Jedan od najboljih rukometnih strucnjaka s ovih prostora je Velimir Petkovic koji vec duze vrijeme radi u Njemackoj. Naravno svi se sjecamo da je Petkovic s Borcem 1991. godine osvojio Kup IHF. U inostranstvu je nastavio da radi uspjesno pa je postao jedan od trazenijih trenera u svijetu. Petkovic je iskoristio odmor da dodje u Banjaluku gdje je kao predavac ucestvovao u 6. medjunarodnoj rukometnoj skoli Banjaluka 2004. Iskoristili smo tu priliku da s njim porazgovaramo:
-Sada ste trener njemackog Gepingena. Prethodno ste 6 godina proveli u Veclaru. Kakva su vasa ocekivanja u novoj sredini?
Moram reci da sam nakon 6 godina uspjesnog rada u Veclaru promijenio sredinu jer sam vidio da je klub iscrpio sve ambicije i da finansijska situacija nije sjajna. Istovremeno sam dobio odlicnu ponudu od starog Bundesligasa i nekadasnjeg evropskog i njemackog prvaka Gepingena. Odlucio sam se za promjenu sredine jer smatram da cu u novom klubu moci ostvariti ozbiljnije rezultate u karijeri nego do sada.
- Veclar je klub iz manje sredine. U tom klubu igra jos jedan Banjalucanin Nebojsa Golic. Pretpostavljam da ce taj period proveden u Veclaru ostati u sjecanju ?
Bilo je to izuzetno lijepih 6 godina. Upoznao sam mnogo dobrih i postenih ljudi. Napravili smo dobar rezultat. To je jedan mali klub iz malog mjesta. U tih 6 godina pod mojom komandnom palicom veoma uspjesno smo se borili sa daleko bogatijim klubovima od nas i postali jedan stabilan prvoligas. Kod mene je igrao Nebojsa, doveo sam ga prije tri godine i cini mi se da ce tamo ostati jos jednu godinu tamo. Nakon toga otvara mu se sansa da ponovo dodje kod mene jer ce u mom klubu tada ostati jedno upraznjeno mjesto za igraca van evropske unije.
-Gepingen je bivsi prvak Evrope. U tom klubu igra jos jedan bivsi igrac Borca Aco Knezevic. Kakve su ambicije vaseg novog kluba u novoj sezoni ?
To je bio nekada veliki klub. Medjutim bili su u velikoj rezultatskoj krizi i posljednjih desetak godina ne prave tako dobre rezultate. Ipak to je finansijski stabilan klub sa velikom podrskom navijaca i velikom tradicijom. Dvorana je uvijek ispunjena do posljednjeg mjesta a prima 5 hiljada gledalaca. Ove godine ostali su u ligi takoreci u posljednjem kolu. To ce mi pomoci i olaksati posao jer se ambicije za narednu sezonu nece bitnije promijeniti. Dogovorili smo se da za dvije godine pokusamo da napadnemo gornji dio tabele.
- 1991. godine napravili ste veliki uspjeh. Osvojili ste s Borcem Kup IHF. Kako sada gledate na taj rezultat ?
Ja se i sada prisjecam tih trenutaka. Kada mi dodju teski trenuci u inostranstvu ja uzmem kasetu i sjednem sam pred televizorom, pogledam sta smo radili tada i kako smo igrali. To je bila izuzetno nadarena generacija. Ako kazem da je prosjek godina te ekipe bio 22 godine a napominjem da se najbolji rezultati postizu s ekipama u kojima igraju rukometasi koji imaju prosjek godina 27, onda se moze shvatiti kako je bila talentovana tadasnja ekipa Borca. Tada su za Borac igrali Knezevic, Markovic, Maglajlija, Prtina i drugi. Da nije bilo ovog nesretnog rata oni bi ostali dugo, dugo godina zajedno tako da se ne bi dogodila situacija iz tog perioda da su se Barselona i Zagreb pojavili na rukometnom nebu. Borac bi sigurno bio neprikosnoven u tom periodu kada je kod nas bjesnio rat.
