12.08.2007.
Završen drugi Međunarodni turnir šampiona „Banja Luka 2007“
CELJANIMA POBJEDNIČKI PEHAR
Finale: Pivovarna Laško – Kretej = 36:32
U Banja Luci završen drugi Međunarodni turnir evropskih šampiona „Banja Luka 2007“. Pobjednički pehar i po drugi put, sasvim zasluženo, odlazi u Celje jer su celjski 'Pivari' pokazali da su daleko najkvalitetnija, najjača i najspremnija ekipa. Celjani su pokazali kako danas treba da se igra moderan rukomet. Sve svoje protivnike 'Pivari' su deklasirali iako to konačan rezultat uvijek i ne pokazuje, ali razlog tomu je sto je trener Kasim Kamenica utakmice igrao sa 'dva' tima (svakom po poluvrijeme) a pred kraj utakmice je u ekipu uvodio i one najmladje koji su tu bili samo da osjete 'atmosferu' jačih takmičenje.
Ovogodišnji turnir je organizova po grupama.
U jednoj grupi su bili KRETEJ, STEAUA i domaćin BORAC, a u drugoj grupi su bili PIVOVARNA LAŠKO, METALOPLASTIKA i SPORTING.
Pobjednici po grupama su bili slovenački rukometaši PIVOVARNE LAŠKO i francuski KRETEJ.
Domaćin, banjalučki Borac, koji se može pohvaliti vrlodobrom organizacijom turnira, je pružio onoliko koliko se trenutno od njega i moglo očekivati. Uspjeli su odigrati neriješeno protiv Francuza (!) i zavšiti takmičenje kao zadnji u grupi s osvojenim bodom.
Ekipe učesnice – sastavi:
PIVOVARNA LAŠKO: Škof, Rezar, Čudić, Božić – Kokšarov, Anderluh, Gajić, Marguč, Sulić, Toskić, Drugović, Kozlina, Terzić, Špiler, Trivunža, A.Stojanović, Kos, Mlakar. – trener: Kasim Kamenica
SPORTING: Gomeš, Bolocki, Da Silva Dias, Nunješ, Pinto, Kruz, Lesjak, Kanela, Pirlta, Silva, Koeljo, Kardozo, Pašeko, Koreja, Bunge.
METALOPLASTIKA: Vasić,Stevanović, Antonijević, Popov, Jelesić, D. Rašić, Mitrović, Dimić, Krivokapić, Brnjas, Isailović, Vuković, Aleksić, Kojić, M. Rašić, Maksimovik, Pajić. – trener: Đorđe Rašić
KRETEJ: Lemon, Ariberž, Delamot, Pirjan, Pavlović, Atajevas, Rižo, Anri, Zuniga-Moira, Lime, Ariv, Aleksis, Maile, Le Padle, Arkuri.
STEAUA: Ćobanu, Laufček, Stavrositu, Voina, Dediu, Tudor, Mazilu, M.Vujadinović, Rudić, Buričea. Georgesku Ilieš Sania, Petrea, Mihaila.
BORAC: Mulabdić, Đudurović, M. Bjelić - Mikić, Branković,, Malić, Raca, B.Unčanin, Škorić, D.Unčanin, Pucarević, Rakocija, Srdić, N.Bjelić, Trkulja, Vranješ. – trener: Abas Arslanagić
____________________________________________________
Plasman po grupama:
GRUPA "A"
1. Kretej
4 boda
4 boda2. Steaua3 boda
3 boda3. Borac 1 bod
1 bod____________________________________________________
GRUPA "B"
1. PIVOVARNA LAŠKO 6 bodova
6 bodova2. Sporting 3 boda
3 boda3. Metaloplastika 0 bodova
0 bodova____________________________________________________
Za konačan plasman:
Za 1. mjesto: Pivovarna Laško - Kretej = 36:32
Za 3. mjesto: Steaua - Sporting = 29:27
Za 5. mjesto: Borac -Mmetaloplastika = 38:33
____________________________________________________
Konačan plasman na turniru "Banja Luka 2007":
1. Pivovarna Laško (Slovenija)2. Kretej (Francuska)3. Steaua (Rumunija)4. Sporting (Portugal)5. Borac (BiH)6. Mataloplastika (Srbija)____________________________________________________
Najbolji igrač na turniru:Špiler David (Celje)
Špiler David (Celje)Najbolji strijelac turnira:Rašić David (Metaloplastika)
Rašić David (Metaloplastika)Najbolji golmnan turnira: Čobanu Jonut (Steaua)
____________________________________________________
Osvrt na nekadašnje šampione...
