Postovani posjetioci,
Donosimo Vam intervju sa jednom od rijetko uspješnih sportašica na dva različta sportska terena - rukometnom i fudbalskom !
Sabina Pehić je i rukometašica i nogometašica u isto vrijeme, paralelno!
I da, Sabina je reprezentativka, i najbolja igračica, Bosne i Hercegovine u oba sporta, i rukometu i fudbalu. Ova izuzetna sportašica je u svojoj karijeri promijenila veliki broj klubova – 13 rukometnih i 7 fudbalskih – što domaćih što evropskih. Iako u relativno 'poznim' igračkim godinama i kada ozbiljno razmišlja o povlaćenju sa terena Sabina je još uvijek jedna od najboljih u oba sporta, a posebno u rukometu. Ove sezone je član banjalučkog ŽRK Borac, a zagrebačkog Dinama u nogometu!
Sabina igra na mjestu srednjeg beka u rukometu a napadača u fudbalu i izuzetan je golgeter, a svojim zalaganjem i liderstvom pomogla je mladim rukometašicama Borca da titula stigne u nekadašnji 'Grad rukometa'. Dolazak Sabine Pehić i Kornelije Klinac u Borac je najbolji potez uprave kluba i dokaz da su sportske vrijednosti ispred 'nacionalnih' i da se samo na takav način i može napredovati u sportu i težiti ka višim ciljevima i većim dometima u sportu. (uvodni dio - VT)
__________________________________________________________________________________
Ime i prezime: Sabina Pehić
Datum i mjesto rođenja: 05.01.1974., Maglaj
Sportovi: rukomet i fudbal
Rukometna karijera:
Željezničar (Doboj), Marsej (Francuska), Dalma (Split), Tešanj, Željezničar (Sarajevo), Konjic, Turbina (Jablanica), Tus Wale Bremen (Njemačka), Iskra (Bugojno), Pjađo (Split), Galeb (Mostar), Ljubuški, Borac PS (Banjaluka)
Fudbalska karijera:
Meca (Zenica), Bosanke (Fojnica), SFK (Saraevo), Vatrogasac (Bugojno), Travnik, Omlba (Dubrovnik), Dinamo (Zagreb)
RUKOMETNA KARIJERA
- Kada ste se počeli baviti rukometom ?
Još u bivšoj Jugoslaviji počela sam igrati rukomet sa 13 godina. U to vrijeme održavana su školska takmičenja na kojima sam i ja redovno učestvovala. Jedan profesor iz Doboja me je, na jednom takvom prvenstvu, primijetio i uvidjeo da imam talenta za rukomet. Odveo me je u Doboj i tako sam zaigrala ovaj sport. U Doboju sam bila sve do početka rata a onda sam otišla za Francusku.
- Otkud u Francuskoj i jeste li tamo igrali rukomet ?
Tamo sam izbjegla. Igrala sam rukomet u Marseju koji je bio član Prve francuske lige. Provela sam u Marseju 7 mjeseci a onda sam se vratila na ove prostore, tačnije u Hrvatsku, gdje sam nastupala za ekipu Dalma iz Splita.
- Koliko je rat uticao na Vašu karijeru ?
Da nije bilo rata sigurno bi imala vrhunsku rukometnu karijeru. Međutim, rat me je uništio. Tih deset godina sam slabo radila i trenirala tako da mogu slobodno da kažem da sam u najboljim godinama stagnirala. Ostaje žal što nisam još više napredovala i ostavila još veći trag u evropskom rukometu.
- Da li ste se, po završetku rata, ozbiljnije posvetili rukometu ?
Tek od Konjica krenula je Premijer liga Bosne i Hercegovine. Od tada sam ozbiljnije pristupila rukometu. 1997. godine sam prešla u ekipu Turbine iz Jablanice s kojom sam bila u vrhu bosansko-hercegovačkog rukometa. Bila sam najbolji igrač i strijelac lige i tek tada se čulo za moje ime izvan BiH.
- Potom odlazite u Njemačku.
Da, otišla sam u njemačku Bundesligu u ekipu Tus Wale iz Bremena. Provela sam godinu i po dana u ekipi koja je u tom periodu bila pet puta šampion države i 3 klupski prvak Evrope. To je bilo veliko iskustvo za mene a o kakvoj je ekipi riječ dovoljno govori i podatak da sam igrala zajedno sa Anjom Anderson. Kasnije je klub upao u probleme sa dugovima, zbog kojih je na kraju i ugašen.
- Gdje ste nastavili karijeru poslije Njemačke ?
Vratila sam se u Hrvatsku i igrala za splitsku ekipu Pjađo. To je ujedno bio i posljednji klub u mojoj karijeri koji nije bio iz BiH.
- Koliko ste kasnije osvojili trofeja ?
