17. maj 1979. godine
MARIJAN BENES OSVOJIO TITULU PRVAKA EUROPE
Vladar ringa i Europe
Banja Luka, 17.05.1979. godine. "Borik" prepun, ispunjen do poslednjeg mjesta. Poslije četiri uvodne borbe, koje su zagrijale gledaliste, tacno u 22 casa na ring je krocio, izazivač, Marijan Beneš. U dvorani kao u vulkanskom grotlu, Odjekivalo je: Marjane! Marjane! Marjane!
Sa druge strane, zvanicnog evropskog sampiona, Francuza, Koena docekala je salva zvizduka. Skakucuci u svom uglu, Koen se samo osmjehivao, niko nije znao da li je to bio osmijeh samouvjerenosti ili straha. Ili mozda i jedno i drugo.
I meč je počeo.
Prva runda:
Mnogi su prije meca, znajuci kako boksuje, savjetovali Beneša: "Pripazi se Koena, ima opasan aprekat, ne priblizuj mu se!" Beneš je poslusao savjet. Poceo je dosta oprezno, opipavao je Francuza, trazio mu slabu tacku. Krenuo bi u napad, kvrcnuo rivala, a onda se odmah vratio korak-dva unazad. Ali nije odustajao od svog stila borbe - stalno je drzao spustene ruke, bez klasičnog bokserskog garda, dok je Koen svo vrijeme glavu štitio sa tzv. "duplim dekungom" čekajući priliku za neki "kontra-udarac". Cesto se tokom prve runde culo: "Marijane, ruke gore, gore ruke"!!! Odjeknuo je gong - prva runda je protekla u obostranom "ispitivanju" bez zeščih okršaja i udaraca
Druga runda:
Oba boksera su, od starta druge runde, krenula znatno otvorenije i agresivnije. Taktika Koena bila je da pridje sto blize, da udje u "klinč", kako bi iskoristio svoje najjace oruzje - aperkat. Beneš je, s druge strane, koristio svoje oruzje - spušten "gard" i "ples" oko protivnika sa brzim jurišima prema Koenu pokušavajući ga stjerati u ugao i zadati mu neki od svojih ubitačnih krošea. Sve cesce je u tome i uspjevao pogadjajući Francuza čas u glavu, čas u pleksus, pokušavajući da "otvori" svog protivnika i prisili ga na "otvorenu" borbu u kojoj Marijan nema premca. Marijan je, u toku druge runde radio sve kako treba. Znao je u pravom trenutku kada jurnuti naprijed, zadati udarac-dva a potom se izmaci, eskivirati. Onda u jednom trenutku Marijan se našao na podu! U dvorani muk. Mnogi su na trenutak pomislili da ga je Francuz "zakačio"! Ali, Marijan se odmah podigao i bio na nogama. Sudija je trazio da se pod obriše, posuši, jer je to i bio razlog što se Marijan našao na podu - nije bilo nikakvog Koenovog udarca, Marijan se jednostavno okliznuo na ovlazenom podu ringa. Publika je zadovoljno odahnula, a onda se sve prolomilo od skandiranja: "Marijane! Marijane! Marijane! Podrska je stigla u pravo vrijeme. Istekla je i druga runda u kojoj je već bilo "vatre", pogotovo od strane Marijana.
Treca runda:
U pauzi izmedju druge i treće runde trener Dejvis upozoravao je svog pulena, Beneša: "Ne smije te ponijeti publika! Budi oprezan i ne jurisaj bez potrebe! Cekaj Koena, cekaj svoju sansu!"
Počela je i treća runda. Francuz je vec poceo da gubi strpljenje čekajući, sa zatvorenim gardom i stalno uzmićuči, na neku Marijanovu neopreznost. Odlučio je da preuzme inicijativu i krenuo je da juri Benesa po ringu. Medjutim, to je skupo plaćao. Marijan kao da je samo to i čekao. Na te njegove nalete uzvratio je pravom "baraznom vatrom", svojim čuvenim serijama lijevih i desnih krošea, koji su uvijek zaustavljali nalete rivala, a često i bili kobni za suparnika. Vec tada je bilo jasno da Benes sjajno vodi i kontroliše borbu, da za svaki napad Koena ima pravo rjesenje. Treća runda je bila i najžešča. Izmjenjano je dosta udaraca ali mnogo više ih je zadao Marijan, pogotovo onih "čistih" - u glavu i tijelo Koena koji je zaista sve to stoički otrpio.
Cetvrta runda:
Odlucujuca! Oba boksera kao da su odlučili da ova, četvrta, runda bude i posljednja, presudna. Zestoko su jurnuli jedan prema drugom u "ukopali se" na sredini ringa i tada je uslijedio, rijetko vidjeni obračun dva majstora ringa. Došlo je do zestokog duela Beneša i Koena bez ijednog koraka uzmicanja i sa obostranim, neprekidnim, serijama udaraca. Publika je zanijemila, svi su bili na nogama. Sve se odigralo veoma brzo. Jedan Marijanov lijevi krose "iz pete" dobrano je uzdrmao Koena. Ruke su mu prosto sletjele niz tijelo. Pokusao je da ih podigne, nije uspio. Benes je osjetio da je ovo njegov trenutak, trenutak odluke. Zestoko je nastavio sa svojom serijom udaraca. Koen se povijao, ljuljao, pokušavao se uhvatiti u "klinč" da uzme malo predaha ali Marijan to nije dozvoljavao - zadao mu je drugi, treci, cetvrti, ... udarac. Prosto je nevjerovatno kakvu je seriju teških udaraca Koen izdrzao u veoma kratkom vremenu. Naknadno je izracunato: Marijan je cetrnaest puta pogodio rivala u petnaestak sekundi. Bila je to ubitacna sampionska serija. Koen, iako je bio cvrst kao stijena, nije joj odolio, poslije onog cetrnaestog udarca stropostao se na pod. Nokaut. Klasični. Sudija je odbrojao do deset, a mogao je i do dvadeset, Koen leži na ringu. Onda ono poznato sudijsko "mahanje" rukama - meč je i zvanično završen.
Borik, Banja Luka, Evropa - imaju novog
ŠAMPIONA - MARIJANA BENEŠA!
Beneš trijumfalno dize ruke u vis. U dvorani erupcija odusevljenja. Na ring uskacu najvjernije pristalice Beneša, a s tribina i parketa odjekuje gromoglasno skandiranje: "Šampion, šampion, šampion...!!!" Ori se i poznata dalmatinska pjesma, tekstualno prilagodjena ljubimcu Banja Luke, "Marjane, Marjane..."
Beneš je profesionalni prvak Evrope u supervelter kategoriji
To veče Banja Luka je slavila - dobila je još jednog šampiona, još jedan "biser" u banjalučkoj "sportsko-šampionskoj niski"! Ovog puta to je bokserski šampionski "biser" po imenu MARIJAN BENEŠ.
Ernad Seferagić
