Banja Luka je pored sjajnih rukometaša imala i svoju rukometnu "ljepšu polovinu", tj. svoje rukometašice. Nakon ZRK Borca, prvog zenskog rukometnog kluba koji se, svojevremeno, prerano "ugasio", na rukometnu scenu stupio je ZRK Mladost, poznat i po sinonimu "Djevojke sa Pilane", koji se godinama uspješno takmicio u ligama bivše drzave. Svoj najve?i uspjeh "Mladostašice" su ostvarile 1978. godine kada su uspjele da se plasiraju u Prvu saveznu ligu tadašnje drzave. Bila je to sjajna generacija mladih rukometašica, koje su, skoro pa sve, bile još u juniorskoj zivotnoj dobi. U toj izvrsnoj i najboljoj generaciji koja je ostvarila svoj "prvoligaški san" bile su i sestre Pašić. Danas Vam predstavljamo jednu, od njih dvije, mladju - a to je gospodja
SENA PAŠICĆ- DEVOVIĆ
- Molimo Vas da se predstavite nasim posjetiocima
Rodjena sam 03.05.1961.god. u Banja Luci. Do 1984. god. i udaje zivjela sam u ulici Franje Supila (Banjalucko polje), a nakon toga u Novoj Varosi. Banjaluku sam napustila 04.09.1995.god.
- Kada je pocela Vasa rukometna karijera?
Uh, poodavno, prije 30-ak godina.
- Sta Vas je navelo da se bavite rukometom i kada je sve to pocelo?
Moram vam priznati da sam prvo pocela trenirati kosarku, naravno po "naredbi" nastavnika tjelesnog odgoja gosp. Branka Jankovica. Nisam bila sretna zbog toga, ali bila su to vremena kada se autoritet nastavnika cijenio i postovao. Nakon nekog vremena povjerila sam se nastavniku Branku, da imam veliku zelju da treniram rukomet. On je na moje veliko zadovoljstvo pristao. Ubrzo sam se prikljucila "Mladostašicama", gdje je moja starija sestra Jasna vec trenirala i igrala.
- Klubovi za koje ste igrali?
Jedini klub za koji sam igrala je banjalucka "Mladost"
- Na kojoj ste poziciji igrali?
Na poziciji desnog krila.
- Uspjesi?
Samim tim sto sam aktivno igrala rukomet 12-ak godina veliki je uspjeh. Svakodnevni trenizi, sportski nacin zivota, univerzijade, turniri, putovanja... za mene su bili pravo zadovoljstvo. U rukometnoj karijeri odigrala sam mnogo utakmica. Igrala sam i u najelitnijoj ligi tadasnje drzave. Upoznala sam divne prijatelje za cijeli zivot, ali i najbolje rukometasice drzave i šire. Istaknula bih izmedju ostalih 1976. god. kada smo moje suigracice i ja osvojile prvo mjesto na omladinskom prvenstvu BiH i stekle pravo ucesca na prvenstvu Jugoslavije za omladinke.
Na kvalifikacijama u Novom Mestu koje su odrzane 24.-26. 06. 1978. ostvarile smo san, postale smo prvoligasice.
- A taj san su ostvarile?
E, taj naš "san", plasman u Prvu saezn ligu ostvarile su:
Jadranka Blazenovic, Slavica Lolic-Caca, Jasna i Sena Pasic, Zdenka Hejpetr, Rada Babic, Koviljka Milovanovic, Bozana Juric, Biljana Cvijetic, Rada Zrnic, sestre Dobrila i Slavica Golic, Stojanka Piljagic, Indira Husic, Dragana Jankovic i Snjezana Vukoja, pod vodjstvom Branka Jankovi?a.
- Igrali ste zajedno sa svojom sestrom. Ko je bila bolja rukometašica-Jasna ili Sena?
Nema tu velike razlike. Obje smo u ekipi pruzale maksimum. Jasna je starija sestra, duze je igrala i njen doprinos je veci.
