Ime i prezime: Đorđe Stevanović
Datum i mjesto rođenja: 09.02.1982., Banovići
Sport: rukomet - pozicija: bek lijevi / srednji
Karijera: Jedinstvo (Brčko), Borac (Banjaluka)
- Rukometni počeci ?
Moj otac je igrao rukomet 20 godina. On me je prije rata vodio po školskim sekcijama, išao sam i sa starijim rukometašima na putovanja. Zahvaljujući njemu, na neki način, sam zavolio ovaj sport. 1996. godine, sa 14 godina, počeo sam da treniram u Jedinstvu iz Brčkog a ekipu je vodio moj otac Zoran. Bili smo članovi prve lige RS, ali zbog toga što nije bilo drugoligaškog takmičenja, nama mladima je rijetko davana prilika da igramo. Čini mi se da sam za dvije godine odigrao 4-5 utakmica.
- Kada si počeo dobijati veću minutažu ?
U Brčkom u nedostatku dvorane i takmičenja, mi smo samovoljno igrali rukomet. Bili smo odlično društvo i voljeli smo mnogo ovaj sport. To me je i održavalo u ovom sportu jer sam spojio druženje sa rukometom. Formiranjem druge lige RS počeli smo ozbiljnije da treniramo. 2000. godine Jedinstvo iz Brčkog je osvojilo juniorski šampionat RS. Bio sam najbolji igrač takmičenja a iste godine sam pozvan u reprezentaciju RS čiji sam bio kapiten. Selekciju je vodio Zoran Dokić koji me je pozvao da pređem u Borac.
- Kada si prešao u banjalučki Borac i koliko ti je bilo teško da se privikneš na novu sredinu ?
U decembru 2000. godine sam došao u Banjaluku i Borac. Bilo mi je jako teško privići se na novu sredinu. Borac je tada imao kvalitetnu ekipu u kojoj je najbolji rukometaš bio Zoran Martinović a okosnicu tima su činili Banjalučani. Ja sam bio jedan od rijetkih igrača sa strane. S obzirom da sam došao i na polusezoni situacija je po mene bila još teža.
- Da li si pogriješio što si tada stigao u Borac ?
Nisam. Moja karijera je do sada išla uzlaznom putanjom. Sada je došlo do blagog pada uslovljenog stanjem u klubu. Stagnacija u klubu se odrazila i na moje igre ali nadam se da će klub isplivati brzo iz svih problema i da će otkloniti postojeće probleme. To bi odmah uticalo i na nas igrače ali i na sve simpatizere Borca.
- Da se vratimo tvojim počecima u Borcu. Kada je sve krenulo na bolje za tebe ?
Početkom moje druge sezone u Borcu sve je krenulo na bolje. Počeo sam da igram a zatim se ustalio u prvom timu. Dobre igre odmah su vezivale i bolji položaj u klubu. Valjda su me ljudi tek tada počeli primjećivati i željeti da me bolje upoznaju. O da, mogu reći sve najbolje za saigrače i ljude koje sam upoznao u Banjaluci.
- Iz ovih riječi, čini se da ti godi grad Banjaluka ?
Da, zaista mi je lijepo u Banjaluci. Za taj period, kada sam se ustalio u prvom timu Borca, mogu reći da mi je jedan od najljepših u životu. Sazreo sam kao igrač, osamostalio sam se, zaradio i svoju prvu platu. Kada pogledam unazad vežu me samo lijepe uspomene. Jedino što mi je žao, za sve ove godine u Banjaluci, je ova posljednja sezona u kojoj se pokazalo da je klub u veoma teškoj situaciji. Malo treba da sve to krene ponovo putem kojim je Borac prije išao a ti putevi su putevi slave i dobrih rezultata.
- Borac se takmiči u 'Ligi za opstanak'. Za sve ljubitelje rukometa to je veliko razočarenje. Je li i ti dijeliš takvo mišljenje ?