METALOPLASTIKA
Nekad neprikosnoveni šampion Metaloplastika je pokazala najmanje na ovom turniru i djelovali su kao zalutali, kao slučajni prolaznici...! Nisu osvojili niti jedan bod, mada su se istinski trudili na parketu dvorane Borik, ali danas u kvalitetnom sportu nije dovoljan samo trud – potreban je i pravi kvalitet. Poražavajuća je činjenica da u šabačkoj ekipi, nekad jednoj od najjačih evropskih ekipa, danas nema, ni na vidiku, rukometaša većeg potencijala ili reprezentativnog nivoa, a kamoli neke istinske rukometne zvijezde. Podsjećanja radi- Metaloplastika je zvanično proglašena za drugu najuspješniju ekipu Evrope u prošlom vijeku!
A danas?
Danas je od te silne ekipe, generacije rukometnihh svjetskih velikana Veselina Vujovića, Mileta Isakovića, Mirka Bašića, Jasmina Mrkonje, Veselina Vukovića, Slobodana Kuzmanovskog, Pere Miloševića, Zlatka Portnera, Jovice Cvetkovića.... ostalo samo ime.
A i od imena je izgleda ostalo samo PLASTIKA (ona jeftinija) dok METALA više nigdje (osim u imenu!).
A BORAC!?
Borac je barem bio na visokom nivou ali kad je u pitanju domaćinstvo i organizacija turnira. Na parketu Borika Banjalučani se nisu obrukali ali nisu ni pokazali da je pred njima kakva-takva bolja budućnost.
Igrački limitirani, bez pravih pojačanja – 'precjvetali' Mulabdić, sa preko 40 svojih godina, i ljevoruki Dejan Unčanin koji je, takodjer, već zašao u poznu jesen svoje karijere (iako mu je tek 32. godina) sigurno nisu 'pojačanja' s kojima se može u 'bolju budućnost' a ostali igrači su većinom dostigli svoj maksimum (nivo republičke iliti PL lige). Svjetlije 'tačke' u 'sivom Borcu' bili su mladi Rakocija i Mikić. Dok mlađahni Boris Pucarević, izraziti rukometni potencijal, nije imao dovoljno prilike – minutaže da pokaze sta i koliko zaista može, jer su apsolutnu prednost na njegovoj 'poziviciji' imali iskusniji, samoživi, Bojan Unčanin (sad osokoljen i potporom starijeg brata Dejana) i bezlični Srdić!? Ostali su imali poneki 'bljesak' ali definitvo – to nisu igrači koji Borcu mogu povratiti iole nekadašnjeg sjaja! Naprotiv – posmatrača, onog koji iskreno voli rukomet i Boraca, hvta strah za budućnost Borca i banjalučkog rukometa uopšte.
Da, svima je znano da je danas u sportu najvažnija ''finansijska baza' i da malobudžetski klubovi jednostavno nemaju šta tražiti na rukometnoj evropskoj mapi.
Borac i Metaloplastika su, ne ulazeci ovaj put u razloge tog, postali istinski 'mali' (malobudžetski) klubovi koji će po svoj prilici biti 'rasadnik' mladih rukometaša i to kao 'rasadnik rezanog cvijeća' što je još žalosnije, jer Banja Luka neće imati priliku da vidi, da gleda, barem na kraći period, svoje talente, svoje kvalitetne igrače, u crveno-plavom dresu, jer se vrlo mladi prodaju za 'šaku dolara'!
O povratku RK Borac na stare puteve slave po svoj prilici, nažalost, nema govora – barem ne s ovim s čim danas Borac raspolaže.
Ne treba zaboraviti da se RK Borac, kao feniks, pokušava vratiti tamo gdje mu je mjesto, da je učinjeno mnogo dobrih 'poteza', da se u klubu istinski trude.... ali!
Nešto u svemu tome ipak nije kako treba!?
Bez obzira na sva 'objektivna' i objektivna opravdnja teško je ne primjetiti da se Borac i Banja Luka olako i prebrzo odrekla mnoge svoje 'djece', rukometaša koji su napravili zavidnu karijeru u drugim klubovima!
