6
Borac-Proleter
Sjecam se da sam upao u navijacku krizu poslije velike pobjede nad novosadskom Vojvodinom, sokantan poraz u Novom Sadu, a onda u Banjaluci , nevidjeni preokret....tada kao drugoligas Borac je pobjedio ekipu Vojvodine sa 6-0...........Mislim da rezultat sve govori. Poslije te utakmice, ne samo u meni nego u svim banjaluckim dusama, pojavilo se ...navijacko ludilo. Kako sam samo sa ponosom skinuo sal partizana ( nekada sam bio partizanovac, valjda zbog dede koji je bio komunista i forsirao Partizan, Batu Zivojinovica, Partizansku eskadrilu...)i postavio malu izderanu zastavicu Borca povise mog kreveta.
Pocelo je sa raspletom drugoligaskih utakmica, otprilike se znalo ko ispada iz druge lige , a ko ulazi u prvu....sve se znalo osim Druge Lige Zapad..tu se vodila grcevita borba izmedju Borca i Proletera iz Zrenjanina.......odlucujuca utakmica, ko pobjedi ide.... Dosao je i konacno dan te utakmice ....ludilo u gradu, zelja i mastanja o ulasku u Prvu Saveznu Ligu Ex-Yu, bili su samo korak daleko, a napraviti taj zavrsni korak bio je i najtezi zadatak te godine, jer se znalo da je pred nama velika prepreka zvana Proleter. Spremio sam se "navijacki" , sjecam se kupio sam "orginalnu" kapu Borca na pijaci, dres Milana, sal Bologne, skinuta truba sa bicikla nekog nesretnika koji je parkirao svoj "kotac" pred samoposlugom "Belje", cjela grupa moji vrsnjaka, raje, prijatelja i oni dojucerasnjih neprijatelja ( bolje igrali klikera i "pola-cjela" od mene, pa sam valjda zbog toga imao neprijateljske odnose prema njima), sve je to bilo sklopljeno i jedan mozaik, pjesma, urlanje, mastanje o velikim tekmama sa timovima "velike cetvorke".......ma sve je bilo bas po JUS-u....
Sjecam se jos da sam dobio po glavi od starog kada sam mu prije nego cu izaci iz kuce rekao:"Ma jebacemo im mater - proletersku!" ( izvinjavam se na psovkama, ali ja bi da vam to sve slikovito opisem, heheh). Molio sam Boga da dodju i njihovi navijaci, ono bio sam se okurazio, ma znate i sami kako je to kad imate 16 i onih pola godina... Dosao sam na stadion 2 sata ranije, poceli smo sa navijanjem, istok se polako punio, pjesma, zajebancija, evro-gol.....ma sve stima.... Neki momci su poceli sa pricom, da su vidjeli Proleterove navijace na zeljeznickoj u velikom broju, sa "crvenim zastavama..." - ko bi im jos to povjerovao, ok navijace ali crvene zastave...proleter je inace imao bijele ili plave dresove.....raja je pocela da ih pali, " pa nismo valjda vec ranije sa Zvezdom poceli igrati itd.."
Nekih 25 minuta prije pocetka utakmice , na istocnu stranu Gradskog stadiona, pojavili su se "CRvene zastave", ustvari su bile bordo, ali eto tako nam je javljeno... Poceli su da vjesaju njihove transparenta uz nase .....na transparentima pise Horde Zla.... Bili su to navijaci Sarajeva, dosli da nam daju svoju podrsku u toj utakmici, za njima su dosle grupe iz Prijedora, Tuzle, par Zenicana.........pocelo je ludilo..... Poslije kraceg upoznavanja i nekoliko zajedno odradjenih pjesama, neki tip iz njihovog kopa , skide majicu i direktno u teren....kontam nesto u sebi, pa nije valjda on veca budala od mene i nema valjda veca muda , da ja to nebi uradio........Posto su ga tribine i naravno Istok ispratili aplauzom, dok su ga murijasi "sklanjali sa terena"...rekao sam u sebi , ma idem pa makr i ne vidio utakmicu, za ovo se zivi... Majicu nisam skinuo, ponjeo sam sa sobom borcevu zastavu i pravac teren... Dok sam prilazio centru i igracima Borca koji su se zagrijavali oko sredine terena, na desnoj strani sam vidio jos dvojicu Sarajlija koji idu zamnom......pomisli u sebi, fala bogu nisam sam......ali bilo mi je frka sta sada uraditi, vidim murijasi idu prema nama, bjezati nazad na istok ne bi bio fazon.......uzeo sam Borcevu zastavu, prostro je na centar i poceo klanjati nad njom....to su zamnom uradili i ova druga dvojica, stadion se zapalio, BORAC, BORAC, grmilo je oko mene, kakav je to osjecaj! I sami murijasi su u momentu zastali kada su nas vidjeli sta radimo, nije im valjda bilo jasno kako ne bjezimo.....
Sjecam se do nas je dosao Damir Spica, zagrlio ovog jednog Hordasa i rekao: "Zbog vas moramo da pobjedimo", jos se sjecam da me je Bozur Matejic zagrlio rekavsi muriji "Pustite ih mi cemo ih izvesti". Bio sam ponosan sam na sebe.....Pokojni Koncar mi je prisao i rekao e kad ti buraz za ovo sazna, slomicete, ali ne brini nikada nece saznati...( Buraz mi je tada bio na odsluzenju vojnog roka u Titiogradu)....dok se guster vrati, mi cemo u Kupu sampiona igrati.... Nakon svih ti dogadjaja , konacno je i pocelo sa utakmicom, Proleter stegao, Borac nekako slabo poceo sa igrom, za jednu takvu utakmicu, ali opet...tek je pocetak, mislio sam Proleter je imao 3-4 velike sanse, nakon kojih sam samo sjeo na ogradu, od one silne napetosti, da se i ta nesreca ne dogodi.... Navijanje je bilo dobro, mada je raja vise vremena davala utakmici nego navijanju.... Drugo poluvrijeme, mislim da sam se sageo da uzmem sal koji mi je nakon sutke ispao iz ruku, kada se val ljudi srusio na mene, a nebom se proorilo : "GOOOOOLLLLLL !" Nisam ga vidio ( pogodak) , niti sam znao ko ga je dao, nisam osjetio ni strah pred tom silnom masom koja se naprosto bacala po Istoku, valjda zbog saznanja da smo poveli, samo se sjecam scene kada igraci trce prema nama i grle se sa rajom..........
Bio je to veliki dan za Borac, Vuturese, i jedno novo veliko prijateljstvo izmedju nas i Hordi Zla... Kraj utakmice je obiljezio veliko slavlje igraca koji su naprosto utrcali u navijace, suze u ocima igraca Proletera, ludilo medju masom........sve se to nastavilo do kasno u noc, naravno zajedno sa hordasima, po lokalnim mjestima..... Veliki dan vrijedan spomena...zao mi je samo sto nemam neki novinski izvjestaj sa te utakmice da vam posaljem......mozda se vec neko nadje i sa tom arhivom.
Pozdrav svoj braci Lesinarima
Z.M
