9
Gostovanje u Mostaru
Na sastanku u parkicu je sve dogovoreno oko organizovanog odlaska u Mostar....Ispred stadiona su krenula 5-6 autobusa, bilo je i dosta raje koja je isla sa svojim autima...Na putu je bilo pravo, zajebancija, cuga, poneko medjusobno carkanje. Bilo je oko 300-400 Lesinara........Kada smo prolazili kroz Vakuf , otvarali se prozori , dobacivalo se prolaznicima....sve tako dok nismo dosli u Mostar. Iz autobusa smo izasli u samom centru grada, bilo je tu i dosta murije, ono pratnja i zastita...odatle smo krenuli za stadion. Dok smo isli kroz grad dolazilo je i do manjih ekscesa, sa pristalicama Veleza (Red Army)
Sjecam se prolazili smo pored jednog kafica, njih 20-ak je sjedilo u basti , vidjevsi nas poceli su sa provokacijama, u stilu, sta ce te ovdje majku vam...., mars odavde i jos dosta nekih uvreda....Mi smonaravno uzvratili istom mjerom, doslo je do manje tuce.....uglavnom se nije moglo puno ni napraviti , jer je bio i veliki broj murijasa oko nas, jer su znali da ce nas doci veliki broj.... Na stadionu smo morali proci ispod juzne tribine, gdje su nas domaci navijaci poceli kamenovati..bilo je tesko pronaci zaklon...nismo se imali gdje skloniti od kamenica. Uzvratili smo im istom mjerom, vratili smo im ono kamenje koje je bilo upuceno nama, bilo je tu razbijenih glava i na jednoj i na drugoj strani, poneki kamen u ledja... Nas je iznenadio takav postupak navijaca Veleza, jer nismo ocekivali takvu dobrodoslicu...i da smo se nadali bilo kakvoj frci, ni na kraj pameti nam nije bilo da ce se to zavrsiti kamenovanjem i razbijenim glavama...Na takve dobrodoslice smo navikli na utakmicama sa Rijekom, Osijekom, Dinamom, Zvezdom..., ali sa Velezom, kojeg smo ipak na neki nacin smatrali prijateljskim klubom, nikada...
Kada smo dosli na gostujucu tribinu tu smo postavili transparente i poceli sa navijanjem. Za vrijeme tekme nije bilo vece frke, sve se svodilo na provokacije, prepucavanje rjecima...nikakvih vecih sukoba. Na kraju tekme smo cekali 30 minuta na stadionu, da bi se ispraznio stadio pa tek onda mi izasli...Poslije tekme nije bilo nikakve frke. Po povratku iz Mostara, desile su se i neke stvari koje je Sarina naveo u svom intervjuu....
Treba napomenuti da smo u povratku nazad stali u Donjem Vakufu ispred nekog Hotela za vodu, wc, itd... U blizini je bila i jedna poslasticarna, neki Albanac je drzao, tu smo usli i zamolili covjeka da nam da nekih kolaca, ono za raju-(dobrovoljni prilog), sto je ovaj odbio ....to je bilo dovoljno da neko dodje na ideju da posalju jednog malog (roma) koji je ubacio dimnu bombu u slasticarnu....u tom cijelom djumbusu, raja je uspjela isprazniti i iznjeti sto se moglo iznjeti, vidis samo ono face bjele od sampita.....Vidjevsi sta se desilo, gazda pozvao muriju da djodje, da napravi zapisnik....Na nase iznanadjenje pojavio sa SAMO JEDAN MURIJAS., ..Pokupio imena od raje, ( naravno svi se lazno predstavili ) i vidjevsi da se raja sprda i zajebava, pokupio se i otisao....opet jos jedan dokaz da smo ko Lesinari, gdje udjemo ni sampite ne ostaju...
by Denis Pasalic
