Ime i prezime: Milan Torbica
Datum i mjesto rodjenja: 10.04.1981., Priboj na Limu
Sport: rukomet - pozicija: desno krilo
Klubovi: Borac (Banjaluka), Milicionar (Novi Sad), Jugović (Kać), Vrbas (Vrbas), Skovde (Švedska)
- Kažeš, da si se rodio u Priboju. Kada si došao u Banjaluku ?
Da, rodjen sam u Priboju na Limu. Inače u životu, do sada u svojih 25 godina, sam promijenio dosta gradova u kojima sam živio. Poslije Priboja sam se preselio u Bugojno, gdje sam boravio 10 godina, sve do početka rata. Nakon toga otišao sam u Drvar, potom u Beograd, a jedno vrijeme sam živio i u Uroševcu na Kosovu. Tek poslije Uroševca stižem u Banjaluku da bi se onda preselio u Novi Sad. Moje daljnje destinacije su ponovo Banjaluka i prošlih pola godine u Švedskoj. Uglavnom bogat period je iza mene ali ono što je sigurno da mi je Banjaluka u srcu. Nekako sam se u Banjaluci najljepše osjećao. Ovdje sam upoznao i prijatelje, zavolio rukomet tako da mogu reći da mi je Banjaluka rodni grad, iako se nisam u njoj rodio.
- Rukometni počeci ?
Rukomet sam počeo igrati upravo u Banjaluci. Bilo je to 1994. godine a počeo sam kod Rade Unčanina. U mojoj generaciji još su bili izmedju ostalih Trivundža, Ljubišić, Medjedović...
- Otkud ljubav prema rukometu ? Da li je ona prešla sa oca koji je bio rukometaš a sada rukometni trener?
Moram reći da sam prije rukometa probao većinu ostalih sportova. Moja prvobitna želja nije bila rukomet jer mi je i otac bio rukometaš, tako da sam želio da uspijem u nekom drugom sportu. Medjutim nekako je bilo sudjeno da nastavim očevim stopama. Počeo sam trenirati rukomet kojim se i dan danas bavim.
- Koliko si proveo u Borcu ?
U Borcu sam proveo šest godina, od 1994. do 2000. godine. 1996. godine sam prešao u prvi tim kod Stojana Atlagića. Redovno smo tih godina osvajali Kup i prvenstvo Republike Srpske. Mislim da smo četiri godine zaredom bili osvajači duple krune. Bio je to veoma uspješan period. Bili smo ubjedljivo najmladja ekipa u ligi i osvojenim duplim krunama smo potvrdili da je Borčeva rukometna škola jedna od najboljih na ovim prostorima. I za mene, počeci u Borcu su bili od velike važnosti za daljnju karijeru.
- 2000. godine odlaziš u Srbiju ?
Da, te godine u Novom Sadu sam upisao fakultet. Ujedno sam dobio poziv da zaigram u RK Milicionar iz Novog Sada u kojem je kao trener radio moj otac. Imao sam izuzetno uspješnu sezonu nakon koje sam dobio poziv za juniorsku reprezentaciju SR Jugoslavije. Osim mene u juniorskoj reprezentaciji, od Banjalučana, još su bili Trivundža i Ljubišić. Bio je to veliki motiv za mene, da u periodu koji je dolazio, još bolje i vrednije treniram.
- Tih godina nisi daleko odlazio, uglavnom si bio po Vojvodini. U kojim klubovima ?
Nakon te sezone potpune afirmacije u Milicionaru otišao sam u Kać, u ekipu Jugovića, koja je sezonu prije bila pobjednik Čelendž kupa. U Jugoviću sam proveo jednu sezonu, za vrijeme koje sam, osim nacionalnih takmičenja igrao i Čelendž kup. Ispostavilo se da mi je od evropskih takmičenja taj Čelendž kup sudjen jer sam kasnije i s Borcem nastupao u tom evrokupu. Poslije Kaća, nisam daleko išao, već sam postao član RK Vrbas iz Vrbasa. Rukometni savez Jugoslavije u to vrijeme insistirao je da igrači juniorske reprezentacije budu u jednom klubu kako bi se što bolje uigravali i ujedno napredovali u rukometnom smislu. Izbor je pao na Vrbas tako da je većina igrača iz juniorske reprezentacije bila u Vrbasu. U Vrbasu sam odigrao jednu sezonu. Bilo je odlično a posebno pamtim trenera Đuru Vojvodića, inače jednog od najboljih lijevih krila ovih prostora.
- Kada si se vratio u Banjaluku i Borac ?
Nakon Vrbasa vratio sam se u Banjaluku, u Borac, na poziv trenera Branislava Zeljkovića, s kojim sam već saradjivao u Kaću. Bilo je to u sezoni 2003/04. Naredne 2,5 sezone igrao sam u Borcu i nastupao u dva finala Kupa Bosne i Hercegovine u kojima smo spletom raznih okolnosti nismo stigli do trofeja. U te 2,5 sezone klub je prošao kroz najveću krizu. Igrači cijelu sezonu nisu dobili plate. Medjutim bez obzira na to, uz već spomenuta finala Kupa BiH, igrali smo i u ¼ finalu Čelendž kupa gdje smo ispali od švicarskog Vaker Tuna. Tako smo dokazali kako treba da se voli Borac i Banjaluka. Mislim da, zahvaljući nama igračima, Borac nije ispao iz Premijer lige BiH.
- Prošlu polusezonu proveo si u Švedskoj. Da li si zadovoljan ?
