Srdjan Trivundza je reprezentativac Bosne i Hercegovine u rukometu. Dugo godina je bio nosilac igre banjaluckog Borca, sa 17 godina je bio i kapiten Borca. Od ove sezone clan je RK Bosna iz Sarajeva a selektor reprezentacije BiH Kasim Kamenica ima ogromno povjerenje u njega. Trenutno se oporavlja od povrede tako da nije na pripremama sa svojim klupskim kolegama. Mi smo iskoristili priliku da razgovaramo sa ovim perspektivnim rukometasem.
- Kad si se poceo baviti rukometom ?
Kad sam imao 12 godina imao sam prvi kontakt s rukometnom loptom. Pohadjao sam 6. razred Osnovne skole Georgi Stojkov Rakovski (banjalučko naselje Nova Varoš) i nastupao sa skolski tim na takmicenju osnovnih skola. Osvojili smo prvo mjesto na skolskom takmicenju na nivou grada a potom smo bili najbolji i na republickom nivou. Dobio sam priznanja i to je prevagnulo da pocnem da treniram rukomet.
- Da li je odmah uslijedio prelazak u Borac ?
Nije. Sa skolskih takmicenja uvijek su izabirani najveci talenti. Tako je bilo i tada. Ja nisam odmah presao u Borac vec u skolu rukometa Banjaluka, odnosno RK Veteran koji je te godine osnovan. Skolu su vodili Nemanja Vujinovic i Milan Zec. Oni su bili moji prvi treneri, oni su me naucili prve rukometne korake. Dakle moji počeci vezu se za ta dva imena.
- Onda je doslo do prelaska u RK Borac ?
Da, upravo je tako bilo. Nas nekolicina, sa 16-17 godina, smo prekomandovani u prvi tim Borca. Svima je tada bio cilj da zaigramo u Borcu. Taj san nam se ostvario. U toj grupi osim mene jos bili sadasnji prvotimci Borca golman Ljubisic, zatim Medjedovic..., i da dalje ne nabrajam.
- Kako su proticali prvi dani u Borcu ?
Tadasnji trener Borca je bio Stojan Atlagic. On je insistirao da dodjem u Borac. Primijetio je da ima nesto u nama, da imamo talenta za ovaj sport i da bi mogli nastupati za klub. Vec sa 17 godina pod njegovom trenerskom palicom postavljen sam za kapitena. To je bio izazov za mene i potstrek da vise treniram i da se vise zalazem za svoj klub.
- Kako bi okarakterisao period proveden u Borcu ?
Taj period je bio dosta uspjesan. Svake godine osvajali smo Kup i prvenstvo Republike Srpske. Bili smo ubjedljivo najbolja ekipa. Osim toga krasilo nas je veliko drugarstvo tako da je i to doprinijelo da se odlicno osjecam u klubu. S obzirom da sam bio veoma mlad, i na cinjenicu u kakvoj smo se ligi takmicili, period u Borcu bi okarakterisao kao pozitivan.
- Dobre igre u Borcu bila su preporuka da nastupis za juniorsku reprezentaciju SR Jugoslavije ?
Da, sljedeci korak je bio poziv ra juniorsku reprezentaciju SR Jugoslavije. To su bili momci godista 1980. i mladji. Dobio sam poziv od selektora Ljube Obradovica. Ta jugoslovenska reprezentacija godinu dana ranije je bila evropski prvak. To je okosnica danasnje selekcije SiCG koja sada s dosta uspjeha nastupa na Svjetskom prvenstvu u Tunisu. Mi smo se te godine pripremali se za Svjetsko prvenstvo u Švajcarkoj. Medjutim atmosfera nije bila bas najbolja. Iskocili su brojni problemi koji su se odrazili na rezultat tako da smo na kraju zavrsili na sedmom mjestu. To je bio razocaravajuci rezultatat.
- Igrao si na Svjetskom juniorskom prvenstvu. Da li je to uticalo da imas vise ponuda od klubova ?
Po povratku u Banjaluku dobijao sam brojne ponude od klubova. U Borcu nisu imali motiv i interes da me puste. Pokusavali su svim ruznim sredstvima da me zadrze u klubu. Na kraju je cak i EHF morao da reaguje. Bio je to veoma tezak i mucan period za mene. Drago mi je da je sada sve zaboravljeno, da su zakopane "ratne sjekire" i da sam na dobrom putu da izgradim kvalitetnu igracku karijeru. Ta desavanja uticala su i da odem u vojsku.
