Mnogi kada predju 30. godinu zivota zavrsavaju karijeru. Medjutim golman RK Kosig Dunav Osiguranje Zlatko Radomirović poodavno je presao i 40-u godinu a jos uvijek je medju stativama. Ovaj veteran se ponasa kao mladić. Ima 48 godina a jedan je od najboljih golmana u prvenstvu Bosne i Hercegovine. Svojim majstorijama zasjenio je mnoge mlade čuvare mreze ali i izazvao divljenje kod ljubitelja rukometa. Razgovarali smo sa popularnim „Dedom“ o njegovim počecima, sadasnjoj situaciji i o eventualnom kraju karijere.
- Iako nije prikladno pitati sagovornika na početku razgovora o kraju karijere ali se nekako to pitanje samo po sebi nameće. Kada će biti kraj Vaše karijere ?
Definitivno sam odlučio da ću do kraja ove sezone braniti i onda reći zbogom rukometu. Dosta mi je rukometa i zelim da ostavim ovaj sport mladjima. Još ovu sezonu sam odlučio da ostanem u Kosigu i pomognem ovoj ekipi da izbori opstanak u prvenstvu BiH. Imamo kvalitetnu ekipu ali i snage i volje da ostvarimo svoj cilj. Kad ostvarimo taj cilj moći ću mirno da odem u penziju.
- Do kraja prvenstva je ostalo jos pet kola. Kosig DO biljezi odlične partije u posljednje vrijeme tako da je opstanak na vidiku ?
Pet kola prije kraja prvenstva imamo izlgedne šanse za opstanak. U posljednja četiri kola ostvarili smo četiri pobjede s kojima smo znatno popravili šanse za opstanak. Prema našim računicama za siguran opstanak potrebno nam je 9 bodova, odnosno 3 pobjede, ali u nekim kalkulacijama biće nam dovoljne i dvije pobjede. Ubijedjen sam da ćemo opstanak izboriti i da će Kosig i naredne sezone biti premijerligaš.
- Dobre rezultate ne prati Uprava Kosiga ?
Stanje u klubu je katastrofalno. Naše rezultate Uprava ne prati kvalitetnim radom. Situacija je izuzetno teška i mi igrači se snalazimo kako znamo i umijemo. Plate nam redovno kasne i u takvoj situaciji veoma je teško raditi. Medjutim mi igrači smo se zainatili i dogovorili smo se da ćemo pošteno odraditi svoj dio posla a to je opstanak u ligi. Vidjećemo šta će biti na kraju svega ali ovako se više jednostavno ne moze. Naredne godine ja ću u penziju ali sta će ovi mladići. Uz ovakve uslove oni ne mogu da napreduju.
- Kako biste ocijenili kvalitet lige BiH ?
Liga je slabog kvaliteta. Ono malo kvaliteta skoncentrisano je u dvije ekipe: sarajevsku Bosnu i Izvidjač iz Ljubuškog. Oni odskaču i po kvalitetu i organizaciono. U ostalim klubovima po jedan do dva igrača su zadovoljavajućeg kvaliteta a ostali su ispod prosjeka. Izuzetno slabo se radi u klubovima i to će koštati rukomet BiH u budućnosti. Za godinu - dvije ponajbolji igrači otići će u inostranstvo i onda će liga biti veoma loša. Pa ove godine čak 6-7 ekipa se bori za opstanak a prva dva mjesta već su zagarantovana za Bosnu i Izvidjač. Valjda to dovoljno govori koliko je slab kvalitet lige. Mora se sve iz korijena promijeniti kako bi se krenulo naprijed. Ukoliko se u hodu ne prestrojimo mislim da ćemo pasti u dubinu iz koje se nećemo iščupati.
- Kakvo je stanje medju golmanima u ligi BiH. Ima li tu kvaliteta ?
