Vapaji Mire Bjelića – Spasimo RK Borac !
16.08.2005.
Miro Bjelić, "donkihotovski", pokušava da pokrene konkretnu akciju spašavanja RK Borac
S ulice u Skupštinu !
Bjelić tvrdi da su u najviše klupsko tijelo dovođeni i birani ljudi po krajnje čudnim kriterijima i kaže:
"RK Borac je vjerovatno jedini sportski kolektiv koji ima dva različita spiska članova najvišeg klupskog tijela. Prema onom što je objavljeno u 'Glasu Srpske', Skupština kluba broji 51. člana. Ali, odgovorno tvrdim da to nije tačno !
Imam spisak koji sam dobio kao radni materijal za Skupštinu koja je bila zakazana u oktobru 2003. godine, ali je prekinuta i nikad više niti je nastavljena niti održana nova. Otkud onda novi spisak članova Skupštine, otkud taj famozni broj 51, članova skupštine !?
U Borcu su se s ulice dovodili ljudi i birali po nekim čudnim kriterijumima u Skupštinu ! To može, izgleda, samo kod nas !"
Bjelić se poziva na Statut kluba iz 1992. godine prema kojem je regulisan broj članova Skupštini kluba, i pojašnjava:
"Zanimljivo je da prema klupskom Statutu broj članova Skupštine iznosi 30, a danas prave neke spiskove sa preko pedeset članova!
Kada se analizira ovaj zadnji spisak koji je novinama prezentiralo rukovodstva Borca vide se neke nejasnoće.
Na primjer, Pero Perović, Branko Buhovac i Božidar Dodig su članovi Nadzornog odbora i po automatizmu ne mogu biti članovi Skupštine. Miloš Šolaja odmah po izboru, juna 2001. godine, podnio je ostavku a Mladen Mičić je dva puta podnosio ostavku, posljednji put 8. augusta. Duško Vrhovac, Vaso Kotur i Petar Glišić nisu nikada bili birani u klupsku skupštinu! Draško Prtina je bivši igrač Borca, ali nikada nije bio u tom organu. Ima tu još mnogo onih koji se nalaze na spisku članova Skupštine a da nikad nisu bili birani, tj. izabrani, pa čak nikada nisu ni došli u klupske prostorije ili na utakmice kluba!
Za sve ovo imam dokaze, sve 'crno na bijelom', ako neko misli ili tvrdi suprotno."
Miro Bjelić se ne zaustavlja samo na "članovima" skupštine, pa navodi da je slična situacija i sa predstavnicima sponzora 'Telekom Srpske' koji su članovi najvišeg klupskog tijela, za koje kaže:
"Željko Jungić, Božidar Janačković, Sveto Stojančić i Branka Bajić su podnijeli ostavke zato što nije potpisan ugovor o sponzorstvu.
Isto što rade sa spiskovima, pojedinci isto tako rade i u klubu, pa nije ni čudo što je Borac pao na ovako niske grane."
Ogorčenje Mire Bjelića je potpuno razumljivo jer se radi o čovjeku koji je sav svoj igrački vijek proveo u Borcu, a poslije toga nastavio rad kao sportski radnik i član administrativnog aparata, a RK Borac je pod njegovim menađerskim vodstvom postizao svoje najbolje rezultate.
Šteta što je Bjelić usamljen u borbi za spas svog i našeg Borca, najslavnijeg i najtrofejnijeg banjalučkog kluba, nekad poznatog u cijelom svijetu, a danas kluba koji, već nekoliko godina, nema mjesta ni na dobojskom međunarodnom 'TV turniru šampiona', na kojem je Borac od prvog dana bio redovan učesnik, finalista i više puta pobjednik.
Zanimljivo je da se niko iz rukovodostva Borca, odnosno niko od više puta prozivanih, pa i optuživanih, ne osvrće na javne istupe Mire Bjelića, da odgovori na Bjelićeve tvrdnje i optužbe, a kamoli da ih argumentovano opovrgne.
