobičajeno da u navijačkim okršajima bude i direktnog 'fajta', modrica, krvarenja... ali, obostrano, bez ikakvog oružja ili 'pomoćnih sredstava' (hej, tip ponio šestar na utakmicu!) koji su ovaj put koristili Zvezdini 'cigani'.
Istine radi, i Zoka je na kraju izvuko nož (garantujem da ga nije ponio da bi bilo koga sjeko i ubado, a kao da je slutio da nam može u nuždi zatrebati) ali samo da bi konačno koliko-toliko 'smirio' domaću rulju i spasio još nekog od nas da doživi Sejinu sudbinu.
Nakon svih tih izuzetno ružnih događanja u Beogradu, a posebno zbog zaista teškog stradanja našeg jarana Seje mi se nikako nismo mogli smiriti i pomiriti s tim pa smo svo vrijeme pravili smo plan kako da osvetimo naseg druga, ma kako to kome zvučalo – opravdano ili ne. Mi smo, jednostavno odlučili da osvetimo našeg Seju iako smo znali da mu ništa više ne može vretiti izgubljeno oko.
Da, još da napomenem da naše planiranje osvete nije bilo u nikakvom pravcu tipa 'oko za oko', nego samo ono rajinsko – dobra marisna i kakav 'potez' o kojem ce se prepričavati u navijačkim krugovima.
I najzad dočekasmo priliku za našu 'osvetu'!
Igrala se u Banja Luci rukometna utakmica Borac - Zvezda, u dvorani Borik. Stiglo i šaka jada Zvezdinih navijača 'Ultrasa', njih sedmorica, koliko se sjećam. A nas 'Vulturesa' u Boriku oko 300-400!
Čekali smo priliku i dočekasmo da jedan od navijačkih vođa, tada treci čovjek Zvezdinog 'severa', čuveni Asteriks na poluvremenu odlazi u WC koji se nalazio u onom podrumu dvorane sa onim uskim stepenicama gdje se ni dva malo krupnija čovjeka nisu mogla normalno mimoići.
Ljudi moji naše radosti kad smo ga vidjeli da silazi dole! Pa mi smo se tukli izmedu sebe da bi dosli do njega, čuvenog vođe Zvezdinih 'cigana'! Naravno, dogovorno nismo htjeli da to bude: 'stotinu na jednog' zato je bila borba između nas ko će ga 'obraditi'.
Asteriks u gaćama
Uglavnom, čuveni (i po svojoj snazi opasni) Asteriks je pravo 'odradjen' u WC-u, a na tribinu se vratio samo u gaćama!
Zapamtio nas je za sva vremena, a njegova bruka se 'proširila' među svim navijačkim grupama u bivšoj Jugi.
Poslije utakmice smo kamenovali Zvezdin bus sa igracima, i tom šačicom navijača, pa su morali pod jakom milicijskom pratnjom presjedati u Autoprevozov autobus. To se dogodilo u blizini dvorane, kod onog 'vojnog hotela', a mi smo 'završili' na groblju u Boriku pošto nas je čitavu noć milicija ganjala a na groblju smo nekako uspjeli da se sakrijemo.
Eh, da je beogradska murija bila 'upola' tako revnosna mi bi mirno stigli do voza a moj Sejo ne bi završio na VMA i ostao bez oka.
Nikad neću zaboraviti tu Sejinu tragediju, tragediju mog komšije i jarana koji je zbog svog Borca zijanio oko, i kad god se sjetim tog predivnog finala i onog lijepog pobjedničkog pehara ja 'vidim' i Sejino oko – i ono probodeno i ono stakleno...
A, Sejo i dalje ostao "Lešinar"... onaj pravi, 'stari'...
Pozdrav svim 'Vulturesima' i Banjalučanima, ma gdje bili!
Sina ''Lešinar''
Sombor, februar 2008. godine
__________________________________________________________
Banjalučki Sportski Portal
Copyright © 2001
___________________________________________________________________________________________________________________________________
KOMENTARI - 0