Da li je to samo zbog zelje, i potrebe, da se sto brze stogod zaradi (za koga li?) ili je upitanju procjena (katastrofalna) da je Banja Luka i RK Borac neiscrpan izvor super talenata (aha) – na to bi odgovor trebali dati oni koji su u i oko RK Borac.
Činjenica je da je Borac olako pustio iz svojih redova Nebojšu Grahovca i Đorđa Stevanovića (i to u konkurentsku sarajevsku Bosnu), pa nešto prije toga i Srđana Trivundžu (danas igra za PIVOVARNU LAŠKO), Bobana Obradovića, Bojana Ljubišića, Marinka Torbicu, Aleksandra Međedovića, Nikolu Dokića.... a kad se još pomisli na Borčevce Mladena Bojinovića, Nebojšu Golića, Igora Rađenovića, Marija Blaževića, Mladena Čačića, Maneta Lavrnića... sve vrhunske evropske rukometaše – onda čovjeka 'glava zaboli' i preplavi tuga golema: šta se to desi s Banja Lukom i banjalučkim rukometom!? Zar je baš sve tako moralo biti?
Bez obzira na dugogodišnji trend migracije sportista, koji su postali apsolutni profesionalci, za boljim usovima (čitaj za parama) nije teško izvesti zaključak da se moglo i drugačije raditi, ponašati, tako da bi i danas (ili barem neko određeno vrijeme) mnogi i od naprijed pobrojanih nosili Borčev dres a Borac bi ponovo bio 'relevatan rukometni faktor' u evropskom rukometu, u bosanskohercegovačkom svakako.
Svi koji tvrde, ilit smatraju suprotno možda i jesu u pravu ali kako objasniti 'fenomen' RK Bosna iz Sarajeva, koja je okupila (pokupovala-odkle im lova?) sve što valja u bh. rukometu i koja ima svoj evropski (poluostvaren) cilj, a Sarajlije žive i rade u sličnom okruženju (ekonomsko-političkom), igraju u istoj ligi kao i Borac i dolaze iz iste države – Bosne i Hercegovine!?
Kako objasniti da RK Pivovarna Laško već 11 godina dominira slovenačkim (nekad trećerazrednom rukometnom 'silom) i evropskim rukometom a dolazi iz jednog malog mjesta po imenu Celje, iz jedne ne baš, u evropskim okvirima, bogate države?
To Celje, primjera radi, i stvara i kupuje i prodaje rukometaše, stručnjake, i stalno su u vrhu ili pri vrhu evropskog rukometa!?
Kako oni baš to uspjevaju, pa makar bili iz novokomponovane države koja je i prije bila korak-dva (pa neka su i to i 'tri koraka') ispred bivših jugoslavenskih republika – danas samostalnih država!?
Odgovori nisu ni tako komplikovani kako će neko, moguće, kazati – jednostavno: tamošnji ljudi zanju šta hoće i kako to da ostvare, i ne gledaju samo svoj sitnospostvenički (kratkotrajni) interes,a kamoli kakve 'političke igre i mešetarenja'.
A koliko je to Celje u donosu na Banja Luke.... ? Pa poprilično manje, manje u svakom pogledu.
A i Banja Luka ima super pivo(varu) ali i još što-šta....
Ma, Slovenci su oni, a mi smo i dalje 'južnjaki' – '' velika slavenska duša'' – neka nama truba i trubača! Ko yebe sport, rukomet, fudbal, košarku... Borac pogotovo! " Viva la Gucha" !
I šta ste navalili kukati: Borac, Borac, pa Borac.... eno, bre, imate Igokeu, Laktaše, Slogu, Modriču..., a bogami i lukavičku Slaviju iz Istočnog Sara'jva (!!!?)
A BORAC ? – pa mnogi bi današnji 'Banjolučani' željeli da od tog nekad slavnog imena tri banjalučka kluba ostane samo – ..RAC!
OSTALI UČESNICI
Pivovarna Laško
Ovogodišnji turnir je, to se mora priznati, bio kvalitativno slabiji kad su u pitanju učesnici turnira. Obraz su sačuvali Slovenci koji su, kao i uvijek, ovaj turnir shvatili veoma ozbiljno i došli u svom najjačem sastavu. Bili su neprikosnoveni i još jednom su pokazali i dokazali zbog čega su u vrhu evropskog rukometa – odlična uprava, dobra kupo-prodaja igrača, vlastiti omladinski pogoni, dobri stručnjaci, jaka finansijska baza, odlična podrška grada. Sve elementi koj garantuju uspjeh. 'Recept' poznat, priznat i dokazan.
