SINA

PRIČE NAVIJAČA

Doživljaji i sjećanja navijača sa utakmica, putovanja...

"SINA SA ISTOKA"

Piše: Siniša Vujaković - Sina Lešinar

e-mail: jovanaijelena@sbb.co.zu

Priča 2.

ORGANIZOVANJE NAVIJAČA OSMADESETIH...

U bivšoj drzavi kao što je opšte poznato najbolje organizovane navijačke grupe imali su klubovi velike četvorke, a te grupe su se tada (neke i dan-danas) su se zvale: ''Cigani'' - C.Zvezda, ''Grobari'' – Partizan, ''Purgeri'' - Dinamo i ''Torcida'' - Hajduk.

'Torcida' je bila najstarija organizovana navijacka grupa u bivšoj drzavi. Kasnije su Zvezdini i Dinamovi navijači promijenili svoje ime pa su Zvezdini ''Cigani'' zvanično postali ''Delije'', a Dinamovi ''Purgeri' su postali ''Bad Blue Boys'' – 'BBB'.

Prvo organizovano navijanje u Banja Luci se desilo na čuvenom ''Istoku'' našeg Gradskog stadiona. Prema mom mišljenju to se desilo 1986. godine na utakmici reprezentacija Jugoslavije i Austrije.

Bila je to prijateljska utakmica, ambijent kakav se samo pozeljeti može - nocna utakmica, reflektori, vrijeme idealno, na stadionu 30.000 dusa, direktan TV prenos, organizacija na svjetskom nivou. Banja Luka i navijaci dobijaju sve pohvale, strucni štab i igrači su oduševljeni. Selektor Ivica Osim u svim novinama izjavljuje da bi Banja Luka bila idealan grad domaćin za sve utakmice reprezentacije i da bi reprezentacija trebala da sve domaće mečeve igra u Banja Luci, jer cjelokupan ambijent i takvo navijanje odavno nije videno u SFRJ, a Miljan Miljanic je izjavio da pod hitno ovaj grad sa ovakvom publikom i navijanjem zaslužuje i mora da ima prvoligaša.

Napokon se neko sjetio i našeg Borca koji je zadnjih šest sezona uvjek vodio grčevitu borbu za opstanak u Drugoj ligi 'Zapad' i to sa tamo nekom Spartom iz Belog Manastira, Splitom, Koprom, Slovanom iz Ljubljane, Vrbasom iz Titovog Vrbasa, itd

I tada se islo na gostovanja ali najvise nas desetak ništa organizovano nego onako više od zajebancije. Tad su za Borac igrali Đurđević, Omerhodžić, Kuruzović, Oroz, Demirović itd.

Već nakon pola godine FSJ Banja Luku časti sa još jednom važnom utakmicom i to utakmicom olimpijskih reprezentacija Jugoslavije i Finske. I opet isto – 25.000 gledalaca, amosfera i ambijent za desetku.

''Velika četvorka'' dobija društvo i konkurenciju

U to vrijeme, pored već postojećih navijačkih grupa od timova 'velike četvorke', formiraju se ubrzano nove organizovane navijacke grupe i kod ostalih klubova.

FK Sarajevo dobija svoje ''Pitare'' (kasnije ''Horde Zla''), FK Željezničar svoje 'Špicare'' (poslije 'Manjaci'), u Osijeku se formiraju ''Kohorte'', u Rijeci ''Armada'' ...

VULTURESI - LEŠINARI

Jedna od najpoznatijih organizovanih navijačkih grupa u bivšoj SFR Jugoslaviji. Stariji navijači, fudbaleri, a posebno ''stari Lešinari'', i to oni pravi i iskreni, me, vjerujem, dobro znaju i sjećaju me se.

Zvaničan početak djelovanja ''Lešinara'' smatra se naše prisustvo na utakmici Kupa u Novom Sadu 1987. godine protiv Vojvodine. Borac je tu utakmicu izgubio sa 3:0.

Na toj utakmici na tribinama stadiona na Detelinari bilo nas je 13 (trinaest) navijača Borca koji su organizovano stigli u Novi Sad iako je utakmica prenošena putem TV ekrana.

Eto, dok ovo pišem, primjetih da je od tad prošlo punih 20 godina! Dvadeseti rođendan Vulturesa!

A u Novi Sad nas išlo samo 13! Za sujevjerne to je 'nesretan' broj – za Vulturese...pa eto već dvadeseti rođendan. Iskreno, i pored svih pokušaja nisam u stanju da se sjetim imena svih 13 putnika, navijača – Lešinara. Neka mi oproste oni koje sam zaboravio, ali sa tog putovanja sjećam se Dragića, Ismara, Arbutine, Šuge, Gogija i Grebe.

Tako je počelo....