Da li je to ignorisanje istupa i izjava Mire Bjelića od strane rukovodećih ljudi Borca njihovo bježanje od istine, strah od sučeljavanja argumenata ili dokaz njihove prepotentnosti i ignorisanja svega i svakoga ko nije u njihovom "kolu"?
A Borac i dalje tone...
Odgovor bi trebala dati sjednica Skupštine kluba na koju se čeka 2 godine i za koju se konačno zainteresovala Gradska uprava i gradonačelnik, koji su izgleda, iako podosta kasno, shvatili da je kriza u klubu, tj. rukovodstvu kluba i njegovom radu došla do tačke «usijanja» - do pitanja opstanka i daljeg postojanja RK Borac.
Vjerujemo da će iskreni Borčevci i Banjalučani uspjeti pronaći način da RK Borac izvuku iz dugogodišnje agonije i u bližoj budućnosti povrate "stari sjaj" ovog slavnog rukometnog kluba. Nadamo se da će se Bjeliću, u borbi za spas Borca, pridružiti svi čestiti ljubitelji sporta i rukometa i da će konačno u RK Borac raditi i njime upravljati ljudi koji to znaju i koji vole Borac i Banja Luku, a ne anonimusi tipa Šolaje, Mičića, Glišića, Kotura i sličnih koji su zalutali, namjerno ili nenamjerno, u rukomet i sport uopšte.
Igrači sadašnjeg Borčevog tima su već digli svoj glas i pridružili se Bjelićevim vapajima za spašavanje RK Borac. Na redu su i ostali čestiti, pošteni i iskreni Borčevci i Banjalučani.
Sportska i rukometna javnost zna ko su Pero Perović, Miro Bjelić, Abas Arslanagić, Zoran Trninić, Zlatan Arnautović... i ostali banjalučki asovi rukometa ali već duže vrijeme od njih su mnogo jači nekakve šolaje, koturi, mičići, glišići... koji su, nažalost, "pod rukom" nekadašnjeg Borčevog asa uvijek prisutnog, na sceni ili iza nje, Milorada Karalića kojeg je Miro Bjelić javno nazvao "grobarom" RK Borac!
Održaće se konačno i ta famozna, ali regularna, sjednica Skupštine RK Borac i, nadajmo se, vratiti RK Borac na "pravi kolosjek"
Vulture Team
_________________________________________________________________________________________________________
23.07.2005.
Miro Bjelić, nekadašnja "alfa i omega" RK Borac,
ponovo, i uporno, upozorava i zahtjeva spašavanje banjalučkog rukometnog "kolosa" - RK Borac.
"Borac mogu iz krize izvesti samo istinski zaljubljenici u rukomet i Borac, a Šolaja je doslovno zalutao u rukomet", tvrdi Miro Bjelić, član Skupštine RK Borac Banja Luka
RK Borac TS se već duže vrijeme nalazi u teškoj krizi, nesumnjivo najtežoj od svog postanka. Temelji nekadašnjeg klupskog prvaka Europe, pobjednika IHF Kupa, višestrukog državnog prvaka i pobjednika nacionalnog Kupa, su uzdrmani do mjere da dolazi u pitanje i sam opstanak ovog slavnog banjalučkog i bosanskohercegovačkog kluba!
Nedavno zakazana Skupština kluba otkazana je zbog nedostatka kvoruma (!?) i ne zna se kada će biti održana.
Također, još uvijek nije riješen način finansiranja kluba i saniranja teške finansijske situacije.
Miro Bjelić, po ko zna koji put, uporno upozorava na katastrofalnu situaciju u klubu i svaki put, argumentovano, govori o situaciji u klubu i o načinu izlaska iz krize.
"Ko zna put izlaska iz krize on će ga i pronaći. Iz teške situacije u kojoj se klub našao može se izvući samo uz pomoć istinskih zaljubljenika u rukomet i Borac. Tu prije svega mislim na bivše i sadašnje igrače i sportske radnike koji su prošli kroz klub.