Sa Iskrom sa bila šampion zajedničkog prvenstva BiH. Potom sam otišla u Željezničar s kojim sam osvojila Kup BiH. Sa mostarskim Galebom, bila sam šampion države a sa Ljubuškim sam dvije godine zaredom osvajala Kup BiH ali sam isto tako za samo jedan gol dva puta sa Ljubuškim nesrećno izgubila titulu. Evo, sada s Borcem sam osvojila titulu i imam šansu da za nekoliko dana osvojim i Kup BiH.
- Promijenili ste mnogo klubova. Kako Vam je u Banjaluci ? Jeste li zadovoljni ?
Nakon svih klubova i gradova ovdje u Borcu i Banjaluci mi je zaista prijatno i lijepo. Uvijek je Banjaluka bila sportski grad tako da sam željela da dođem u Borac. Izuzetno sam zadovoljna saigračicama, atmosferom u klubu. U Banjaluci sam samo 4 mjeseca ali mogu da kažem da je grad veoma lijep i da Borac ima perspektivnu ekipu. Nadam se da će se nastaviti kvalitetno raditi i u budućnosti te da ovo neće biti posljednja titula. Uz malo podrške gradskih i državnih vlasti Borac može da napravi i solidan rezultat u Evropi.
- Planovi u narednoj sezoni ?
Sa rukovodstvom Borca dogovorila sam saradnju u ovoj polusezoni. Nisam još razmišljala o narednoj sezoni. Sada trenutno imam želju da konačno osvojim duplu krunu i tome sam maksimalno posvećena. Uprava Borca želi da nastavimo saradnju ali, po mom mišljenju, svaki sportista bi trebalo da završi karijeru na vrhuncu. Zbog toga sve više razmišljam da završim igračku karijeru i tome sam najbliža u narednoj sezoni. Upisala sam Višu trenersku školu i imam ambicije da budem trener tako da ću se veoma brzo tome posvetiti.
- Koliki je realan domet ove ekipe Borca u Evropi ?
Ova ekipa Borca ne može da napravi značajniji rezultat u Evropi. Evropski klubovi su znatno odmakli od nas tako da su neophodna pojačanja. Slabo se ulaže u ženski rukomet BiH tako da u velikom broju ekipa nema kvalitetnog rada. Smatram da bi Borac sa 2-3 pojačanja možda i nešto mogao napraviti u evrokupovima, proći koje kolo. Ova ekipa je mlada i neiskusna tako da bez dovođenja iskusnih igračica, izlazak u Evropu bi samo bilo uzaludno trošenje novca.
- Reprezentacija BiH ?
Od 1989. godine sam u reprezentaciji BiH. Tada sam bila kadetski reprezentativac. Imam preko 60 reprezentativnih utakmica u karijeri. Jedini vrijedan rezultat sa reprezentacijom BiH je bio prošle godine kada smo osvojili 'B'- Evropsko prvenstvo u Vogošći. Tada sam bila najbolji igrač, najbolji strijelac i najbolji srednji bek šampionata. Ta priznanja će mi ostati cijeli život u sjećanju. Oprostila sam od reprezentativnog dresa jer sam željela da to uradim na vrhuncu. Mislim da sam taj vrhunac doživjela na takmičenju u Vogošći.
- Najsrećniji trenutak u rukometnoj karijeri ?
Ima ih mnogo ali bih izdvojila ovo osvajanje 'B'- Evropskog prvenstva sa reprezentacijom BiH. Teško je opisati koliko sam srećna bila što sam u svim paramterima bila najbolja. Taj trenutak mi je najdraži u karijeri.
- Najteži trenutak u rukometnoj karijeri ?
To je izgubljena titula sa ekipom Ljubuški. Prvenstvo smo izgubili nakon što nam je poništen jedan gol. Tako je u sjenu palo osvajanje Kupa BiH. Imam veliku želju da osvojim duplu krunu. Do sada zbog gluposti to nisam uradila ali nadam se da ću na kraju rukometne karijere uspjeti da sa Borcem osvojim, konačno, duplu krunu.
- Najbolja rukometašica svih vremena ?
Anja Anderson. Ona mi je bila idol i dok sam bila djevojčica a i kasnije kada sam igrala zajedno sa njom. Ima dosta vrhunskih rukometašica ali ona je broj 1
- Najbolji trener s kojim ste radili ?
Mahmut Obralić Mašo. On me je trenirao u juniorskoj i seniorskoj reprezentaciji BiH.
FUDBALSKA KARIJERA
- Iako smo razgovor započeli s rukometom, Vaša sportska karijera je prvo počela fudbalom. Od kada ste u fudbalu ?