Ime

Za ime Vulturesi ''krivci'' su raja s Mejdana. Sjećam se iz te raje Ismara, Dežnana i Dragića, ostalima sam imena zaboravio i nadam se da će mi to oprostiti. Ime je, na kraju, smislio Dragan Stanimirović zvani Dragić. Nas dvadesetak smo mjesecima pokušali da smislimo neko ime za našu, Borčevu, navijačku grupu. Pored Borčeve 'tombole' bila je jedna ruševa kuća i tu smo se svako veče skupljali, sastančili i dogovarali se o imenu naše grupe. Bilo je raznih prijedloga, jer na tim našim sastancima bila je raja iz raznih dijelova našeg grada - s Mejdana, Hiseta, Starćevice, Bulevara, Borika... Raja s Mejdana je bila najbrojnija i prijedlog Dragića iz njihove raje je na kraju i zvanično usvojen.

Mi iz Borika nismo, u početku, baš prihvatili 'na prvu loptu' taj naziv ali sam i ja i još neki iz naše raje 'popustili' i prihvatili ime "Lešinari".

Da sve ne bude 'k'o po loju' pobrinuo se upravo dio moje raje iz Borika, momci iz onih plavih zgrada dole na kraju naselja ostadoše pri svom neslaganju i sebi, svoj gupi, dadoše ime ''RBA'' (Red Blue Army). Vođe ove navijačke grupe, koja se nazva ''RBA'' bili su Kivac i Zoka Anušić. Ova grupa nije bila nikako naš suparnik. Nikakve razlike između nas nije bilo osim što su oni napravili svoj transparent i to je bila jedina razlika između 'Lešinara' i 'RBA'. Međutim, ubrzo se to sve 'pretopilo' u jedinstvenu navijačku grupu – ''VULTURESI – LEŠINARI''.

Prvi grafit – ime naše navijačke grupe, napisali smo na zidu Metalske škole Dragić, Ismar i ja. Zbog toga sam, kao učenik te škole, morao ići na raport kod direktora. Prva kazna zbog mojih Lešinara, hehehe.

Kad se sjetim tih naših početaka sa ove vremenske distance mi to sve izgleda pomalo smiješno. Mislim na te neke naše početne korake kad smo po nedjelju dana smišljali vlastitu navijačku 'koreografiju', kad smo u ponoć išli na Gradski stadion da vazda nešto probavamo...

Grad i Borčeva uprava u početku nisu iskazivali nikakve simpatije prema nama bez obzira što su sigurno znali da to radimo zbog našeg Borca kojeg smo voljeli više od njih svih, to je sigurno. Mnogi su nas gledali s nekom dozom prezira jer navodno sramotimo grad!? Po njima smo mi bili obični klošari, huligani... uglavnom 'negativci'. I trajalo je to prilično dugo, sve dok Borac nije osvojio Kup.

Nakon čudovitog osvajanja Kupa u Banja Luci je bila takva euforija da se to riječima teško da opisati. To je trebalo doživjeti! Doček Borca, pobjednika Kupa, bio je na trgu ispred 'Boske' gdje se okupilo 50.000 duša. Naravno da smo mi 'Lešinari' bili glavni u svoj toj navijačkoj euforiji – i po organizovanom dočeku, skandiranju, pratećoj pirotehnici i svemu što ide uz takav veličanstven događaj.

Nakon toga su nas svi 'prihvatili', postali smo i zvanično priznati i od grada i od Borca. Čak smo bili i gosti Radio Banja Luka, jer zabilježeno je u većini važnijih jugoslavenskih novina upravo taj događaj pred 'Boskom'! Svi su pričali o tom dočeku Borca, o 50.000 ljudi, o nama ''Lešinarima'', o veličanstvenom slavlju...a mi smo bili u 'centru' svih tih događanja.

Pirotehnika

Pirotehnička sredstva, iako u to vrijeme skromna u poređenju sa današnjim, su bila jedno od glavnih naših rekvizita, naravno pored mnogobrojnih transparenata, navijačkih šalova i ostalog.

U 'pirotehnici' smo bili među poznatijim navijačkim grupama, a to opet ponajviše zahvaljujući vojnicima! Banja Luka je bila poznata i kao grad u kojem je bilo puno vojnih kasarni i vojnika-regruta. Mi smo imali taktiku 'izvlačenja' vojnika u grad – ono odemo na kapiju i tražimo tog i tog, stiga mu posjeta, itd. Ponekad smo se služili i neregularnim načina 'izvlačenjem' tih momaka, a onda im kad izađu u grad damo 'civilku' i haj'te u život. Zauzvrat dobijemo od svakog od njih paket dimnih bombi i ostalog što nam je bilo potrebno za pirotehnički spektakl.

Imali smo pirotehničkih sredstava 'za izvoz', pogotovo tzv. 'dimnih bombi' od kojih smo pravili fantastične 'dimne zavjese'. Čak smo to, ponekad, radili i u parkiću onako čisto iz zajebancije. E, ljudi moji, bio je to zaista ŽIVOT!