Na polusezoni otišao sam na probu u Njemačku ali nisam dobio radnu dozvolu tako da nisam mogao potpisati ugovor. Medjutim, švedska ekipa Skovde, u kojoj je neizbrisiv trag ostavio Jasmin Jahić, tražila je igrača iz Bosne i Hercegovine. Kontaktirali su me i dogovorili smo saradnju. Nisam pogriješio što sam došao u Skovde. Bio sam član ekipe čiji je trener Gunar Blombek, sada selektor Švedske. Bila je to više nego uspješna sezona. Nametnuo sam se već u prvoj utakmici i bio jedini rukometaš u ekipi koji je igrao svih 60 minuta. Na našu nesreću titula nam je izmakla za jedan gol ali bez obzira na to zadovoljan sam i svojim igrama i nastupima kluba. U nekim utakmicama igrao sam, reklo bi se, i perfektno. Uglavnom, polusezona za pamćenje.
- Da li ostaješ u Švedskoj ?
Imam nekoliko ponuda iz inostranstva i još nisam odlučio gdje ću nastaviti karijeru. Ostavio sam odličan utisak u Švedskoj, zemlji u kojoj je rukomet po popularnosti odmah iza vodećeg hokeja, tako da ne manjka ponuda.
- Rekao si da je u Švedskoj rukomet popularan sport. U čemu se ta popularnost ogleda ?
Hokej je sigurno na prvom mjestu ali odmah do hokeja je rukomet. Dvorane su pune, utakmice se prenose i na televiziji i na internetu. S obzirom da je moja ekipa, Skovde, igrala veoma brz rukomet i da je po utakmici imala 80 napada, bili smo interesantni za medije. Inače, uopšteno gledano, skandinavski rukomet je znatno brži od našeg.
- Otac ti je bio rukometaš, sada je rukometni trener. Koliko ti je on pomogao u karijeri ?
Dok sam bio mladji više mi je pomagao da naučim rukometnu vještinu. Sada to radi najčešće savjetima i jakim treninznima u pripremnom periodu.
- Prošao si dosta sredina, gradova. Gdje ti je bilo najljepše i koji rukometni period posebno pamtiš ?
Poslije svih ovih avantura, promjena mjesta boravka, mislim da je Banjaluka najljepša. Banjaluka je moj grad i uvijek joj se rado vraćam. Što se tiče rukometnih igara, odnosno perioda, dobro sam odradio ovu polusezonu u Švedskoj. Takodje sam imao odličnih nastupa u Borcu. Posebno se pamte evropske utakmice i pun Borik. To je nešto što se ne zaboravlja. Medjutim mislim da svaki rukometaš, pa tako i ja, mora uvijek gledati naprijed. Rukomet je sport koji je dosta napredovao u fizičkom smislu za razliku od prethodnih godina kada je igra bila zasnovana na tehničkim dijelovima. Mislim da savremeni rukometaš mora biti konstantno u trenažnom procesu kako bi osta na visokom nivou. Ukoliko se malo zastane, predahne, nema te više nigdje.
- U kojoj ligi bi volio igrati ?
Najjače lige na svijetu su njemačka i španska. Inače cijela Zapadna Evropa, u rukometnom smislu, je toliko napredovala da je lijepo igrati u bilo kojoj zapadnevropskoj zemlji. Medjutim, kada bih već birao ligu bila bi to španska liga.
- Čuješ li se s kolegama, pratiš li dešavanja u Borcu ?
Čujem se redovno. Pratim preko interneta i vidim da je Borac na dobrom putu da povrati stari sjaj.
- Vidiš li sebe u bližoj budućnosti ponovo u Borcu ?
Uvijek će mi biti želja da još jednu sezonu odigram u Borcu. Najrealnije da bi to moglo da se desi na kraju karijere.
- Najdraži trenutak ?
Kada sam dobio poziv u juniorsku reprezentaciju SR Jugoslavije. Takodje pamtim mnoge lijepe trenutke iz Borca i ostalih klubova.
- Reprezentacija BiH ?
Zvali su me iz RS BiH da nastupim za reprezentaciju BiH na turniru Brčkom. Medjutim zbog obaveza u klubu, Skovde, nisam se odazvao. Tada se u Švedskoj igrao 'plej of' i bilo je nemoguće da napustim ekipu koja je svaka tri dana igrala utakmice.
- Najteži trenutak ?
Kao i svakom sportisti, pa i meni, najteže padaju povrede. Ipak, iako sam ih imao, nisu me odvojile od parketa više od dva mjeseca.
- Idealan tim Borca svih vremena ?
Golman: Abas Arslangić (Zlatan Arnautović)
Desno krilo: Aleksandar Knežević (Irfan Smajlagić)
Desni bek: Goran Stupar
Srednji bek: Nebojša Golić
Lijevi bek: Mladen Bojinović (Zdravko Radjenović)
Lijevo krilo: Patrik Čavar
Pivot: Senjanin Maglajlija
- Da li si čuo za sajt ?
Jesam, čuo sam od mojih kolega rukometaša. Nisam ga posjećivao ali sam čuo da je dobar. U svakom slučaju dobra je ideja da se putem interneta plasiraju informacije iz banjalučkog sporta. To je najbrži i najefikasniji način da neko sazna šta se dešava u našem gradu.
- Poruka Banjalučanima ?
Svuda je lijepo, sve je lijepo vidjeti ali je najljepše u svom gradu. Ko jednom dodje u Banjaluku zavoli je zauvijek. Zbog toga cijenite i volite i dalje grad na Vrbasu.
PZ
Banja Luka, juli 2006.