Sa 7 godina počela sam igrati fudbal sa svojim ocem. On me je i naučio prve fudbalske korake. I moja braća su trenirala fudbala tako da sam s njima išla na treninge. Prošla sam kompletnu fudbalsku školu ali nisam mogla igrati zvanične utakmice s dječacima. Morala dam gledati utakmice sa tribina.
- Kada ste odigrali prvu zvaničnu utakmicu ?
1996. godine počela sam aktivno igrati fudbal. Tada se i formirala reprezentacija BiH u ženskom fudbalu. U istorijskom meču protiv Izraela, koji smo dobili 4-1, postigla sam sva 4 gola. Ostaće upisano da sam ja postigla prvi gol u istoriji ženskog fudbala BiH.
- I u fudbalu ste promijenili dosta klubova. Kakve ate rezultate bilježili ?
S Bugojnom sam osvojila dvije titule šampiona BiH i 3 kupa. Dok sam igrala za ekipu SFK Sarajevo osvojene su 2 titule i 2 kupa Bih a s Travnikom sam osvojila kup BiH. U Hrvatskoj sam sa ekipom Omblam bila osvajač kupa a sa Dinamo osvajač duple krune.
- Trenutno ste član Dinama iz Zagreba ?
Ove sezone smo izgubile prvenstvo Hrvatske ali još uvijek imamo šansu da osvojimo kup. 27. maja u polufinalu kupa igramo protiv Osijeka. Ako ih pobijedimo 100% ćemo osvojiti kup.
- Rukomet napuštate kao igračica. Šta je sa fudbalom ?
Najbolji sam strijelac, najbolji igrač i kapiten reprezentacije BiH u ženskom fudbalu. Imam želju da završim fudbalsku karijeru. Ne želim da trošim organizam jer uskoro želim i da steknem porodicu. Na mlađima svijet ostaje tako da se neću puno dvoumiti da uskoro završim i fudbalsku karijeru.
- Razlika između rukometa i fudbala ?
Pošteno nema velike razlike u radu i treniranju. Osnovna razlika je što je rukomet masovniji sport i što se može zaraditi u rukometu a znatno teže u ženskom fudbalu. U BiH je teška situacija u ženskom fudbalu. Jedva se održavaju takmičenja a o plaćanju ne treba previše trošiti riječi. U Hrvatskoj je nešto bolja situacija. Imaju 2. lige ženskog fudbala i može se i nešto zaraditi. U mom sportskom životu fudbal je sporedna stvar a rukomet je sport koji treniram svakodnevno i od kojeg živim.
- Pratite li fudbalska takmičenja poput Lige šampiona ? Ko je za Vas najbolji svjetski fudbaler ?
Sve pratim i redovno gledam. Posebno volim da gledam Brazilca Ronalda i on mi je fudbalski idol. Od naših fudbalera izdvojila bi Barbareza kojeg izuzetno cijenim i poštujem. Od njega sam dobila dres sa autogramom koji stoji u mojoj kući uokviren.
- Najdraži trenutak u fudbalskoj karijeri ?
Prva utakmica za reprezentaciju BiH kada sam dala 4 gola Izraelu.
- Najteži trenutak u fudbalskoj karijeri ?
Biće to trenutak kad sve ostavim i ne budem više igrala. To će se desiti za nekoliko dana. Biće teško donijeti takvu odluku i ostaviti i rukomet i fudbal. Međutim, moram prekinuti na vrijeme, prije povreda, i da se ond aposvetim trenerskom pozivu.
- Šta jedan sportista/sportistkinja treba da posjeduje da bi bio/bila vrhunski/vrhunska ?
Prije svega treba da bude pošten i dobar čovjek. Zatim, sportista mora da se mnogih stvari odrekne u životu i osim toga moraju i dva se sve kockice poklope kako bi neko postao vrhunski igrač. Kao trener ja ću pokušati mladim sportistima prenijeti svo stečeno iskustvo i pokušati ih izvesti na pravi put.
- Da li postoji neki neispunjeni cilj u karijeri ?
Svoj veliki sportski cilj nisam ostvarila a to je odlazak na Evropsko ili Svjetsko prvenstvo. Jedino mi to nedostaje u veoma bogatoj karijeri.
- Da li ste posjećivali naš sajt ?
Nisam ali ću to sigurno učiniti.
- Poruka Banjalučanima ?
Dolazite više na utakmice, pomozite mlaidm sportistima u njihovim naporima. Utičite i Vi da se banjalučki sport vrati na nekadašnje staze slave. Svi koji odlučuju o sportu u gradu Banjaluci neka što više pomognu, ne samo finansijski, već i na ostale načine. Ujedinite se i pokušajte da vratite rukomet tamo gdje je bio pa da opet Borac bude evropski šampion.
P.Z.
Banja Luka, maj 2007.
Vulture Team