Kod golmana je specifična situacija. Njihov radni vijek je duzi od igrača. Ima nas 4-5 starijih koji smo medju boljima u ligi. Sto se tiče mladjih jedino Alilović iz Izvidjača odskače i on će sigurno karijeru nastaviti u inostranstvu, a ostali su većinom ispod prosjeka. To je porazavajuće za naš rukomet.
- Ove godine završavate karijeru. Od Vas mladi golmani imaju šta da nauče. Planirate li da se bavite trenerskim pozivom ?
Naravno. Čitav zivot sam u rukometnim vodama pa će tako i dalje biti. Cilj mi je da svoje znanje i bogato iskustvo prenesem na mladje jer na njima svijet ostaje. Sigurno je da ću se baviti trenerskim poslom a radiću isključivo sa golmanima.
- Ko ce Vas naslijediti u Kosigu ?
Vladan Kos. Riječ je o mladom i talentovanom golmanu čije vrijeme tek dolazi. Siguran sam da će me dostojno zamijeniti i dobro čuvati mrezu Kosig Dunav Osiguranja. Svoje znanje je pokazao u meču protiv Zrinjskog kada je uzastopno odbranio tri sedmerca.
- Vratićemo se sada malo Vašim rukometnim počecima. Vi ste rodjeni Dobojlija. Kakvi su bili počeci i kada su se desili ?
Sa rukometom sam se počeo baviti 1974. godine. Tada sam imao 17 godina. Prethodno sam branio u Fudbalskom klubu Sloga. Glavni krivac sto sam se nasao medju rukometnim stativama je pokojni Slobodan Čile Mišković. On me je posmatrao na jednom školskom takmičenju i odmah me prekomandovao u RK Sloga. Priključio me prvoj ekipi. Kao junior sam igrao do 1976. godine, a onda sam postao standardan prvotimac.
- Od 1976. godine ste standardan prvotimac. U dobojskoj ekipi igrali ste narednih 15 godina ?
Da, do 1991. godine sam branio za Slogu. Do 1980. godine bili smo stabilni drugoligaši. Tada smo uspjeli da se plasiramo u elitno rukometno jugoslovensko drustvo. Bio je to veliki rezultat i od tada do rata nismo izgubili status prvoligaša. Igrali smo zapazenu ulogu u Prvoj ligi. Sloga je bila institucija kao i Borac. Znalo se ko šta radi i šta je čiji zadatak. Bio je to veoma dobro organizovan klub. Klub je imao 17 stambenih jedinica i 5-6 poslovnih prostora. Sve je funkcionisalo kako treba. U tom periodu bili smo dva puta treći u ligi. Igrali smo u finalu Kupa Jugoslavije kada smo izgubili od Metaloplastike. Plasmanom u finale izborili smo nastup na evropskoj sceni. 1983. godine igrali smo odlično i uspjeli doći do finala Kupa pobjednika kupova. Medjutim, od nas je uspješnija bila Barselona. 1987. godine osvojili smo turnir u Doboju koji je bio najjaci turnir u Evropi. Jednostavno bila je to ekipa za respekt a osim mene jos su igrali: Halvadzija, Dokić, Stojić, Memić, Matijević i drugi.
- 1991. godine slijedi godina pauze ?
Da, jednu godinu sam pauzirao. Odlučio sam da se malo odmorim i da ujedno ostavim više prostora perspektivnim golmanima u Slogi. Tada su u dobojskoj ekipi branila dvojica omladinskih reprezentativaca Kelentrić i Kočić. Znamo da je Kelentrić sada hrvatski reprezentativac.
- Ipak ste se veoma brzo vratili na parket ?
Da, pauzirao sam samo jednu godinu. Onda je stigao poziv iz Valjeva. Otišao sam u Srbiju. Potom sam prešao u Kikindu, zatim u Šamot iz Arandjelovca da bi jednu godinu branio za Sintelon iz Bačke Palanke. Te godine smo ušli u Prvu ligu SR Jugoslavije i igrali smo finale Kupa Jugoslavije sa Željezničarom iz Niša. Nišlije su bile uspješnije.