To svakako ne može Miloš Šolaja, čovjek koji nema nikakve veze sa sportom, a kamoli sa rukometom. On je u njega zalutao. Mišljenja sam da bi odlučujući potez trebao da povuče banjalučki gradonačelnik Draoljub Davidović", navodi Bjelić.
Na pitanje da li pamti ovako tešku situaciju s obzirom da je gotovo cijeli život proveo u i oko Borca, Bjelić kaže:
"Pamtim, pamtim. Bilo je i prije teških situacija, mada ne ovakvih razmjera. Pamtim, recimo, krizu iz 70-ih godina. Tadašnja Uprava nije bila dovoljno sposobna da pronađe izlaz iz krize. Međutim, generacija rukometaša u kojoj sam i i ja igrao odlučila da preuzme sva ključna mjesta u administraciji kluba i pokuša srediti situaciju u klubu. Za kratko vrijeme sve se stabilizovalo i od tog trenutka Borac je dugo godina bio simbol ex-jugoslavenskog rukometa i Evrope", kaže Bjelić
Momo Golić, sadašnji direktor Borca, kaže da je uzrok svih problema - nesloga!
"Nije mi nimalo jasno o kakvoj je to neslozi riječ. Koliko je meni poznato nesloge u Borcu uopšte nema. Igrači se odlično slažu, a Uprava de facto ne postoji, što najbolje potvrđuje i neodržavanje skupštine zbog manjka kvoruma.
Jadan je taj klub ako su mu opozicija, i opasnost, Pero Perović i Miro Bjelić koji zajedno imaju 140 godina starosti. Drugih veterana uopšte nema u klubu, jedino ako direktor ne misli na Nikolu-Bracu Pavlišina koga je on otjerao iz kluba i kome je ostao poprilično dužan", nastavlja Bjelić.
Novac je glavni kamen spoticanja i u RK Borac TS?
"Zaista je bila prava umjetnost propasti uz takvo preduzeće, takvog generalnog sponzora kao što je Telekom Srpske. A sve bi bilo drugačije da je bivši predsjednik Milorad Karalić, koji je na neki način "grobar" Borca, prije četiri godine vlast prepustio ljudima iz menadžmenta Telekoma Srpske. Međutim, Karalić nerado prepušta vlast bilo kome pa tako je bilo i prema ljudima koji su bili glavni finansijeri kluba. Onako kako je on njima nudio "saradnju" ne bih ni ja prihvatio, a vjerujem ni bilo ko drugi", kaže Bjelić
Ima li rješenja za izlazak iz krize i kako ubuduće finansirati klub?
"Ukoliko su tačne izjave Miloša Šolaje da klub duguje samo 331.000 maraka, ja kao ovlašteno lice "Karat grupacije" odmah prihvatam i u roku od 48 sati isplatiću sve obaveze prema igračima.
Ali, to nije istina, jer dug kluba je mnogo veći i on iznosi preko milion maraka!
Moram napomenuti da sam kao jedno od rješenja nudio i da se formira radna grupa koja bi, u to sam siguran, ponudila adekvatna rješenja. Također, bila je i ponuda potencijalnog sponzora preduzeća "Rojal" iz Beograda.
Međutim, sve je to odbijeno, očigledno je da neko svjesno (Karalić i kompani) vodi klub u potpunu prpast", govori Bjelić
Mnogi rukometaši pakuju kofere i napuštaju Borac tražeći sebi mjesto u drugim klubovima. Obradović je već u sarajevskoj Bosni, Ljubišić izjavljuje da sigurno odlazi...
"To je žalosno ali i logično jer su igrači najveće žrtve ove pogubne klupske politike. Mnogi su zanemarili životne pozive i dobre stipendije, posvetili se rukometu i Borcu i postali socijalni slučajevi vjerujući lažnim obećanjima", rekao je na kraju sadašnji član Skupštine, i nekadašnji igrač i direktor Borca, Miro Bjelić
B.S.
VT
_____________________________________________________________________________________________________
Banjalučki Sportski Portal
Copyright © 2001
