historijat
KK Borac 1947 - 2003.
Sve je započeo fudbaler Aleksandar Mastela
Košarka se u Banja Luci počela igrati sredinom 1947. godine kada je prvu košarkašku loptu u Banja Luku donio čuveni fudbaler Borca Aleksandar Aco Mastela ! Naime, 1947. godine se u Zemunu održavao kurs za trenere, instruktore, vođe sekcija, a na kojem je prisustvovao i Aco Mastela poznati fudbaler banjalučkog Borca. Mastela je donio kožnu košarkašku loptu i oko sebe okupiogrupu mladih Banjalučana kojima je prenio prva košarkaška pravila i saznanja koja je stekao u Zemunu i tako posijao sjeme iz kojeg će nikunuti veoma popularna igra – košarka.
Mastelini prvi košarkaški đaci bili su:
Ahmet Vojvodić, Milorad Vasić, Milivoj Lika Grozdanić, Dragan Dimitrijević, Boris Ignjatović, Svetozar Sveto Koljević, Dragan Tošić, Milan Prle Tošić, Anto Šjor Friganović i Tihomir Štraus. Bilo je tu još mladića ali vrijeme čini svoje i ono što nije zapisano ili je izgubljeno je razlog što ih sve ne možemo nabrojati.
Uz ove "pionire" banjalučke košarke ubrzo su se ovoj igri priključili i
Aleksandar Aco Jurić, Miroslav Lovrić, Hamza Midžić, Božidar Pantić, Svetislav Ceci Stričević, Mladen Braco Stanivuković, Avgustin Čengić Čenga, Enver Ćopi Hadžiabdić (kasnije odličan fudbaler Borca), Bogdan Cvijetić (kasnije reprezentativni rukometaš), Vlado Erceg, Dušan Pišteljić i mnogi drugi.
Iste godine izgrađeno je i košarkaško igralište i to iza južnog gola na fudbalskom Gradskom stadionu ! Teren je bio postavljen u pravcu istok-zapad, a podloga je bila od mljevenog kamena ! Table su bile drvene, što je bilo uobičajenou to vrijeme.
Iza sjevernog gola napravljeno je odbojkaško igralište, a oko fudbalskog terena napravljena je atletska staza tako da je Gradski stadion bio pravi sportski centar na kojem se igrao fudbal, veliki rukomet, košarka, odbojka i održavala atletska takmičenja.
Prvi košarkaški klub u BiH
Stvoreni su "svi uslovi" da se osnuje i košarkaški klub i Banja Luka je 1947. godina dobila svoj prvi košarkaški klub, ili preciznije svoju košarkašku sekciju pri SD BORAC.
Februara 1951. godine održana je Skupština košarkaša Banja Luke na kojoj je donesena odluka da se dosadašnja košarkaška sekcija pri SD Borac Banja Luka transformiše u Košarkaški klub Borac koji će ostati u sastavu sportskog društva Borac Banja Luka. To je bio «revolucionaran» potez jer je do tada bila praksa da postoji jedno sportsko društvo u kojem djeluju razne sportske sekcije.
U Banja Luci je to bilo Sportsako društvo Borac sa sekcijama: fudbalska, rukometna, košarkaška, atletska, stonoteniska...
Košarkaši su tako postali prvi košarkaški klub u BiH!
Podršku su dobili i od Sportskog društva Borac koje im je odmah pomoglo i u finansiranju dodjelom značajnih novčanih sredstava.
Novoformirani klub KK Borac imao je oko 100 aktivnih igrača.
Skupština KS Bosne i Hercegovine je u februaru 1951. godine ovaj potez KK Borca nagradila vrijednim priznanjem i proglasila KK Borac za najbolju košarkašku organizaciju u BiH.
Ubrzo je formirana i Prva košarkaška liga BiH i tim činom se sa turnirskih prvenstava Republike, prešlo na ligaško takmičenje.
Članovi Prve lige BiH postali su:
Borac (Banja Luka), Milicionar (Sarajevo), Zeljezničar (Sarajevo), Rudar (Kakanj), Sloga (Doboj) i Radnik (Kreka).
U prvom ligaškom prvenstvu BiH Borac je osvojio treće mjesto, a titulu prvaka osvojila je ekipa Radnika iz Kreke koja je stekla pravo učešća u kvalifikacijama za ulazak u Saveznu ligu FNR Jugoslavije.
Septembra 1952. godine Banja Luka je dobila još jedan sportski objekat i to u samom centru grada ! Izgradjen je Stadion sportskih igara na kojem se nalazilo rukometno, košarkaško i odbojkaško igralište. "Stadion" je kasnije postao legendaran jer su na njemu banjalučki "mali sportovi", posebice rukometaši, ostvarili svoje najveće uspjehe, a 50 godina je bio okupljalište svih građana Banja Luke pogotovo djece i omladine koja su se zanimala za sport i bavila njime.
