PRIČE NAVIJAČA

Doživljaji i sjećanja navijača sa utakmica, putovanja...
Banjalučki Sportski Portal
Copyright © 2001

prethodna<<< >>>slijedeća
7
Manijak o Lesinarima

Moj bliski susret sa Lesinarima je bio tamo negdje u proljece 1989 ili 1990 na Kosevu. Ne sjecam se tacno godine, ko ce ih pamtiti vise, ali se sjecam da su igrali Sarajevo i Borac (ha ha Amerika iza ugla). Tekma je bila nocna, mislim da je ulaz bio besplatan u drugom poluvremenu (ili su redari otvorili kapije Zapada) te se ja zaputih put Koseva iz dosade, naravno sa Zeljinim salom oko pasa. Na Jugu je bilo oko 80-ak Lesinara, prvog momenta mi nisu nesto ostali u sjecanju po navijanju, mozda zato sto su tada vec gubili sa 1:0.

Neposredno prije sto je Sarajevo dalo i drugi gol, Lesinari pale baklje i uz pjesmu "Every go, every go, Borac je sampion" (ustvari treba da ide "here we go", ali niko od ex-YU navijaca nije znao prave rijeci onda) pocinje sutiranje i guranje na Jugu. Jedna, lijepa bakljadica, nije bilo vjetra te je dim obuhvatio Zapad i mjesto na kome sam sjedio - pitari aplaudiraju bakljadi. Horde su tih dana bile u nekim bratskim odnosima sa Lesinarima, dok su ih Manijaci prije toga dobro ugazili na Grbavici a u BL je bilo "veselo" jel. Horde ih prozivaju "Dodjite na Sjever, dodjite na Sjever", "Sarajevo, Borac zajednica bratska", te Lesinari izlaze sa Juga u namjeri da se spoje sa svojom bracom.

Cim su izasli, i ja kao zadnji radoznali blecak izlazim na ulaz da ih "vidim", ustvari ne znam sta sam trazio tu. Vrzmam se ja na ulazu (posto je ulaz malo u zemlji, ne moze se vidjeti bas ko i kada dolazi iz pravca Juga), skakucem sa salom oko vrata, malo gledam tekmu, malo cestu, redara nidje i tako to. Istom iz pravca Juga izronise par nekih likova u obrnutim fajerkama, ja kontam ma to neka lokalna raja (u podsvijesti sam kontao Lesinari ce preko Istoka) kad ono cijela fakin kolona trce cestom! Jedan od ovih malo krsnijih sto je bio na celu se dreknu "Vidi ovog!?", ja ih i dalje gledam ko tele u sarena vrata, ali pocinjem vec da silazim niz stepenice prema ulazu. Cujem "Udri ga", par onih smedjih flasa sto su lezale tu leti prema meni, jedna se razbija od ulaz, staklo mi frca oko ociju, vec mi je gutavo ono... Jebem mater sebi, ne mogu da sidjem sad niz stepenice od jebade, skrhah se...Sjecam se da su me ovi stariji propustili mladjoj ekipi na zacelju kolone, trojica cetvorica njih se izdvaja i trci da me marise, jedan sa nekom manjom motkom ili sta li vec. Ja sam ustao u tom trenutku i podvukao se ispod one ograde i taman da udjem opet na Zapad, spuca me kamencuga u ledja a jedan od Lesinara me sipkom tom poluodvali, par njih baca kamenje kroz ulaz, strca sve oko mene, ovi sa Zapada se dizu da vide kakva je to frka i sto to kamenje leti, ja ko pi.cka zadnja bjezim niz Zapad prema donjem dijelu tribine sa Zeljinim salom u ruci... Lesinari valjda nisu htjeli da izazivaju nered zbog bratstva sa pitarima pa su me pustili sa popusenim kamenom i stanglom. Oni ulaze na Sjever, tu je aplauz, grljenje i romantika sa Puzicem i Pitarima, baklje se opet pale, navijanje "Tito Partija Omladina-Akcija! itd", a ja Bogu zahvaljujem sto nisam zesce batine pusio tu na ulazu.

Pozdrav. Lionheart
1  -  2  -  3  -  4  -  5  -  6  -  7  -  8  -  9