- Da li ste imali svog uzora medju rukometašicama?
Da. To je Svjetlana Kitic - Ceca.
- Ko su po Vama najbolji BL rukometasi-rukometasice svih vremena ?
Svakako su to Irfan Smailagic-Pipe, gosp. Jerolim Karadza i Abas Arslanagic-Ako, te Zdenka Hejptr, moja suigracica.
- Najbolja rukometašica bivše drzave?
U to vrijeme igrale su izvrsne rukometasice, kao sto su Jasna Merdan, Mirjana Ognjenovic, Dragica Palaversa, Kaja Ileš, Mara Torti, ali bih izdvojila Svjetlanu Kitic kao najbolju.
- Najbolja svjetska rukometašica, iz Vaseg vremena i danas?
Svjetlana Kitic, je igracica koja je osvojila olimpijsko zlato, dva puta proglašavana za najbolju rukometašicu svijeta, jednom najbolji strijelac..., te bih je opet nominirala.
A medju najbolje koje danas igraju ja bih uvrstila Bojanu Radulovic (Ma?arska i ex-Jugoslavija) i mladu Maidu Arslanagic (Hrvatska), k?erku legende banjalu?kog i svjetskog rukometa Abasa Arslanagi?a.
- Sigurno je u Vasoj igrackoj karijeri bilo mnogo anegdota. Mozete li nam na kratko prepricati jednu ili dvije koje su vam ostale u dragom sjecanju?
Bilo je mnogo anegdota. Sjecam se prvenstvene utakmice sa "Jedinstvom" iz Tuzle. Nakon nase pobjede, tamosnja publika i protivnicke igracice su nas docekale iza svlacionice sa pravom kanonadom divljeg kestenja. U nevjerici smo se razbjezale glavom bez obzira i uputile se nasoj Banja Luci. Poslije smo cesto smo uz smijeh, prepricavale ovu kestenijadu.
Sjecam se i jednog "interesantnog" povratka sa turneje u Njemackoj. Nakon provedenih desetak dana na turneji, trebali smo se odluciti na kojem cemo granicnom prijelazu uci u našu tadašnju drzavu. Tu odluku najvise je diktiralo nesto kupljene tehnicke robe. Trener Jankovic i dr. Ismet Numanovic odlucili su se za jedan manji granicni prijelaz. Kako smo na granici prosli, najbolje govori izjava trenera, koja mi se urezala u sjecanje: "Put skratili da bi carinu platili".
- Vasu igracku karijeru jos niste okoncali, rukomet i dalje igrate!
Moja aktivna rukometna karijera okoncana je jos prije 18 godina, a ovo sto danas radim, zaista je iz velike ljubavi prema rukometu i sportu uopce. Danas kao veteranka igram u ZRK "Arena" iz Pule. Naime, imamo jednu dosta dobru ekipu veteranki koja svake godine ucestvuje na 3 do 4 turnira u Republici Hrvatskoj i Sloveniji.
- Da li ste uspjeli prenjeti svoju ljubav prema sportu na Vašu djecu, bave li se i oni sportom?
Ljubav prema sportu prenijela sam i na svoju djecu, zahvaljujuci i svom suprugu koji je takodjer bio sportas.
Kcer Jasmina, 20-ogodisnjakinja, studentica druge godine ekonomije, igra rukomet na poziciji lijevog krila. Njen klub je ZRK Arena - Pula se natjece u 1. ligi Republike Hrvatske. Rukomet joj je velika ljubav. Ona uspjesno uskladjuje svoje skolske i sportske obveze, a ja u njoj vidim sebe i svoje rukometne dane.
Sin Haris, 17-godisnji je ucenik 3 razreda srednje skole. Aktivno igra nogomet za juniore pulskog NK Istra. Igra na mjestu centarfora i "povucenog spica". Prosao je selekcije Istarske zupanije od pionira do kadeta.
