Ime i prezime: Branislav Obradović
Datum i mjesto rodjenja: 03.09.1979., Banjaluka
Sport: rukomet - pozicija: desni bek
Klubovi: Kosig DO (Banjaluka), Partizan (Beograd), Fafe (Gimaraeš Portugal), Grashopers (Cirih Švajcarska), Borac (Banjaluka), Bosna (Sarajevo)
- Rukometni počeci ?
Moram da priznam da sam kao dječak više volio košarku. Medjutim kako su svi moji vršnjaci iz Osnovne škole počeli da treniraju rukomet tako sam i ja to uradio. Kada je počeo rat otišao sam u Beograd gdje sam rukomet više trenirao amaterski nego profesionalno. Bila je to školska sekcija iz koje su najtalentovaniji prelazili u klubove.
- Kada si zaigrao za prvu ekipu nekog kluba ?
1995. godine vratio sam se u Banjaluku i prešao u Kosig DO. Tu sam ostao dvije godine. Trener je bio Jovo Kerkez i bio je to posljeratni period koji je donio entuzijazam u radu trenera ali i ostalih sportskih radnika. Kao mladom igraču takva sredina mi je odgovarala, jer sam mogao da još malo naučim o rukometu a ujedno i da se sklonim sa ulice. Inače Kosig DO je bio odlično organizovan klub i bilo je pravo zadovoljstvo trenirati u njemu.
- Potom si se ponovo vratio u Beograd ?
Sasvim slučajno sam otišao za Beograd i počeo trenirati rukomet. Proveo sam tri godine (1997 – 2000) u Beogradu gdje sma igrao za Partizan. Svidio sam se treneru Ljubi Obradoviću, koji mi nije rodjak iako imamo isto prezime. Odradio sam pripreme, zadovoljio ljude u klubu i ostao u Partizanu. Napredovao sam mnogo za te tri godine. Promijenio sam u potpunosti dotadašnje shvatanje o rukometu i zavolio ovaj sport. Prve godine mog ugovora sa Partizanom nisam igrao mnogo jer je bila veoma jaka konkurencija u prvoj ekipi. Medjutim Partizan je imao svoju drugu ekipu koja se takmičila u Drugoj ligi Srbije i u toj ekipi sam bio standardan. Trenirao sam sa seniorima a igrao sa svojim godištem odnosno juniorima. To je bila neka vrsta kaljenja za nas mlade. Treće godine Partizan je formirao veoma kvalitetnu ekipu sa 7-8 reprezentativaca (Matić, Kokir, Peruničić, Momić, Matović, Dejo Unčanin...). Ja sam se uspio izboriti za minutažu. Igrao sam Ligu šampiona a Partizan je bio u grupi sa Foteksom, Barselonom. Uspjeli smo čak i da pobijedimo Foteks kod kuće i to mi je bila jedna od najdražih utakmica jer sam protiv Madjara ušao u igru i pored velike treme odigrao odlično. Bio je to veliki doživljaj za mene. Medjutim problem u Partizanu je bio što su se te sezone promijenila 3-4 trenera. Sezona je bila burna što meni nije odgovaralo. Na kraju sezone odlučio sam da odem iz Partizana jer je bilo turbulentno stanje u klubu, sukob interesa a to nije bilo dobro za moj rukometni napredak. Nisam želio da budem dio toga. Imao sam ponudu iz grčke lige ali sam riješio da se vratim u Banjaluku u Kosig DO.
- Period u Kosigu ?
Odmah moram da kažem da je Partizan tražio veliko obeštećenje za mene ali su ljudi iz Kosiga bili neumoljivi u namjeri da me angažuju i isplatili su to „masno„ obeštećenje. Ovog puta bih im se zahvalio za takav gest jer ko zna šta bi bilo da ga nisu isplatili. Odigrao sam dvije sezone za Kosig DO. Igrali smo ligu RS i konstantno se borili s Borcem za vrh tabele. Bile su to učinkovite sezone za mene jer sam imao priliku da isprobam sve ono što sam naučio u Beogradu. Taj period karakterišu i sjajni odnosi, ne samo medju nama igračima, već i u cijelom klubu. I dan danas sam ostao u super odnosima sa svima. Uglavnom prezadovoljan sam igrama u Kosigu.