- Sta se desavalao poslije vojske ?
Poslije vojske dobio sam poziv od Vojvodine koju je vodio Ljuba Obradovic. Cilj Vojvodine je bio opstanak u ligi. Ljuba je u klub doveo mene i jos nekoliko mladih i talentovanih igraca i na kraju je Vojvodina ostala u ligi. Nakon toga sam otisao u sabacku Metaloplastiku. U Sapcu sam proveo tri mjeseca i nastupao sam samo u Srednjoevropskoj ligi. Nisam docekao pocetak prvenstva jer je bilo dosta problema u klubu. Otisla su 3-4 igraca, a klub nije mogao ni finansijski, ni organizaciono da odgovori zahtjevima i navijaca i igraca. Inace taj period proveden u Srbiji bio je izuzetno lijep. Igrao sam za Metaloplastiku sto je bio izazov za mene a istovremeno i velika cast. Osim toga naucio sam i dosta rukometnih stvari od Veselina Vukovica.
- Iz BiH si otisao u Srbiju a potom u Sloveniju. Obisao si gotovo cijelu bivsu Jugoslaviju ?
Narednu sezonu proveo sam u Cimosu iz Kopra. Odigrao sam cijelu sezonu i bilo je dosta uspjesno. Cimos je te godine usao u Prvu ligu Slovenije, a na kraju prvoligaske sezone zavrsili smo na sedmom mjestu i izborili smo opstanak. Kasnije se nisu poklapale moje i klupske ambicije. Njihove ambicije bile su iskljucivo u vezi sa opstankom u Prvoj ligi a ja kao mlad igrac nisam zelio da igram u takvoj sredini.
- Potom si se vratio u Borac i Banjaluku. Kako je doslo do dogovora s obzirom na, prethodne, silne svadje i nesporazume?
Da, ja sam se potom vratio u Banjaluku u voljeni Borac. Zaboravljen je mucni period. Ta jedna sezona je bila izuzetno uspjesna. Usli smo u finale Kupa gdje smo na nesrecu izgubili od Bosne. Osvojili smo cetvrto mjesto.
- Kako je bilo saradjivati sa ljudima koji nisu zeljeli da negdje drugdje nastavis karijeru ?
Kasnije smo sve izgladili. Nakon svih nesporazuma i tuzbi dobio sam sta sam trazio. Na kraju se ispostavilo da je klub cuvao samo svoje interese i to je bio cisti profesionalizam. To nisam ocekivao ali sta je tu je. Opet mi je najljepse igrati u mom gradu u mom klubu.
- Ovu sezonu si u sarajevskoj Bosni. Jesi li zadovoljan ?
Dobrim igrama u Sloveniji, pa onda u Borcu zapao sam za oko Kasimu Kamenici. On je, dok sam ja igrao u Sloveniji, bio trener slovenacke ekipe Prule i vidio je moje kvalitete. Insistirao je da dodjem u klub a kasnije i u reprezentaciju BiH. U dogovoru sa Upravom Borca od ove godine sam clan Bosne koja je sigurno najorganizovaniji klub u BiH, a vjerujem medju najorganizovanijim na podrucju bivse Jugoslavije. Nermin Salman i Mirza Muzurovic profesionalno odradjuju svoj posao. Oni zele dovesti klub do evropskog nivoa. Ovo je pocetna godina a u narednim sezonama cilj je da se oformi klub koji ce biti poznat i u Evropi. To je dobro i za rukomet BiH.
- Tokom sezone doslo je do smjene trenera. Iz kluba je morao da ode Kasim Kamenica?
Doslo je do smjene na trenerskoj klupi. U klubu zele da s promjenama naprave sto bolje rezultate. Sad je trener Zoran Dokic ss kojim sam radio u Borcu godinu i po dana. Ocekujem da ce ovo biti izuzetno uspjesna sezona i da cemo osvojiti duplu krunu.
- Tvoje misljenje o kvalitetu lige BiH ?
Ove godine dosta je porastao kvalitet. Dosta dobrih igraca slilo se u nekoliko klubova pa je liga ujednacenija. To samo moze biti potstrek mladim rukometasima. Ove godine ce biti neizvjesna zavrsnica prvenstva i vjerujem do posljednjeg kola nece se znati ko ce biti prvak.