Francuski Kretej više nije ona nekadašnja ekipa iako su pokazali da su još dobrano ispred ostalih učesnika turnira, naravno osim pobjedničke ekipe Celja.
Steaua – danas je samo blijeda sjenka nekad najmoćnije ekipe svjeta, ali činjenica je da Rumunji iz godine u godinu idu 'naprijed' – polaganao; ali naprijed, ne unazad.
Sporting!
Ekipa kojoj i nije mjesto na ovakvom turniru ali su sklopom okolnosti i oni došli na jedan turnir bivših evropskih šampiona. Portugalci i nisu tako slaba ekipa ali...
Ako se već nije mogao obezbjediti dolazak nekog bivšeg prvaka Evrope onda je bilo, možda, bolje da se turnir igrao s pet ekipa. Ovo ide na dušu i račun organizatora, jer ako se ova praksa nastavi onda naziv turnira gubi svoj smisao i trebalo bi ga preimenovati.
Publika
Najveće razočarenje ovogodišnjeg turnira je upravo publika, gledaoci.
Ne, nije bilo nikakvih incidenata ali (malo)brojnost gledalaca u lijepoj dvorani Borik je otužno i poražavajuće djelovala i pokazala jedno 'novo' lice stare Banja Luke.
Banja Luka, definitivno, više ne može nositi svoj nekadašnji epitet 'Grad sporta'.
Ako se u jednom gradu, nekad poznatom po sportu – rukometu ponajviše, u dva dana odigravanja međunarodnog turnira na kojem su, ipak, učestvovale vrlo kvalitetne ekipe (koje se rijetko više viđaju u Boriku) sakupi ukupno, kad se 'saberu' svi gledaoci na svim utakmicama, cca 2000 (da, dvije hiljade) gledalaca (koliko je stvarno prodatih karata – to ne znamo, ali smo sigurni da je to manje od jadnog broja ukupne posjete) onda ta činjenica govori dovoljno sama po sebi!
Nekad se Borik znao, bez problema, napuniti s 2000-3000 gledalaca i to na jačoj prvenstvenoj utakmici, a na međunarodnim utakmicama evropskih takmičenja, betonska konstrukcija Borika je jedva izdržavala prisustvo 4000-5000 gledalaca, koji su frenetično navijali za svoj Borac.
Ali to je daleka prošlost i 'naučna fantastika' za današnje stanovnike grada koji se još uvijek zove Banja Luka. Nažalost!
Možda je Borac i zbog tog ono što danas jeste – klub 'davljenik' koji na svaki način pokušava da se izvuče iz današnjeg banjalučkog gliba i sivila. I ne samo rukometni nego i fudbalski i košarkaški Borac. Za sad imaju samo dvije 'zvjezdice' na bl. sportskoj mapi: ženski RK Borac i bokseri Slavije, prvaci države BiH, ali to je premalo i sasvim nešto drugo (bez uvrede) u odnosu na RK i FK Borac.
Nadati se je da će idući turnir ''Banja Luka 2008'' biti održan u mnogo boljoj navijačkoj atmosferi, sa kvalitetnim učesnicima i mnogo jačim Borcem.
Vjerujemo da će se današnji RK Borac potruditi za takovo nešto, ali da li će to htjeti i 'ostali', oni 'drugi', koji su u svoj ovoj priči vrlo bitni - u to nismo baš sigurni!
RK Borac sam teško išta može učiniti da se izdigne iz sadašnjeg sivila, da se vrati na 'stare staze, kao što sam ne može finansijski izdržati organizaciju jednog vrlo ozbiljnog i zahtjevnog međunarodnog turnira.
Bez namjere da ikome dijelimo savjete – gospodo iz banjalučkog sporta, ekonomije, politike... prepišite 'recept' iz malog Celja, a može te i od sarajevske Bosne koja svaki dan sve više napreduje u svakom pogledu....
Vulture Team
August, 2007
______________________________________________________________________________________________________
Banjalučki Sportski Portal
Copyright © 2001
