IN MEMORIAM
MLADEN STANIVUKOVIĆ - BRACO
1933 - 2006.
U Banja Luci je preminuo u svojoj 73. godini poznati banjalučki advokat i veliki sportski radnik, mirni čovjek, BRACO. Otišao je još jedan velikan banjalučkog sporta koji je svojim angažovanjem iza i oko sportskih terena, osnivanjem, organizacijom, rukovođenjem... mnogobrojnih sportskih manifestacija, klubova, sportskih društava bio dugo vremena "alfa i omega" bl. sporta. Volio je sve sportove ali najviše košarkau i rukomet.
Braco je bio, i ostao, i simbol bl. "malog fudbala" jer je prvi okupio mahalske, kvartovske, ekipe i organizovao prvo zvanično takmičenje u malom fudbalu u Banja Luci.
SJEĆANJE NA BRACIN POČETAK U "MALOM FUDBALU"
U ''Banjaluckim novinama'' 20. augusta 1954. godine, objavljen je poduzi clanak o ''prvenstvu neregistrovanih momcadi''. Vjerovatno prvom takmicenju te vrste u bivsoj Jugoslaviji.
"U Banja Luci je u toku odrzavanje drugog nogometnog prvenstva grada tzv. 'divljih' – neregistrovanih (''raja'') momcadi. Prvo ovakvo prvenstvo odrzano je 1952. godine na bivsem igralistu ''Željezničara'', a po zamisli i u organizaciji tadašnjeg srednjoskolca Mladena–Brace Stanivukovića. Prvenstvo je bilo uspjelo. Na ovom prvenstvu uzelo je učešće oko 14 ekipa iz svih dijelova grada, a prvenstvo se odvijalo po jednostrukom kup sistemu...."
U intervjuu 1999. godine, inicijator i organizator tog turnira, Mladen–Braco Stanivuković, kasnije po zanimanju advokat i vječiti sportski radnik, rado se prisjetio tih dogadjaja: ''To sam radio iz – zadovoljstva! Dosao sam na ideju da organizujem turnir i on je kategoricki tvrdim, u svemu uspio! Bez lazne skromnosti, bio sam 'alfa i omega'. Za divno čudo, iako sam tada imao tek 19. godina, igrači su slušali, odano me podržavali, u svemu. Dugo sam čuvao teku u kojoj je sve bilo zapisano, što se turnira tiče. Nazalost, nestala je! Vjerovatno je stradala u onim uobičajenim 'kućnim čistkama'.
Sastanci sa predstavnicima ekipa odrzavani su na Halilovcu. Da se možemo odmah 'ohladiti' ako diskusija postane 'vruća'. U toj svesci bila su zapisana imena igrača svake ekipe. Postojao je i ''prelazni rok'', ukoliko je neko od igrača-fudbalera zelio da promijeni ekipu – morao je da se javi meni. Tada bih ga izbrisao iz sastava prethodne, a zaveo u sastav buduce ekipe. Jedini uslov je bio sto taj igrač nije mogao da nastupi na jednoj utakmici. Tačno je da su se utakmice igrale na terenu Zeljeznicara. To je bilo igraliste Rukometnog kluba Željezničar, kasnije RK Borac. Nalazilo se pri kraju Gunduliceve ulice s lijeve strane. Preko puta radionice ''Katana''. S obzirom na to da je teren bio kraci i uzi od uobicajenog nogometnog, rekao bih da smo tada igrali ''srednji fudbal''. Na sredini igralista nalazio se drveni elektricni stub ! Ako bi lopta udarila u taj stub, sudija je bio duzan da izvrsi 'podbacivanje'. Inace, arbitri su svoj posao obavljali – besplatno, a svi ucesnici su se zarekli da ce postovati sudije. Zadatu rijec su odrzavali. Svim utakmicama je prisustvovalo i dosta gledalaca. Gotovo da je, tada, to bila jedina razonoda, razbibriga.
I do tada su ''divlje ekipe'' svakodnevno igrale, na Jelića polju, na Barama ... ali sve je to bilo prilicno neorganizovano, samoinicijativno, prema dogovoru ''raja''. Te utakmice su, vrlo cesto, znale da se završe – tučama ''raja''.
Pokusao sam da te utakmice, na neki nacin, ozvanicim, da im dodam nesto novo, da steknu kategoriju – govori Braco. Srecom, u tome sam uspio. Te 1952. godine prva nagrada na turniru je bila zaista, za to vrijeme, prava nagrada – FUDBALSKA LOPTA! Najbolji strijelac i najbolji igrac dobili su, koliko se sjecam, čokoladu (koja je tada bila 'raritet'') ili – 'kaladont' (pastu za zube) !
