Sretali smo se par puta, pozdravljali se kao i prije, sa vozdra, sa samo nama poznatim nadimcima. Bili smo u ono vrijeme raja, uzivali u mnostvu "produzenih" kafa i marcipana u "Ninonu". Drago mi je bilo sresti ga, stanovao je kod "Stare gradje" blizu SUP-a, Studenca... Bio je onako tih, povucen, predan jednom sportu naseg grada, i to onom najtrofejnijem: rukometu.
Vozdra Zoka, kako si mi?
Ma super. Haj’mo na kafu.
Sjedosmo, zamolih ga da mi dozvoli da sa njim napravim intervju.
"Jesi lud, pa za tebe sve."
Kad si rodjen, pretpostavljam u Zdrave Korde?
Hahaha, naravno tamo i to 16.12.1961.
I poslije odmah po sportu?
Jeste, onaj mahalski fudbal, ali rukomet sam nekako volio. Bili su cuveni u nasem gradu.
Ah, da vi rukometasi i kosarkasi ste bili intelektualci, hahaha. Salim se, znas sta mislim
Imali smo privilegiju da smo dobili dvoranu, da se u "Boriku" moglo citavu godinu trenirati i igrati. Prosao sam sve selekcije "Borca".
I tvoja je generacija bila "zlatna"?
Kako da ne, Pipe Smajlagic, Sarac, Fudo Ramljak...Uspjeha je bilo na pretek: bili smo prvaci BiH, na drzavnom prvenstvu se igralo jako dobro. Pohvalicu ti se da sam bio i juniorski reprezentativac BiH.
Pa ja jesam preko 40, ali nije jos ‘’krecana’’, sjecam se svega, generacija smo. Koliko dugo si bio u "Borcu", jesi li igrao u prvom timu?
Konkurencija je bila jaka, ne zalim se sto nisam igrao. Bila mi je cast da sam uopste bio u onoj generaciji prvog tima. To su bili igraci svjetske klase, sto su svuda i dokazali. Onda sam presao prvo u "Mladost" iz Budzaka, ostao tamo godinu dana, a poslije sam potpisao za "Rade Licinu", gdje sam igrao i jako mlad postao i trener.
Rukomet je jako grub, pravi muski sport. Jesi li bio i povrijedjen ?
Nije to bio razlog, ali svega je bilo. Drago mi je da sam sam se rano poceo baviti trenerskim zanatom. Uzivanje je mladim igracima pokazati pravi put, pomoci im. Usli smo i u jedinstvenu Republicku ligu, koja je bila vrlo jaka. Jednom smo osvojili i 5. mjesto, sto je bio najveci uspjeh u istoriji kluba.
Vratio si se u svoj maticni klub, nas RK "Borac"?
Da, to je bilo u sezoni 1990/91. Bili smo vice prvaci BiH, odlicna generacija. A onda taj rat... Bio sam jedini trener "Borca" koji je ostao u Banjaluci, posto se klub preselio u Obrenovac... Ne volim o tome pricati, znas...!
Naravno. Rat nikog ne cini srecnim. Mi smo sportisti i pricacemo samo o tome. Jesi li otisao u inostranstvo?
Otisao sam 1992. godine u 4. njemacku ligu (Bad Harzburg) i to kao igrac-trener. Uporedo sam bio selektor pokrajine Niedersachsen (poredjenja radi - otprilike kao BiH).
A sad nesto interesantno. Trenirao si zensku rukometnu ekipu. Reci mi jesi li se sa njima tusirao?
Hahaha. 1998/99 sam bio trener zenske ekipe u Eintracht-Kassel u Njemackoj. Imao sam zasebnu svlacionicu.
I sta bi, vratio si se u Bosnu? Gdje si dobio sansu ?
2000. godine bio sam trener "Zeljeznicara" iz Sarajeva. Nazalost, bili smo opet "samo" drugi u BiH. Ipak i to je bio najveci uspjeh u istoriji kluba. Klub je dao mnoge reprezentativce: golmana Tahirovica, Sabanovica, Kahrimana, Basica...
A jesi li zaboravio nas grad?
Nikad. Prvo sam bio trener zenskog kluba "Mladost" (opet on po zenskim, ha). Bili smo drugi na prvenstvu RS u sezoni 2001/02, kao i finalista Kupa. Zatim sam presao u juniore "Borca" sa kojim sam bio ubjedljivo prvi na prvenstvu RS.
E, nek' i ti jednom uze prvo mjesto, hahaha. Culo se onda za tebe..?
2002. godine sam postao selektor kadeta Bosne i Hercegovine. To mi je velika cast. Znas i sam, mladost, kao i nas dvojica nekada...
Svakako, isti smo. U svakom sportu se bez njih nije moglo. Od kojih si trenera najvise naucio?
Abas-Ako Arslanagic je legenda, bez premca, mada moram da istaknem i jednog Boru Golica koji je bio ekstra klasa.
A igraci?
Kao igrac mi je bio uzor Zdravko-Beli Radjenovic, jedan kompletan igrac i licnost. Uvijek sam zelio biti kao on. A od saigraca, naravno Pipe Smajlagic i Zlatan Saracevic. Imam kontakt sa svima.
RK "Borac", rukomet u BiH danas?
Klupskih uspjeha nema nesto previse. 6. mjesto na prvenstvu BiH govori o teskoj situaciji. Ovaj natrofejniji sport Banjaluke je u finansijskoj krizi, pao je na niske grane. Moze samo biti bolje. Sto se tice drzavnog rukometa, mogu garantovati da se radi na evropskom nivou. BiH je nepresusni izvor talenata. Steta za Reprezentaciju da se nije kvalifikovala, ali nova sansa-nova sreca.
Zoka danas, nasa Banjaluka?
Radim sa nekretninama, ima tu dosta posla. Nasa Banjaluka, najljepsi grad na svijetu, se promijenio, ali ja ga volim, kao i ti. Svega je bilo, bolovi su bar donekle zaboravljeni.
Hajde, necemo o tome, svi smo svasta prezivjeli. Jesi li cuo za "Vulturese"?
Naravno. Bili su pravi navijaci, voljeli sport, nas grad...I to se promijenilo, ali sta ces, od tog se ne moze pobjeci.
Imas li poruku za Banjalucane i nase sportiste?
Pozdravljam ih sve, bilo gdje da bili, i to one koji se osjecaju Banjalucanima, dusom i srcem. Zelja mi je da se sretnemo na starim mjestima, sa starom rajom. Ja moram istaci da imam cistu savjest, nisam se nikome zamjerio, niti kome ista zamjeram. Hodam cista obraza i to je velika stvar.
Vjerujem ti, Zoka. Mozda nasi snovi postanu jednog dana stvarnost. Idemo dalje, nas grad je zasluzio da se ne zaboravi.
by Đula