- Da li rukomet u BiH ima perspektivu ?
Ima, sigurno ima. Ukoliko Kasim Kamenica odradi do kraja svoj ugovor sa RS BiH doci ce do poboljsanja kvaliteta rukometa na svim uzrasnim kategorijama. To je pravi covjek na pravom mjestu. On je pokretac svih akcija u rukometu BiH. U posljednjem periodu zbog sveobuhvatne situacije u BiH i rukomet je stagnirao, a posebno se izgubilo mnogo u radu s mladjim kategorijama. Medjutim, i pored toga nastupi Izvidjaca i Bosne u evropskim kupovima ohrabruju i pokazuju da ima perspektive.
- Rijec dvije o Kamenici ?
Ima specifican nacin rada od kojeg ne odustaje bez obzira na situaciju i mjesto gdje se nalazi i radi. Osvajac je svjetskog juniorskog zlata, sa slovenackim klubom dosao do polufinala Lige sampiona, obisao cijelu bivsu Jugoslaviju Partizan, Pelister... Mislim da njegovi rezultati dovoljno govore o njegovom radu.
- Trivundza i reprezentacija BiH ?
Odazivanjem reprezentativnim akcijama upoznao sam i Kamenicu. U mom cilju je da nastupam za reprezentaciju jer od rukometa zivim i cilj svakog igraca je nastup u reprezentaciji. Na dobrom sam putu da postanem standardan reprezentativac. Samo da me zdravlje posluzi i povrede mimoidju
- Reprezentacija BiH se plasirala u baraz za Evropsko prvenstvo. Da li selekcija BiH ima sanse i za taj zavrsni korak ?
Plasman u baraz je u svakom slucaju pozitivan korak. Sad nam najvise pomaze sreca. U opcijama za protivnika u barazu su velika evropske reprezentacije. Ako izvucemo neku selekciju srednjih kvaliteta imamo dobre sanse da se plasiramo dalje. Podvlacim jos jednom sreca u zrijebu je osnovni preduslov za plasman na Evropsko prvenstvo.
- Kako komentarises trenutno stanje u Borcu ?
Zao mi je sto je tako lose stanje ne samo u Borcu vec i u cjelokupnom banjaluckom sportu. Naravno najvise me pogadja stanje u Borcu jer je on moja druga kuca. Postoje nacini da se Borac kao i Bosna organizuje da bi se ostvarili rezultati kakve svi ocekuju. Borac posjeduje kvalitetne igrace i grad dise sportskim duhom. To je podrucje gdje bi rukomet trebao da profitira pa i Borac koji ima najvecu tradiciju na ovim prostorima.
- Najdrazi trenutak ?
Nastup na Svjetskom juniorskom prvenstvu jer je to jedno od najvecih takmicenja na kojima sam ucestvovao. Takodje bi izdvojio utakmice u dresu Borca u evropskim kupovima u prepunom Boriku.
- Najtezi trenutak ?
Posljednja povreda, jer povrede najteze padaju sportistima. Imam povredu koljena i na dobrom sam putu da se oporavim.
- Najbolji trener do sada ?
Radio sam dosta trenera, od Nemanje Vujinovica, Ljube Obradovica, Zorana Dokica, Zeljkovica do Kamenice. Ipak izdvojio bih rad sa Zeljkovicem u Borcu i rad sa Ljubom Obradovicem u reprezentaciji i Vojvodini. S njima sam najproduktivnije saradjivao.
- Najbolji rukometas svijeta ?
Ivano Balic iz Hrvatske. Svim svojim trofejima opravdava to.
- Rukometni idol ?
Nemam ga. Nastojim da imam svoj originalan stil tako da ne trazim idola.
- Zemlja u kojoj bi volio da nastavis karijeru ?
Spanija. Tu bi volio otici jer mi se svidja zemlja kao zemlja, nacin zivota i rukomet u spanskoj ligi.
- Da li si cuo za nasu internet stranicu ?
Cuo sam za nju ali je nisam posjecivao. Trenutno u Sarajevu nemam mogucnost da puno pratim internet. Ipak pozdravljam sajt jer volim sve sto je vezano za Banjaluku.
Z.P.
Banja Luka, 2004.