- Posljednjih 6 godina bili ste u Veclaru. 1991. godine bili ste trener Borca. Gdje ste se bavili trenerskim radom izmedju ta dva perioda ?
Ja sam Borac i Banjaluku napustio 1991. godine poslije osvajanja Kupa IHF. Dobio sam primamljivu ponudu od jednog kluba iz Stutgarta. Zatim sam otisao u Karlsrue gdje je bio moj bivsi saigrac, bivsi igrac Borca, Hamzalija Catak a onda sam otisao u Veclar. Jedan sam od rijetkih trenera koji je toliko dugo vremena uspio da se odrzi u jednom klubu.
- Vi ste igrali u Borcu 80-ih godina. Koje biste rezultate izdvojili ?
Tesko je izdvojiti neke rezultate. Ja sam u Borcu proveo gotovo cijelu svoju karijeru. Kada bih morao izdvajati rezultate to bi sigurno bilo osvajanje Kupa Jugoslavije 1979. godine i titula sampiona Jugoslavije u sezoni 1980/81. Te godine je bila smjena generacija i svi su ocekivali pad Borca. Medjutim nije se to desilo i mi smo napravili iznenadjenje. Tada je trener u klubu bio Pero Janjic jedan od najboljih trenera koje je podarila Banja Luka. Trenirao me je od pionira do prve ekipe i od njega sam najvise naucio o rukometnom sportu. Moram reci da i danas imam bliske i prijateljske kontakte sa njim.
-Jedan ste od ucesnika 6. medjunarodne rukometne skole Banjaluka 2004. Jedna od tema o kojoj ste govorili je tendencija kretanja razvoja rukometa u svijetu. Koja je to tendencija razvoja rukometa ?
Spremajuci ovu temu procitao sam dosta literature u Njemackoj jer oni mnogo vise paznje pruzaju tom segmentu rukometa i puno vise to analiziraju nego sto se ovdje radi. Moram reci da je sadasnja glavna tendencija brzina rukometa tzv. tempo rukomet koji je do prije 5-6 godina bio nezamisliv za rukometase a sada vidimo da gotovo ni kamere ne mogu da prate kako se brzo razvijaju akcije. U tehnick–taktickom pogledu vidimo da se puno paznje posvecuje devetercu koji je do sada bio zanemaren. To su uglavnom dvije komponente koje su se malo promijenile u odnosu na raniji period. Moram reci da je sve vise igraca univerzalaca koji su dugo bili zapostavljeni. U moje vrijeme u Borcu kvalitet treninga je bio takav da su svi igraci morali igrati sve pozicije. Takav slucaj nije bio u svijetu. Postojao je mozda jedan igrac u svakoj ekipi koji je mogao da odgovori svim zadacima i da bude opasan na svim pozicijama. Sada vidimo da zahvaljujuci brzoj igri, promjeni mjesta pogotovo u napadu, pojavljuje se sve vise igraca univerzalaca koji mogu da odigraju vise pozicija u timu kako u napadu tako i u odbrani.
- Rekli ste da kada vam je tesko u inostranstvu prisjetite se velikih uspjeha na klupi Borca. Da li vam nedostaje Banjaluka ?
Naravno da mi nedostaje. Svi ocekuju taj odgovor i to je jedini iskren odgovor. Svaki slobodan trenutak koristim da provedem u Banjaluci sa svojim prijateljima i familijom... Tako sam se i sada ovdje obreo, tempirao sam svoj odmor da dodjem u Banjaluku kada se odrzava ova skola rukometa jer sam zelio da svojim prisustvom, znanjem i iskustvom doprinesem uspjesnom radu ove skole. Nazalost nemam mnogo slobodnog vremena pa nisam cesto u Banjaluci.
- Vase misljenje o ovom sajtu i ideji ?
Ideja je sjajna. Vazno je da se trofejni sport Banjaluke ne zaboravi. Nama koji smo u inostranstvu svaka informacija o Banjaluci i Borcu znaci mnogo. Nisam posjecivao sajt ali cu u narednom periodu to uraditi.
Z.P.
Banja Luka, 2004.