Na svakoj utakmici ekipe su bile prepoznatljive: jedna je igrala gola do pasa (bez ikakvih majica), a druga ' odjevena' u kakvim-takvim majicama (nije vazno ni kakve boje, ni kakva majica). Svi igraci su igrali – bosi, jer su patike bile mislena imenica.
Sada kada gledam mečeve, malog nogometa, i reviju ''Adidas'', ''Puma''... sportske opreme, ne mogu a da se ne sjetim mojih vrsnjaka i onih nesto starijih, iz pedesetih godina proslog vijeka. Postojala je i institucija – zalbe! Nju je rjesavala tročlana komisija! Sacinjavali su je: Braco, Mladen, Stanivukovic. Ma, sala je to (ovo 'troclana'), ali je stvarno tako bilo – imalo se pravo žalbe, a o svemu sam sam odlučivao. Momci su u mene imali povjerenje, nikada ga nisam izigrao.
Igrale su i ekipe s periferije grada. Lauš, Predgradje ... Svi su do igralista stizali pjeske. Samo nekolicina srećnika imali su – bicikl!
Prvi ispit golobradi organizator je polozio vise nego briljantno, ali sada se ne moze sjetiti zasto nije odrzan i turnir 1953. godine.
Mozda sam se zaljubio ! – našalio se, po svom obicaju, Braco.
Uz pomoc ''Banjaluckih novina'' vracamo se zbivanjima iz 1954. godine, koje pišu:
''Ponovo i ove godine drug Stanivukovic je pokrenuo, što je za svaku pohvalu prvenstvo grada nogometnih neregistrovanih ekipa. Ovo je nezvanicno prvenstvo grada u kojem ucestvuju slijedećih devet ekipa:
'Aleja Braće Pavlića', 'Dolac', 'Podpećine', 'Ul.Borisa Kidriča' (Frankopanska), 'Jelić polje', 'Centar' (''Fifa''), 'Zelena', 'Abacija' i ekipa 'Preko Vrbasa'.
Turnir traj vec skoro 15 dana, a dosada je odigrano 16 susreta. Prvenstvo se odigravalo po jednostrukom bod sistemu, sto znaci da ce se odigrati 36 utakmica od po 60 minuta trajanja ... Prvenstvo koje se upravo odrzava postavljeno je na ozbiljne osnove – izradjen je pravilnik natjecanja, ucesnici prvenstva novcanim ulozima su obezbjedili kupovinu nagrada, utakmice se igraju po utvrdjenom rasporedu, nesportski ispadi se kaznajvaju zabranom nastupa na jednoj ili vise utakmica ...''
Banjalucke novine, dalje, pisu: ''Utakmice su se, ovog puta, igrale na Gradskom stadionu. Titulu pobjednika osvojio je sastav ''Frankopana'' (Ulica Borisa Kidriča) sa 12 bodova i gol-razlikom 28:2.
U pobjednickoj ekipi narocito se istakao mladi golman, inace clan FK Borac, Keker, koji se pokazao kao siguran cuvar svoga gola. Takodjer su se istakli pomagac Skender, koji je pokazao odlike fudbalske vjestine, a koji je odavno zapusten od strane FK Borac. Jos je bilo dobrih pojedinaca, kao Novakovic-II, Popovic-II, i vec tada poznati Tomislav-Tomo Knez ...''
Iako je od tih dogadjanja proslo 49 godina, navedena imena se mogu, kako da ne, desifrovati: ''Keker'' je Milorad-Rade Kekerovic, kasnije sjajan rukometni golman (RK Borac) - "Skender' je pokojni Boro Skenderija, - 'Novakovic-II' je Milan-Mika Novakovic, kasnije profesor - "Popovic-II' je Rastislav-Migo Popovic.
Drugo mjesto osvojila je ''Zelena'', a treca je bila ekipa ''Aleja'' (Ulica Brace Pavlica)
Turnir se, nakon toga, ugasio! Na veliku zalost igraca i gledalaca.
''Prihvatio sam se knjige, posvetio sam se studijama prava i vise nisam imao vremena da sve sam vodim, organizujem, a malo sam se već bio i zasitio, što jeste, jeste!'' – riječi su Mladena-Brace Stanivukovića.
Tako je, eto, pocelo ! S BRACOM !
A taj 'turnir u malom fudbalu' u Banja Luci prerastao u dugogodišnju tradiciju i koji se odražava i dan danas upod nazivom Turnir u malom fudbalu "Borik" !
Mladen Braco Stanivuković, bio je i jedan od pionira košarke u gradu.
SLAVA MU !
Iskreno saučešće porodici Stanivuković
Vulture Team - BL Sportski Portal
Novembar 2006.
__________________________________________________________________________________________________________
Banjalučki Sportski Portal
Copyright © 2001