Da sad imam kakav 'čarobni štap' da zaustavim vrijeme, da se vratim samo na jedan minut u naš parkić....a tamo uvijek ista 'scena': okupljena naša raja, ispod klupa obavezna cuga (uvijek neko jeftino vino, ali bogami bilo je i 'Vekije' kad se para imalo), zezancija i ozbiljno smišljanje i pripremanje navijačke strategije, koreografije i pratećih rekvizita. Naše navijačke pjesme su većinom nastale upravu tu u parkiću na klupama inspirisane ljubavlju prema Borcu i pomalo cugom. Tako su i nastale naše već znane pjesme: ''Jebo mater, jebo oca k'o ne voli našeg Borca...'', ''Mi imamo svoga Boga...'', ''Sa Kozare vjetar duva našu mrežu Tončo čuva...'', ''Ako odeš Josipe zažalićemo mo svi...'' i mnoge druge pjesme ili strofe za skandiranje.

Nakon mukotrpnih početaka, dječijih koraka, 'Vulturesi' su se svakim danom brojčano povećavali, sve više raje, navijača' je pristupalo našoj grupi. Postali smo i brojčano moćni. Nije to više bilo tamo nekih 13 zanesenjaka, klošara, mangupa... kako nas već sve nisu nazivali. Vulturesi su postali navijačka armija koja je brojala hiljade članova, iako jezgro naše grupe je činilo između 100 - 300 onih najfanatičnijih navijača među kojima smo bili i mi 'prvoborci', osnivači Lešinara. Postali smo poznati u cijeloj bivšoj Jugi ali i šire, iako smo bili drugoligaška navijačka grupa!

Italijansko priznaje

Sjećam se, i odgovorno tvrdim, da su 1988. godine italijanske novine ''CIAO TIFFO'' birale najbolje navijačke grupe i u tadašnjoj državi SFRJ mi smo proglašeni, od Italijanskih novinara, za petu najbolju navijačku grupu u staroj Jugi! Ispred nas, prva četiri mjesta, zauzele su navijačke grupe timova 'velike četvorke' – Partizana, Dinama, Zvezde i Hajduka.

Iz nas su ostale grupe kao što su 'Horde zla', 'Manijaci', 'Kohorta', 'Armada' i 'United Forzza'.

U to vrijeme ''Varvara, Fukara, Robijaša, Komita, Red Armi, Red Firm'' i ostalih, kasnije nastalih, navijačkih grupa nije bilo ni na vidiku.

Navijačke vođe i legende

Interesantno je i to da Vulutresi, od samog početka, nikad nisu imali zvaničnog vođu. Navijače koji su se smatrali Lešinarima predvodilo je nekoliko momaka i to su bili, ako me sjećanje ne vara, Dragić, Končar, Omerkadić, Dženan, Arbutina i moja malenkost.

Od legendi Vulturesa, koje nikako ne treba prepustiti zaboravu, spomenuo bih jednu 'specijalnu' ekipu u kojoj su bili Najko i njegova žena, Alija i još nekoliko banjalučkih 'hipika' koji su žicali u parkiću i tako skupljali pare za navijačka putovanja kad god je, i gdje god je, Borac gostovao.

Lešinarske legende su bili i Greba, moj veliki prijatelj, Zrna, Končar, Kićo, Dženo Ičagić, Enes Nezirović, Jajara, Kušmo, Kota, Edo, Šarin ... Da, sjetih se, s nama su nekoliko puta na gostovanja išle i dvije dame – ako me sjećanje ne vara zvale su se Sanela i Aida. Prave 'Lešinarke', raja banjalučka.

Neka druga viđenja 'postanka' Lešinara

Ne mogu da se ne osvrnem na objašnjenje o nastanku imena 'Vulturesi' a koje navodi gospodin Šarin (Mirsad Hadžišabić). Njegovo tumačenje i objašnjenje nema nikakvog stvarnog i argumentovanog uporišta, uz svo dužno poštovanje njega kao jednog od nas, fanatičnih navijača Borca znanih 'Lešinara'.

Međutim, interesantna činjenica je da gospodin Šarin, u vrijeme kad je Borac bio član Druge lige, nije išao ni na jedno Borčevo gostovanje! Samo je bio na tribinama kad je Borac igrao na svom Gradskom stadionu.

Tako je, po mojem sjećanju sve počelo, tako su nastali ''Vulturesi – Lešinari''.

Pozdrav svim 'Vulturesima' i Banjalučanima, ma gdje bili!

Sina ''Lešinar''

Sombor, decembar 2007. godine

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Banjalučki Sportski Portal

_________________________________________________________________________________________________________________________________

KOMENTARI - 0