- Djeca su znaci nastavila stopama svojih roditelja (u sportu). Vi ste bili rukometašica a kojim se sportom bavio Vas suprug?
Moj suprug Nedzad je 80-tih trenirao atletiku u AK ”Borac”. U to vrijeme bio je medju prva 3 sprintera u BiH. Interesantno je, da smo se upoznali zahvaljujuci upravo sportu. Prvi put sreli smo se na jednom sportskom takmicenju - Univerzijadi, na kojoj smo oboje predstavljali banjalucki Univerzitet.
- U Puli igra i bh. reprezentativac Asim Šehic. S obzirom da i Vaš sin igra nogomet u Puli, da li ima kontakte sa njim i da li ima zelju da i on jednog dana zaigra za reprezentaciju BIH?
Moj Haris poznaje bh. reprezentativca Šehica, iako ne igraju u istom klubu, a na vase pitanje da li mu je zelja zaigrati za BiH reprezentaciju, njegov odgovor je: Da.
- Da li pratite desavanja u banjaluckom rukometu i opcenito banjalu?kom sportu danas?
Moja starija sestra Jasna, koja je takodjer bila rukometasica, danas zivi u Banja Luci i radi na Ekonomskom fakultetu. Preko nje se informiram o zenskom rukometu, a i opcenito o sportu u Banjaluci.
- Pratite li desavanja u bh. sportu?
Svakako da pratim. Posebno nastupe nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine.
- Osim rukometa da li ste pratili i ostale banjalu?ke sportske klubove?
Da, redovno sam pratila kosarkasice Mladog Krajisnika i kosarkase Borca
- Najsretniji trenutak u vasoj karijeri?
Ulazak u 1.rukometnu ligu SFR Jugoslavije.
- Najtuzniji trenutak u vasoj karijeri ?
Napustanje elitnog drustva.
- A u zivotu - sretni i tuzni trenuci, dogadjaji?
Smatram da sam sretna zena, pa tako sve sto je iza mene smatram sretnim trenutcima. Najveca zivotna sreca mi je moja obitelj.
Najtuzniji trenutak u mom zivotu je 26.05.2002. god kada mi je umrla mama i 04.09.1995. kada sam sa svojom obitelji morala napustiti rodni grad.
- Banjaluka. Koliko vam je znacio taj grad i koliko vam danas znaci? Dolazite li u svoj rodni grad?
Banjaluka je grad u kojem su mi se desile najljepse stvari u zivotu. Iako od 1995. godine više ne zivim u njoj i danas mi mnogo znaci.
S obzirom da moja sestra, sa svojom obitelji, zivi u Banjaluci, a takodjer i obitelj mog supruga, kad god nadjemo vremena dodjemo u Banja Luku.
- Povratak u Banja Luku?
Trenutno ne razmisljam o tome.
- Vulturesi... da li ste imali priliku da nas vidite na djelu krajem 80-ih i pocetkom 90-ih u dvorani ili na stadinu ? Ako jeste molim vas za komentar ?
Uvijek sve pohvale za navijace, posebno one fanaticne. Svakako da sam imala priliku vidjeti vas, cuvene banjalucke Vulturese, i 80-tih i 90-tih, i vjerujem da ste i danas pravi navijaci.
- Imali te priliku da posjetite nase stranice posvecene Banja Luci i banjalu?kom sportu. Molim Vas komentar i misljenje o nasim stranicama?
Stranice su odlicne. Iskrene cestitke i sve pohvale!
- I za kraj poruka za nase posjetioce, sportiste i Banjalucane sirom svijeta?
Zamolila bih vase posjetioce, sportiste i Banjalucane sirom svijeta da s ponosom i ljubavlju govore o nasem gradu.
Zahvaljujemo se gospodji Seni Pašic-Devovic na razgovoru - intervjuu za našu i Vašu web-stranicu
12 Januar 2005 godine
Pula, Hrvatska
Ernad Seferagic