- Sljedeća destinacija je Portugal. Otkud tamo ?
Slučajno sam se obreo u Portugalu. Imao sam namjeru da idem u inostranstvo ali nisam znao da ću baš završiti u Portugalu. Kada sam dobio ponudu od ekipe Fafe iz Gimaraeša nisam se mnogo dvoumio. Imao sa 22 godine, želio sam da idem u inostranstvo da osjetim kako je igrati izvan zemlje. Osim toga Portugal je bila dobra odskočna daska u daljnjoj karijeri. Proveo sam jednu sezonu u Fafeu. Takmičili smo se u profesionalnoj ligi jer su se te godine klubovi odvojili od Saveza i organizovali takmičenje. Tokom sezone imali smo dosta problema s povredama. Na rezultat, odnosno osvojeno 7. mjesto u prvenstvu medju 12. ekipa, uticale su i loše igre kod kuće. Jedan od razloga za loše igre su što je u ekipi bio veliki broj domaćih rukometaša koji su se pred svojom publikom željeli dokazati. Bili smo i najmladja ekipa u portugalskoj ligi. U Kupu Portugala smo dogurali do ¼ finala. Imao sam ugovor na dvije godine ali ga nisam odradio do kraja. Nakon prve sezone, rukovodstvo kluba ponudilo mi je smanjenje ugovora. Prihvatio sam smanjenje od 10%-20% ali su oni tražili previše (oko 50% niži ugovor) tako da se nismo dogovorili i napustio sam ekipu i Portugal.
- Tvoj inostrani angažman nastavljen je u Švajcarskoj ?
Da, poslje Portugala otišao sam u Švajcarsku, u Cirih iz Grashopersa. Odigrao sam godinu i bilo je veoma dobro. Bilo je ugodno biti član jednog vrhunski organizovanog kluba poput Grashopersa koji je i najpopularniji u Švajcarskoj. Za njega se može reći da je švajcarski Real Madrid. Član Grashopersa se osjeća kao pravi profesionalac i ima veliki ugled u društvu. Jednostavno sportisti iz Sportskog društva Grashopers su zvijezde u Švajcarskoj. To svakako da prija svima pa i meni. Što se tiče takmičenja izgubili smo u finalu plej ofa šampionata od Pfadi Vintertura. Iako smo bili najbolji klub (imali mo 14 odličnih igrača) izgubili smo titulu jer smatram da smo pobijedili sami sebe. Promašili smo u tim utakmicama previše zicera i sedmeraca. Što se mojih igara tiče bio sam zadovoljan. S obzirom da su na svakoj poziciji bila po dva dobra rukometaša imao sam zagarantovanu minutažu a nisam se previše igrački istrošio.
- Nakon Portugala i Švajcarske vratio si se u BiH. Zašto ?
Moram da kažem da su mi u Grashopersu nudili produžetak saradnje. Medjutim i pored odličnih finansijskih uslova odlučio sam da odem iz Švajcarske jer mi se nije svidjao preveliki pritisak na igrače koji je bio bez razloga. U tom trenutku iz Borca su me pozvali i bez prevelikog dvoumljenja vratio sam se u rodnu Banjaluku. Osim činjenice da je Borac te godine igrao Evropu, želio sam da se oprobam i u Borcu. Imao sam tu nesreću da budem u klubu kada je doživio najveću krizu od nastanka. Iz današnje perspektive mogu da kažem, da bi Borac ove godine igrao ligu RS, da nije u klubu bilo 12 igrača iz Banjaluke od ukupno 14. Meni je bilo teško da se priviknem na takav sistem funkcionisanja posebno nakon Švajcarske pedantnosti. Što se tiče mojih partija u Borcu puno sam zadovoljniji drugim dijelom sezone nego prvim. Igrali smo i Čelendž kup, stigli do ¼ finala. U Kupu BiH smo poraženi u finalu od dobojske Sloge.