Svakako da je i za mene ovo razočaravajuća sezona. Osim klupskih rezultata tu mislim i na sebe jer sam tokom sezone zadobio dvije teške povrede (rame, lom vilice) tako da nisam bio u stanju da pomognem svojim kolegama kada im je bilo najteže. Nadam se što bržem oporavku i da ću se svojim dobrim igrama brzo vratiti u staru formu. Što se tiče Borca, jedina pozitivna stvar je da klub nakon ove razočaravajuće sezone napravi presjek. Potrebno je dovesti pojačanja u igračkom kadru, zatim da se od sadašnjih rukometaša Borca odaberu oni koji mogu pomoći klubu i na koje se može računati u budućnosti. Mora se od već od naredne sezone krenuti ka vrhu a ukoliko se to opet ne desi biće to velika sramota za ovaj grad. Nažalost, realnost nam je takva. Da nismo imali toliko problema sa povredama igrača i da su ostali rezultati bili malo realniji mogli smo biti plasiranu za poziciju ili dvije više na tabeli. Ali to bi bio naš maksimum i ne treba bježati od toga i zavaravati se da bi bili u samom vrhu tabele.
- Planovi u budućnosti ?
Volio bih da se oprobam u nekoj od stranih liga, da vidim na kom sam nivou u odnosu na igrače koji natsupaju u tim ligama. To bi bilo lijepo i životno i igračko iskustvo. Imam ugovor s Borcem na još dvije godine tako da su moji planovi za sada vezani za Borac. Nadam se da će klub uskoro imati iste ambicije kao i ja, i da se konačno borimo za titulu šampiona BiH.
- Reprezentacija BiH ?
Bio sam član reprezentacije BiH koja je u Brčkom osvojila prijateljski turnir. Bio sam i u 'A' reprezentaciji u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Brazilu. Nažalost nismo se plasirali na to takmičenje. Trenutno je teško očekivati da dobiješ poziv za reprezentaciju kada igraš Ligu za opstanak. Još tome kada se doda veliko odsustvovanje sa terena onda je nezamislivo da se dobije reprezentativni poziv. Nadam se da bih svojim dobrim igrama i rezultatima kluba i taj poziv mogao uskoro da dođe.
- Najbolji trener u karijeri ?
Otac Zoran Stevanović naučio me je prve rukometne korake. Pomogao mi je da zavolim ovaj sport i bio uz mene u svim teškim situacijama, u trenucima kada sam želio da napustim rukomet. Uz njegovu pomoć sam smogao snage i ostao u ovom sportu i nije mi žao. Od ostalih trenera izdvojio bih Zorana Dokića koji me je doveo u Borac. On je jedan od najboljih trenera na ovim prostorima a to se posebno odnosi na njegov rad sa mladim igračima.
- Najsrećniji sportski trenutak ?
Iz mlađih dana to je osvajanje juniorske titule sa Jedinstvom iz Brčkom. Iz seniorskih dana to je osvajanje titule šampiona RS 2001. godine sa banjalučkm Borcem.
- Najtužniji sportski trenutak ?
Imao sam nekoliko težih povreda tako da mi je svako odsustvo sa terena teško palo. Nadam se samo da takvih povreda više neće biti. A od sportskih trenutaka to je svakako igranje u 'Ligi za opstanak' i žal što u dva finala Kupa BiH nismo osvojili ovaj trofej.
- Hoćete li ga osvojiti ove godine ? Igrate u polufinalu protiv Sloge.
Ove godine borićemo se za plasman u finale a poslije je sve moguće.
- Mišljenje o našoj internet stranici ?
Posjećujem je tako da mogu da kažem da je odlična ideja i realizacija web stranice. Dosta mladih ljudi posjećuju takve stranice i informišu se putem njih. Zato bih volio da još više napredujete.
- Poruka Banjalučanima ?
Volio bi da što više ljudi i djece trenira neki sport jer to je nešto najljepše što se može desiti u životu. Banjaluka je rasadnik talenata, posebno u rukometu, i to je velika prednost u odnosu na ostale gradove. Smatram da kada bi bilo još više djece na sportskim terenima i kada bi se o njima ozbiljno povelo računa da bi i rezultati bili bolji. Takvi rezultati bi donijeli i promociju grada u svijetu. Nadajmo se uskoro tim danima.
P.Z.
Vulture Team
Banja Luka, April 2007.
