2
Borac-Dinamo iz ugla BBB
Subota 7. listopada 1989. Dan kada je, prvi put u povijesti naseg prvoligaskog nogometa, s jedne od tribma odstranjen i posljednji gledalac. Zbilo se to u Banjaluci, potkraj prvog poluvremena utakmice (dvaju prijateljskih!) klubova Borca i Dinama, sastava koje je po pola godine cak vodio isti trener - Josip Kuze (Vratio Banjalucane u drustvo najboljih), pa se sudac, samo iz njemu znanih razloga, prepao i nekonkretno, dvoznacno, povikao: "Ispraznit cu tribine, ispraznit cu tribine..."
"Sjedokosom" je to bilo dovoljno. Poskocio je, potrcao prema sjeveru i tamo dobacio prvom milicioneru: Sudac je naredio da ispraznite tribinu. Ofanziva je pocela! Plave uniforme preskocile su ogradu, jurnule na masu: Isukanim palicama preko nebranjenih ruku glava, tijela... Narodna milicija tukla je, iz cista mira, bez ikakva razloga, zbog jednog namjernog nesporazuma, zagrebacku djecu. Zbog cega? Zbog dvije petarde, baklje i dvije dimne kutije? Zar doista samo zbog toga, drugovi iz Banjaluke? Sedamsto, osamsto, mozda i tisucu njih, navijaca Diinama, iznenadjeno, u cudu, gotovo i ne vjerujuci sto se zbiva, sto ih je snaslo, povuklo se u gornje redove male tribine, borukom - vratio u Dinamo). Bilo je to milimetar do masakra!
Nesto slicno jos nismo vidjeli, jos manje dozivjeli. . . Na isteku je cetrdeseta minuta. Iza sjevernoga gola "probudise« se Bad Blue Boysi a, tri-cetiri baklje pale se u rukama, dvije lete prema igralistu, k tome, jos jedna dimna kutija i dvije-tri petarde. Nista narocito, cak, rekli bismo, vrlo skroman pirotehnicki show, ni priblizan onim bljestavim predstavama s Kantride, Poljuda, Maksimira ili beogradskih stadiona. Ali, cini se, to je Banjaluka, tu vaze sasvim drugacija pravila igre... Zbunjeni arbitar Mateo Beusan pravi se u tom casu vecim katolikom od pape. Demonstrativno i kocoperno prekida igru, zove delegata i uporno mu govori: - Prekinut cu susret, ispraznit cu tribine, prekinut cu susret, ispraznit cu tribine.... Delegat pokusava smiriti sto se dade, a jedan covjek, sjedokos, u sivom odijelu, dolijeva ulje na vatru. On je ocito predstavnik domacina, on pita suca Beusana: - Da ispraznimo tribine je li, da ispraznimo? Beusan odgovara onako kako je i sudio dvolicno,jezeci od sile, od primitivizma, od batina. I tako, u jednom trenu, svi oni stjesnjeni, na desetak kvadrata, a plavci ih divljacki udaraju, nekontrolirano... Ako je netko tada izazvao fizicki incident, i da je netko u tom trenutku nastradao, cak i poginuo, jedini i iskljucivi krivci bili bi "uniformirani zastitnici reda i mira " Gledali smo zbivanja sirom otvorenih ociju, i potpisujemo: nismo vidjeli niti jedan kontra -udarac niti jednu uzvratnu »reakciju«. Nista! Samo je jedna strana udarala, a druga bjezala. »Plavi su zagrebacke navijace drzali za vratove djevojkama (da i njih je medju BBB) savijali ruke, gurali ih i tukli pred sobom kao - stoku. Pet minuta nakon toga Alar je postigao jedini gol, s istocne tribine, domicila Borcevih navijaca, takodjer su u teren poletjele baklje i dimne kutije. Zasto i tada nije intervenirala "hrabra" milicija, zasto i tada nije ispraznila taj dio gledalista? BBB u banjaluckom getu. Otjerani s tribina, Bad Blue Boysi getoizirani su na dijelu pomocnog igralista ogradjeni zicom i kordonom milicije. Bilo je oko 17 sati! Voz za Zagreb polazio je tek u jedan iza ponoci.
Vise od sedam sati u toru, bez hrane, pica, bez sanitarnog cvora... BBB su ostali sami! cucao sam kraj Dinamove klupe u trenucima kad je milicijski tajfun harao po narandjastim spitfire jaknama. Nitko se nije podigao, nitko pomakao. Nitko nije reagirao, ni klupa, ni igraci, ni uprava u lozama... A tukli su Dinamove navijace! Po prvi je puta ovaj reporter pozalio to na Dinamovoj klupi vie ne sjedi Miroslav Ciro Blazevic. On to ne bi dozvolio...
Sjecam se kako su Gracan i ostali hajduci skocili u zastitu svojih na Kantridi, kako su se partizanovci penjali po ogradi u Maksimiru i Vinkovcima da obrane svoje »grobare«, kako je direktor Osijeka Marinko Sumi sprijecio miliciju da lijeci komplekse po navijacima. . . A tada, divljala je i Torcida, i Grobari, i osjecka Kohorta. U subotu, u Banja Luci, BBB nisu ugrozavali nikoga! Dicili se uskrsnutim banom pjevali himnu Lijepa nasa, vikali "Hrvatska, Hrvatska!", i dobacivali cigani cigani istocnoj strani.. Pjevali su o Slobi i cakiji i Svetom Savi i - pedercini... Sve su to uobicajene zvucne kulise, nista novo, nista posebno. Banjalucki "istok" odgovarao je istom mjerom jebo majku Franji i slicno. . . Da, sa istoka se culo kako vele supovci, i - "Jugoslavija, Jugoslavija!" Istina, culo se a najglasnije bas onda kad su isukane palice pljustale po Zagrepcanima: Zlo nam je od takvog licemjerja. Na izlazu, u uskom prolazu po glavama BadBblue Boysa, srusio se i pokoji udarac banjaluckih navijaca. . . a sve pod paskom, domace milicije. . .
Sjecate li se one: Tko to sme da bije nasu decu? Da, Dinamova je klupa ostala nijema, rukovodstvo takodjer. . . Zatreptali su tek navijaci oni Ijudi koji ne zale ni vremena ni novca da prate Dinamo po cijeloj zemlji. I Velimir Zajec, koji je u poluvremenu sisao u geto pokusavajuci nekako rijesiti problem dobio je garancije da ce navijacima biti podijeljeni sendvici, sokovi... I da nece opet postati objekti gumenih stapova.
Hajduk svakotjedno radi s navijacima, Partizan i Zvezda - takodjer. Zajec je davno obecao sastanak sa BBB. Taj dan jos na zalost, nije svanuo , Zasto pitamo drugove iz Maksimirske 128. Pocasni predsjednik Marko Belinic i u Banjaluci se drzao mudro govorei o nekim nezgodnim tipovima medu BBB. I svi su se ubrzo pokupili za Zagreb. BBB su ostali sami u zici, nitko se nije ni sjetio da ostane sa njima.
Zahvaljujemo se BBB, na ustupljenoj dokumentaciji.
VULTURE TEAM