Na Stadionu sportski igara (kasnije poznatom i kao "Čajevčev stadion", po fabrici Rudi Čajavec) odigrana je i prva noćna košarkaška utakmica. Naime, nakon svečanog otvaranja stadiona, 13. septembra 1952 . godine, odigrana je noćna utakmica između košarkaških ekipa Borac i Mlada Krila u kojoj je Borac bio pobjednik sa rezultatom 29:27
Međutim, pored Stadiona sportskih igara i dalje je postojalo košarkaško igralište u bašti Doma JNA (u nekadašnjoj ulici B.Kidriča) i KK Borac je većinu svojih treninga i utakmica igrao na tom terenu.
Na igralištu Doma JNA 1953. godine održano je omladinsko prvenstvo BiH na kojem je Borac zauzeo drugo mjesto. Prvo mjesto osvojili su mladi košarkaši KK Sarajevo.
Borac je nastupao u sasatavu:
Kulenović, Rački, Batas, Zeljković, Šarić, B.Stanivuković, M.Stanivuković i Midžić, a trener je bio Bogdan Cvijetić.
KAPITENI
Milivoj-Lika Grozdanić, Vlado Erceg, Mladen-Braco Stanivuković, Milan-Prle Tošić, Vlatko Crnić, Angel Trajkovski, Aleksandar-Aco Jurić, Tibor Bogdanović, Dragoljub-Cober Obradović, Branislav Pandžić, Zlatan Smailagić, Vladimir Taušan, Dragan-Skaka Vuković, Zoran Kukić...
TRENERI::
Aco Mastela, Bogdan Cvijetić, Ante-Šjor Friganović, Hamdija Kadunić, Dragan Tošić, Milan-Prle Tošić, Aco Jurić, Mladen-Braco Stanivuković, Milenko Novaković, Kosta Vidović, Angel Trajkovski, Emir Ibrahimbegović, Zlatko Galijaš, Esad Osmančević, Dragoljub-Cober Obradović, Mladen Ostojić, Želimir Pilavdžić, Boro Džaković, Miodrag Baletić, Velimir Gašić, Vladimir Taušan, Slobodan Simović, Drago Karalić...
PREDSJEDNICI:
Muhamed Alagić, Šefkija Biberović, Milivoje-Lika Grozdanić, Vlado Erceg, Hamdija Kadunić, Dušan Lajšić, Mirko Majkić, Besim Mulaomerović, Aco Ravlić, Slavko Radić, Dušan Stanivuković, Zdravko Vojinović, Milenko Vračar, ...
ZANIMLJIVOSTI:
Anto-Šjor Friganović, jedan od prvih generacija igrača, kasnije i trener KK Borca, je bio najcvestraniji sportista Banja Luke, pa i šire. Pored igranja košarke Šjor je uporedo igrao i rukomet, stonitenis, tenis i bavio se atletikom, tako da je 1955. godine prilikom prvog izbora najbojeg sportiste Bosanske Krajine Šjor svrstan na 3. mjesto, a u rubrici sportska disciplina je pisalo: svestrani sport !
Vlado Erceg je istovremeno bio: igrač, kapiten tima, trener ekipe i predsjednik kluba !
Prvu gumenu košarkašku loptu u Banja Luci imali su braća Stanivuković. Dobili su je navodno od rođaka iz venecuele! S tom loptom su se igrale prvenstvene i prijateljske utakmice samo uz pristanak protivničkih igrača, jer su tada u upotrebi još uvijek bile kožne lopte sa šnjiračem (slične fudbalkama, prvobitnim)
Prva internacionalna utakmica
1962. godine protiv ekipe Zopas iz Goricie (Italija). Italijani pobijedili 54:52
Košarkaši - akademski građani
Veliki broj košarkaša Borca, uz sport i igranje košarke, završio je fakultetsko obrazovanje, a ne mali broj njih je stigao i do magistrata i doktorata nauka. Danas ih velika većina živi po cijelom svijetu, mada ih je najviše u zapadnoevropskim državama i USA.
Autobus
Borac nikada nije imao "svoj" stadion ali je imao svoj autobus! U drugoj polovini 60-ih kupljen je autobus sa 23 sjedišta i igrači su mu dali ime "Sofronije". Tako je KK Borac, kao pravi klub, na svoja putovanja išao vlastitim klupskim autobusom.
Zabilježeno iz novina
... Zvali su ih fanaticima. Košarkaškim fanaticima.