- Prošlu sezonu proveo si u sarajevskoj Bosni. Koliko si zadovoljan igrama ?
Nakon Borca bilo je još mogućnosti. Iz BiH zvali su me Izvidjač i Bosna (SA) a iz inostranstva imao sam ponudu madjarskog Dunafera. Uz to čekao sam da vidim šta će biti s Borcem. Nakon dugog razmišljanja prelomio sam i potpisao ugovor sa Bosnom iz Sarajeva i nisam se pokajao. Tokom prošle sezone vladala je sjajna atmosfera u klubu, navijači su se odlično ponašali prema meni. Postali smo prvaci BiH, stekao sam nove prijatelje. Imao sam sreću da me trenira Halid Demirović, inače nekadašnji selektor Švajcarske, koji je sjajan čovjek ali i vrhunski trener.
- Gdje nastavljaš karijeru ? Da li ostaješ u Sarajevu ?
Ne ostajem u Sarajevu. Idem u Španiju. Potpisao sam dvogodišnji ugovor sa novim španskim prvoligašem Antekerom. Imao sam dosta ponuda i dugo sam vagao a na kraju sam izabrao klub koji me najviše htio. Nadam se da ću Španiji napredovati.
- Da li je bilo ponude iz Borca ?
Bilo je ali sam ljudima iz Borca rekao da to u ovom trenutku nije realno jer sam u najboljim igračkim godinama i želim to da pokažem u inostranstvu u nekoj od najjačih svjetskih liga. Naravno to ne znači da jednog dana neću nositi dres Borca.
- Najbolji trener u karijeri ?
Imao sam ih stvarno dosta i od svakog sam ponešto naučio. Halid Demirović je najsvježiji i njega ću pamtiti kao velikog profesionalca. Osim njega izdvojio bih i Švajcarca Danijela Corbista koji me je trenirao u Grashopersu. Svidjao mi se njegov način rada i odnos prema igraču.
- Reprezentacija BiH ?
Debitovao sam za reprezentaciju BiH u ovom kvalifikacionom ciklusu. Nažalost, malo nam je nedostajalo da ostvarimo veliki uspjeh. Imali smo isti broj bodova kao Grčka ali smo ispali za jedan gol. To je bio i maksimum jer je bilo dosta otkaza od strane nekih igrača. Mislim da je ova reprezentacija bila potcjenjena od naše javnosti ali smo na kraju sve demantovali. Zadovoljan sam pruženim igrama. Ono što je bitno je da je osnova napravljena, dosta je mladih igrača u reprezentaciji koji mogu još da napreduju. Medjutim gorući problem je besparica koja i jednim dijelom utiče na rezultate.
- Najsrećniji sportski trenutak ?
Kada sam potpisao za Partizan jer sam bio mlad. To je bio prelomni trenutak u karijeri. Takodje sam bio sretan i što osvojio titulu
- Najteži sportski trenutak ?
Na sreću nisam ih imao mnogo. Povrede su me mimoišle a one su najteže za sprotiste.
- Tim Borca svih vremena ?
- Golman: Abas Arslanagić (Zlatan Arnautović)
- Lijevi bek: Iztok Puc (Mladen Bojinović)
- Srednji bek: Nebojša Golić
- Desni bek: Zlatan Saračević
- Desno krilo: Irfan Smajlagić (Aleksandar Knežević)
- Pivot: Nebojša Popović (Senjanin Maglajlija)
- Mišljenje o našem sajtu ?
Nisam ga posjetio tako da ne mogu da dam neko konrektno mišljenje. Medjutim ideja koju si mi predočio je za pohvalu. To je potrebno Banjaluci a s obzirom da je internet savremeni način komunikacije podržavam Vaš rad.
- Poruka za Banjalučane ?
Pozdravio bih sve Banjalučane širom svijeta i poručio im da budu ono što jesu i da pomognu Borcu na bilo koji način.
Z.P.
Banja Luka, juni 2006.