- Potom slijedi dolazak u Banjaluku, u RK Borac ?
U sezoni 97/98. došao sam u Borac. Tada smo imali solidnu ekipu. Osvojili smo sve što se moglo osvojiti u Republici Srpskoj, a izborili smo i plasman na evropsku scenu. Odigrali smo nekoliko utakmica u evro kupovima, napunili Borik. Bio je to veoma lijep period u mom zivotu i rado ga se sjećam.
- Iz Banjaluke niste išli već ste prešli u redove gradskog rivala Kosiga ?
Nakon 2 sezone u Borcu prešao sam u Kosig. U Kosigu sam već pet godina i tu ću i završiti karijeru. Naravno, nadam se da ću uspješno završititi karijeru opstankom u Premijer ligi. U Kosigu sam prošao od evropskih utakmica pa evo sada do borbe za opstanak. Šta je tu je. To Vam je sportski zivot.
- Imate 48 godina. Jeste li najstariji golman u prvim ligama evropskih drzava?
Tesko je to reći. Trebalo bi provjeriti ali koliko znam mislim da sam medju rijetkim. Bio je jedan golman u Prvoj ukrajinskoj ligi ali je on prestao braniti. Vjerovatno sam fenomen kada još branim a blizim se 50-oj godini. Mogu se pohvaliti da su se svi moji klubovi takmičili u prvoj ligi a da sam ja bio standardan prvotimac, odnosno da sam uvijek bio član prve postave.
- Koja ste priznanja dobili u dugoj karijeri ?
Bio sam dva puta najbolji golman turnira u Doboju. Bilo je 1983. i 1984. godine. Takodje sam 5-6 puta proglašavan za najboljeg sportistu Doboja, a 1999. godine sam bio sedmi u Izboru Glasa Srpske.
- Radomirovic i reprezentacija ?
Bio sam kandidat za reprezentaciju SFR Jugoslavije 1984. godine. Medjutim, sve je ostalo na kandidaturi. Tih godina bila je veoma jaka konkurencija tako da mi je zadovoljstvo predstavljao i sam poziv na širi spisak. Više godina u periodu prije rata sam nastupao za reprezentaciju Bosne i Hercegovine.
- Najdrazi trenutak ?
To su ona dva puta kada sam bio najbolji golman Turnira šampiona u Doboju. Bila je to velika čast za mene jer je u to vrijeme dobojski turnir bio medju najkvalitetnijim u Evropi. Bio je to skup svjetskih asova. Takodje mi je drago finale Kupa pobjednika kupova kada sam u dresu Sloge porazen od Barselone. Igrala se samo jedna utakmica i izgubili smo sa samo dva gola razlike.
- Najtezi trenutak ?
Izgubljen Kup Jugoslavije sa Sintelonom. U finalu smo u dva meča bili lošiji od Željezničara iz Niša. Kup nismo osvojili zbog manjeg broja postignutih golova.
- Najbolji golman na svijetu ?
Teško je to reći. Ima ih zaista dosta. Izdvojiću samo neka imena: Svenson, Perić, Hofman...
- Najbolji svjetski rukometaš ?
To je sigurno Hrvat Ivano Balić. Osjeća igru i tehnički je najobučeniji rukometaš.
- Perspektivni igrači u ligi BiH ?
Medju golmanima to je sigurno golman Izvidjača Alilović. Predstoji mu odlična karijera. Što se igrača tiče - tu se već dokazani Buntić, zatim Terzić i Dokić.
- Poredjenje rukometa nekad i sad ?
To je najteze učiniti. Jednostavno se ne moze opisati. Sada se ovaj sport više oslanja na individualne pokušaje i na snagu a raniji oslonci rukometa bili su prije svega tehnika i timska igra.
- Gospodine Radomirović hvala Vam na ovom razgovoru.
Hvala i vama
Z.P.
Banja Luka
April, 2005. godine
