Godina 1979.
FINALE KUPA RADIVOJA KORACA
PARTIZAN - BOSNA = 117 . 110 *OT (101:101, 47:54)
Finale evropskog "Kupa Radivoja Koraća". Na neutralnom terenu u Banjoj Luci igrala su dva jugoslovenska tima: sarajevska Bosna i beogradski Partizan.
Atmosfera nezaboravna, sportska. Na tribinama i oko parketa kao u košnici, čak 6.000 gledalaca. Ambijent za oči i srce.
Banja Luka, 21. marta 1979. godine. Dvorana: "Borik". Gledalaca: 6.000
sudije: Motart ( Belgija) i Kotleba (CSSR)
slobodna bacanja: Partizan 29-24 Bosna 22-12
pet licnih gresaka: Radovanović u 38, Varajić u 40, Bosiocic u 40 i Djogić u 44 minutu ( Bosna)
Partizan:
D.Todorić, D.Kićanović 33, D.Kerkez, B.Petrović 4, M.Babić, M.Marić 21, J.Vujačić 11, B.Beravs, A.Pešić, D.Dalipagić 48
Bosna:
R.Krvavac 8, A.Đogić 10, P.Benaček, B.Bosičić 4, R.Radovanović 20, M.Ostojić, Ž.Varajić 22, M.Delibšić 32, S.Hadzić, S.Pešić 14
Igrač utakmice: Dražen Dalipagić
Finale evropskog takmičenja, drugog po "rejtingu", koje nosi ime po pokojnom Radivoju Koraću nekad slavnom jugoslavenskom košarkašu. A u finalu "Kupa Radivoja Koraća" dvije jugoslavenske ekipe! Pa normalno kad se najbolja košarka izvan USA igra u SFR Jugoslaviji. Činjenice, medalje, titule to najbolje potvrđuju.
Za "domaćina" ovogodišnjeg finala Kupa R.Koraća izabrana je Banja Luka! Hvala FIBI, hvala svima koji su to doprinjeli. A sportska Banja Luka je to svakako i zaslužila.
Borik pun "k'o šip", oba kluba imaju svoje navijače i među Banjalučanima. Ambijent i atmosfera za nezaborav. I počeo je sudar košarkaških divova. S jedne strane "duet" veličanstvenih: Dražen-Praja Dalipagić i Dragan Kićanović, s druge strane "soler" fenomenalni Mirza - Kindže Delibašić ! Na parketu su još i takvi asovi kao što su Varajić, Radovanović, Benaček, Hadžić, B.Petrović, Marić, sve reprezenatativci SFR J.ugoslavije.
Igra obostrano žestoka ali fer i sportska. Tandem Partizana Praja-Kića pod posebnom paskom "studenata", a s druge strane na Kindžetu "visi" po dvojica "crno-bijelih". Sve prognoze su tipovale na bolje "pomagače" ovim košarkaškim umjetnicima. Ovaj put Partizanovi "pomagači" su za nijansu bili bolji samo zato što su uspjeli ostati do kraja ovog uzbudljivog meča bez pet ličnih grešaka! Naime, Sarajlije su platile danak izlazka dvojice reprezentativaca Radovanovića i Varajića, glavnih Kindžetovih "pomagača", zbog pet ličnih grešaka.
Utakmicu je bolje otvorila Bosna i prvo poluvrijeme je prošlo u znaku Kindžeta, Raše i Žarka što je rezultiralo vođstvom od 54:47 na kraju prvog dijela utakmice. Bosnin "trojac" je neumoljivo punio koš Beograđana, a puni doprinos su imali u neumornom Svetislavu Pešiću, silovitom Anti Đogiću i upornom Sabitu Hadžiću koji je poznat po dobroj igri u odbrani. Kod Partizana samo su Kićanović i Marić bili u u "punoj brzini", pa i Todorić. Praja je bio dobro čuvan i nije se "priključio" Kići. U drugom poluvremenu Partizanovi košarkaši počinju silovito i utakmica postaje krajnje neizvjesna. Majstori s obe "strane" neumorno rade. Svi koji se nadju na parketu doslovno "ginu". Ekipe se smjenjuju u vođstvu, mada Sarajlije češće imaju malu prednost. Razigrao sa i Dalipagić. U/ dramatačinoj završnici Beograđani uspjevaju izjednačiti (101:101) i obezbjediti produžetak. Bosna je hendikepirana jer zbog ličnih grešaka u produžetku neće moći računati na dva ključna košarkaša Varajića i Radovanovića, te Bosiočića, a to su i najviši Bosnini košarkaši! Partizan nastavlja u punom sastavu.
U produžetku Bosna starta oslabljena ali Delibašić uz veliku pomoć Đogića pokušava ipak ne uspijeva da pehar ode u Sarajevo jer se doslovno "raspalio" Praja Dalipagić koji iz svih pozicija puni koš "Studenata" i de facto sam poentira za svoj tim. Ostali saigrači samo "asistiraju" ovom nenadmašnom šuteru. Bosna ostaje i bez Đogića (5. lična) i to je definitivno kraj svih napora. Partizan rutinski završava utakmicu i na semaforu stoji konačan rezultat: 117:110. "Žućkov" pehar ide u njegov Beograd. Ipak zasluženo, mada su Sarajlije igrali izvanredno ali "lične" su ih skupo koštale.
U fantastičnoj igri oba tima presudnu ulogu imao je "dvojac Praja-Kićo" protiv kojeg nije bio dovoljan "košarkaški maestro" Mirza-Kindže Delibašić.
Istina, Bosna ima i izvanredne Radovanovića i Varajića, te odlične S.Pešića, Benačeka i Hadžića ali i Beograđani imaju M.Marića, J.Vujačića, B.Petrovića, Todorića, A.Pešića, Kerkeza... Ma sve as do asa na obe strane.
Ovaj put "presudan" je bio Dražen Dalipagić koji je postigao 48 poena i to većinu u drugom poluvremnu i produžetku. Kićanović je pobičaju ispunio svoju "normu" (33 poena) ali bez Marićevih (21) i Vujačićevih (11) poena ne bi ni Praja+Kićo bili dovoljni.
Kod Bosne najbolji, po običaju, bio je Mirza-Kindže Delibašić (32 poena) koji je poentirao, asistirao, organizovao, skakao i ginuo u odbrani onako kako to samo on zna. Izvanredni su bili i Radovanović (20 poena) pod košem i Varajić (22 poena). U produžetku je bio odličan i Anto Đogić na kojeg je pao sav teret borbe pod košem. ali je i on zaradio 5. ličnu i to je bio kraj....
Banjalučani su imali priliku i zadovoljstvo vidjeti vrhunsku utakmicu, fenomenalne igrače, solidno sudjenje (sa nekoliko grešaka koje se ne bi smjele dešavati vrhunskim sudijama) - ma skoro kao "NBA ugodjaj" imali su večeras Banjalučani.