Jer, ko bi osim njih bio spreman da porani prije "bijela dana" i tamo, obično, pred starom Gimnazijom - Realkom, vježbao jedan jedini košarkaški pokret.
Ko bi, osim njih, putovao noću, igrao danju, vraćao se noću...
Ti košarkaški fanatici - sve to ne čudnim. Za njih je to sve normalno i obično. A naravno da jeste tako kada su smatraju nimalo zaljubljeni u košarkašku loptu i metalni obruč na kojem često, za treninga, ni mrežice nije bilo.
Nikoga više ne iznenađuje kada ujutro zorom susretne nekog od tih inače mirnih i povučenih mladića gdje, s loptom u ruci žuri ka terenu, kada ga opet, uvečer kasno sretne gdje, umjesto da ispod ruke drži djevojku, pridržava loptu i umornog koraka odlazi na počinak.
Ta klica fanatizma prenošena je s generacije na generaciju.
Ona prva generacija ubrizgala ga je onoj drugoj, druga trećoj... Od Like i Ahmeta zaraženi su Panta, Žika, Aco, Prle, Vlado, Hamza, Šjor, Braco... Od njih Boba i Mima, pa Proko i Jerko... a onda slijede Angel, Borko, Miro, Davor, Vlatko, Vlado, Kosta, Roki, Lazo, Lajoš... pa klinci Eso, Cober, Šopen, Čiša, Majk...
Sa smiješkom koji otkriva zadovoljstvo pričaće vam oni o tome kako su čistili drugima snijeg, farbali krov, kopali, ili, pak, prenosili arhivu. Znali su, za dinar prihoda klubu, raznositi panoe, prati prozore ili "žicati" parket.
Zato, ako u bilo koje dana negdje sretnete Geleta, Holivuda, Miru, Rokija, Lazu, Borka, Majka, Škljoju, Šopena, Vladeka, Devija, Bobija, Esu, Lajoša ili Čišu s loptom pod rukom znajte da idu ili se vraćaju s treninga. Vrijeme ne igra ulogu. Noć, dan, jutro, podne! Oni su uvijek tu, na terenu ili oko njega. A možda i tamo gdje se farba pod ili žica parket!
Radeći tako, zarađujući dinar-dva da bi njime mogli platiti voz do Sarajeva, Zagreba, Maribora... odjuriće posljednjim, vratiće se prvim. I uvijek će oni gledati da ih taj put što manje košta.
Jer dinar se u ovoj "porodici košarkaškoj" čuva i cijeni. Znaju oni kako je do njega teško doći, a sve to samo zbog košarke! (Glas, Banja Luka, 1968)
_______________________________________________________________________________________
KK BORAC - "UGAŠEN" !
A onda 2003. godine, nakon 56 godina postojanja nestaje KK Borac !
Čelnici kluba i grada donose "fenomenalnu" odluku:
KK BORAC PRESTAJE DA POSTOJI
Osniva se i registruje novi klub:
Srpski košarkaški klub "Banjalučka Pivara" - SKK Banjalučka pivara
SKK Banjalučka pivara koji bez ikakvih "rezervi" i stida baštini historiju i uspjehe KK Borca koji nije bio ni srpski, ni muslimanski, ni hravtski, ni ... nego banjalučki, i srpski, i muslimanski, i hrvatski, i ...
"Banja Luka" nakon više od 56 godina postojanja "ukide" KK BORAC !
Zašto i kako ?
To velika večina ljubitelja košarke i sporta, pogotovo Banjalučana, ZNA.
_______________________________________________________________________________________
P O N O V O " KK B O R A C "
Napokon dobre vijesti, koje su se već duže vrijeme i očekivale, za ljubitelje banjalučke košarke.
Održana je, 22.09.2006. godine, Osnivačka skupština novog-starog Košarkaškog kluba Borac koji će uz svoje 'osnovno' ime nositi i sufiks 'Nektar'.
Vraćanjem starog imena poznatom banjalučkom košarkaškom klubu je jedan od prvih koraka banjalučke muške košarke na putu povratka u bh. elitu, mjesto koje je KK Borcu oduvijek i pripadalo.
KK BORAC je 22. septembra 2006. godine ponovo 'OSNOVAN' !
SKK Banjalučka pivara koja je ezgistirala samo 3 godine više ne postoji!
_____________________________________________________________________________________
Izvor podataka:
Razna pisana arhivska i memorijska građa
Monografija KK Borac, autor Limun Papić
Posebno se zahvaljujemo gospodinu Đoki-Šopenu Kaluđeroviću, bivšem košarkašu i Generalnom sekretaru KK Borac, na ustupljenom materijalu i fotografijama jer bez Šopena ne bi bilo ni ovih stranica. HVALA !
Banjalučki Sportski Portal
Copyright © 2001
