Otac mu je osvojio sve sto se moze osvojiti u rukometnom sportu. I on je krenuo njegovim stopama. Bavi se rukometom. Poceo je u Borcu a preko Sintelona iz Backe Palanke stigao je do Prve lige Španije. Odmor provodi u Banjaluci druzeci se sa familijom i prijateljima. To je
IGOR RADJENOVIC
- Clan si novog spanskog prvoligasa Alkobendasa iz Madrida. O kakvom je klubu rijec ?
Alkobendas je prosle sezone ispao iz prve lige i napravljena je totalna rekonstrukcija ekipe. Na mjesto trenera dosao je proslavljeni rukometas Rafael Gihosa koji je iz korijena promijenio sve. Sa uspjehom smo zavrsili ovu sezonu i usli smo u prvu ligu. Inace ovaj klub se prije zvao Atletiko iz Madrida sto stariji ljubitelji rukometa vjerujem da znaju.
- Da li si ti zadovoljan svojim igrama ?
Mogu reci da jesam. Ponovo cu pomenuti ime trenera Rafael Gihosa. On mi je mnogo u tome pomogao i njemu sam zahvalan za svoje dobre partije u drugoj spanskoj ligi.
- S obzirom na temperament Spanaca kakva je atmosfera na utakmicama druge spanske lige ?
U drugoj ligi obicno postoji 5-6 jakih ekipa koje se bore za ulazak u elitno drustvo. Na tim derbi utakmicama u kojima se sastaju najjace ekipe vlada potpun haos i sjajna atmosfera ali na drugim mecevima nema mnogo gledalaca jer nisu zanimljive utakmice posto se pobjedjuje sa 10-15 golova razlike.
- Poredeci Drugu spansku ligu sa ostalim evropskim ligama gdje se ona nalazi ?
2. spanska liga je jedinstvena liga i mogla bi da bude u rangu 2. njemacke lige ali pod uslovom da njemacka liga bude jedinstvena jer je ona podijeljena u 4 grupe. Taj nivo takmicena moze se porediti sa 2. njemackom ligom.
- Kakve su ambicije kluba u narednoj sezoni ?
Posto smo novopeceni prvoligas ambicije su da se ostane u ligi a kroz neki perod od 2 do 4 godine da se ekipa dodatno ojaca i da se izbori nastup u nekom od evropskih kupova.
- Koliko ti ostajes u Alkobendasu ?
U Madridu ostajem naredne dvije godine. Upravo sam potpisao novi ugovor. Vidjecemo sta ce biti poslije toga ali mi je zelja da u Spaniji ostanem sto duze jer je Madrid izuzetno lijep grad.
- Prosao si sve reprezentativne selekcije SR Jugoslavije osim seniorske. Da li si u kontaktu sa sadasnjim selektorom Srbije i Crne Gore, Veselinom Vujovicem ?
Sa Veselinom Vujovicem nisam u kontaktu jer kad igras u 2. ligi malo koji selektor ce te pozvati u reprezentaciju. Sad se nadam da cu odigrati sljedecu sezonu u prvoj ligi jako dobro i da cu se onda naci na Vujovicevom spisku.
- Da se vratimo tvojim igrackim pocecima ?
Ja sam se poceo baviti rukometom u Borcu 1990. godine. U Borcu sam proveo pet godina. Trenirali smo u nenormalnim uslovima jer npr. u dvorani nije bilo grijanja ali je vladalo veliko drugarstvo. Tadasnji treneri su bili Stojan Atlagic i Rade Uncanin. Bila je to izuzetno talentovana generacija jer su u klubu osim mene jos igrali Neso Golic, Baka, Dejo Uncanin, Saric, Bajic i tako dalje i velika je steta sto nas je rat zakacio. Svako od nas je otisao na svoju stranu i veoma uspjesno pronosimo ime grada iz kojeg dolazimo.
- Poslije toga slijedi odlazak u Sintelon iz Backe Palanke ?
Da, ja sam u Sintelonu igrao od 1998. godine do 2003. godine. Bilo je to predivnih pet godina u kojima sam na svoju nesrecu osvojio samo jedan Kup iako smo imali kvalitetnu ekipu. Moji treneri u to doba bili su: Elezovic, Mile Isakovic, Kurtes, Zeljkovic.
- Cinjenica je da su u Sintelonu tada igrali najperspektivniji rukometasi. Zasto taj klub nije nijednom postao prvak Jugoslavije ?
Razlog zasto nismo postali prvaci ne znam. Bili smo odlicna ekipa ali ocigledno da nismo imali iskustva. Sada kada se pogleda vecina tadasnjih prvotimaca Sintelona igra u inostranstvu. Osim mene jos u Spaniji nastupaju: Saric, Krivokapic, Mrvaljevic, Milinovic, dvojica brace Cutura, Ratko Nikolic. U Njemackoj su: Neso Golic i Pavlovic a Andjelkovic je u Madjarskoj u Segedinu.
- Tvoj otac je jedan od najtrofejnijih svjetskih rukometasa Zdravko Radjenovic. Da li ti je on davao savjete i koliko ti je njegovo iskustvo pomoglo u karijeri ?
Moj otac i ja smo bili nekih 6,5-7 godina zajedno u Sintelonu. On je tamo bio sportski direktor a ja sam igrao. Naravno da mi je pomagao svojim savjetima sto se tice igre. Mislim da mi je mnogo pomogao dosta u mom razvoju kao igraca.
- Najdrazi trenutak u karijeri ?
Osvojen Kup sa Sintelonom kada je trener bio Kurtes.
-Najtezi trenutak u karijeri?
Poraz u finalu plej ofa prvenstva Jugoslavije 2001. godine od Lovcena i poraz u finalu Kupa Jugoslavije 2002. godine takodje od Lovcena.
- Od trenera koga bi izdvojio ?
Izdvojio bih dvojicu ljudi koji su osim toga sto su odlicni treneri bili i sjajni psiholozi. To su Mile Isakovic i Rafael Gihosa. Njih dvojica znaju pomoci igracu kad mu ide lose i imaju sjajan pristup prema rukometasima.
- Da li postoji mogucnost eventualnog povratka u Borac i Banjaluku u buducnosti ?
Sigurno bih volio da karijeru zavrsim u Borcu. Zelio bih da se kompletna moja generacija okupi i da napravimo neki rezultat s Borcem u Evropi. Ali daleko je kraj moje karijere tako da jos uvijek ne mogu sa sigurnoscu reci da cu se vratiti u Borac.
- Koliko ostajes u Banjaluci ?
U Banjaluci sam do 1. avgusta. Onda se vracam za Spaniju kada mi pocinju pripreme. Inace sjajno se zabavljam ovdje u Banjaluci i gotovo cijeli odmor provescu u nasem gradu.
- Da li si cuo za nasu internet stranicu ?
Nisam cuo za nju ali cu je sigurno posjetiti.
Z.P.
Banja Luka, 2005.
