RAZGOVOR S ALEKSANDROM MEĐEDOVIĆEM
Ime i prezime: Aleksandar Međedović
Datum i mjesto rođenja: 23.05.1981. godine, Priština
Sport:: rukomet - lijevo krilo
Klubovi: Borac (Banjaluka), Haugaland (Norveška)
- Rodjen si u Prištini. Kada si došao u Banjaluku i počeo trenirati u Borcu ?
Kao što si rekao rodjen sam u Prištini, ali prije nego što sam postao gradjanin Banjaluke, kratko, 4-5 godina, proveo sam u Sarajevu. Negdje 1992. godine stigao sam u grad na Vrbasu. Pohadjao sam Osnovnu školu Georgi Stojkov Rakovski i zajedno sa Trivundžom bio član školske ekipe u rukometu. Bili smo prvi na nivou Banjaluke a potom smo postali i prvaci na nivou Republike Srpske. Ta takmičenja pratili su ljudi iz Borca, tako da su našu kompletnu školsku ekipu, Milan Zec i Nemanja Vujinović, pozvali da dodjemo da treniramo rukomet. Riječ je bilo o RK Veteran koji je bio filijala Borca ili kako smo ga mi zvali Borac 2.
- Da li ste se svi iz školske ekipe nastavili baviti rukometom ?
Iz te ekipe većina se nastavila baviti rukometom. Osim mene kod Milana Zeca prešli su Trivundža, Bojan Ljubišić, Todorinović, Bogdanić, Torbica... Najtalentovaniji su kasnije prekomandovani u Borac.
- Debi za prvi tim Borca ?
Još kao kadet sam debitovao za prvi tim Borca. Debitovao sam s 15 godina a protivnik u prvom meču je bila Kozara iz Gradiške. U to vrijeme Borac je bio prejak za ostale klubove u Republici Srpskoj tako da je trener Stojan Atlagić davao, nama mladjima, šansu da igramo. Mi smo bili zamjena Neši Goliću, Bajiću, Šariću, Deji Unčaninu i ostalima. Kada su oni otišli iz Borca mi smo dobili još veću minutažu, a za forsiranje i pruženu afirmaciju najzaslužniji je Stojan Atlagić koji je vjerovao da smo talentovani.
- Od kada si standardan član prve ekipe ?
Od 1998. godine sam standardan član prve ekipe. U Borcu se promijenilo dosta trenera od kojih se, manje ili više, moglo naučiti o ovom sportu. Te 1998. godine bio sam još mlad tako da nisam prečesto bio na parketu. To je bio period u kojem sam još uvijek učio rukomet i nisam bio spreman za svih 60 minuta. Dobijao sam zasluženu minutažu. Rekao sam već da su se mijenjali treneri kao na traci. Dok sam bio u Borcu trenirali su me Atlagić, Rade Unčanin, Dokić, Štrbac, Zeljković, Budiša. Nekako od Štrpca postao sam značajan faktor prvog tima. To se poklopilo prvo sa povredom Nemanje Bjelića, a potom i sa njegovim sukobom sa trenerom. Spletom tih nepredvidjenih okolnosti dobio sam priliku da pokažem šta znam. Od tada sam igrao sve više i više i na kraju stigao i do reprezentacije Bosne i Hercegovine.
- Tvoj napredak u dresu Borca poklopio se i sa krizom najtrofejnijeg našeg kluba. Koliko je to odmoglo u ostvarenju još boljih rezultata ?
Da, kada sam dobio priliku i znatno veću minutažu, u Borcu je počela kriza koja je, kako znamo, trajala nekoliko godina. Klub su zadesili organizacioni i finansijski problemi i svaka godina je bila sve teža i teža. Sve se to odrazilo i na rezultate Borca kao i na atmosferu u klubu. Nije se radilo na željenom i potrebnom nivou i trofeji su izostali. Ipak konstantno smo bili u vrhu bosanskohercegovačkog rukometa. Ostaje žal za trofejom ali brojni problemi i neisplaćene plate su uticale da Borac do sada ne osvoji nijednu titulu u takmičenjima pod okriljem RS BiH. Takodje igrali smo i u Evropi. Poslije one tragične eliminacije u kupu EHF prošle godine nastupali smo u Čelendž kupu gdje nas je eliminisao Vaker Tun. Moje mišljenje da su rezultati bili u skladu sa prilikama u klubu. Ono što bih želio da istaknem je da su, bez obzira na svu situaciju, odnosi medju nama igračima su bili odlični. Nikada nije bilo sukoba.
- Reprezentacija BiH ?
Dobre igre u Borcu, prošle godine, nisu prošle nezapaženo kod selektora Kasima Kamenice. On me je pozvao za dvije kvalifikacione utakmice za Evropsko prvenstvo, što je bila velika čast i priznanje za mene. Protivnik reprezentaciji BiH bila je selekcija Norveške. Nažalost nismo uspjeli da se plasiramo na završno takmičenje. U gostima smo doživjeli debakl, poraz od 12 golova razlike, a na domaćem terenu smo remizirali.
- Sada si u Norveškoj u ekipi Haugaland iz Haugesunda. Kako je došlo do transfera?
Prvi kontakti su uspostavljeni preko mog prijatelja i bivšeg igrača Borca, Nikole Ristića, koji živi u Norveškoj. Ljudi iz tog kluba su odgledali nekoliko mojih nastupa u reprezentaciji i Borcu i pozvali me da dodjem na sedmodnevnu probu. Poslije probe smo se dogovorili i potpisao sam ugovor sa Haugalandom koji je tada bio član Druge norveške lige. Riječ je o klubu koji postoji samo pet godina i nema tradicije. Medjutim, već ove godine uspjeli da izborimo plasman u Prvu ligu što je najveći uspjeh u istoriji kluba.
- Da li si zadovoljan svojim igrama ?
Ovo je bio moj prvi inostrani angažman i klub nakon Borca tako da mi je u početku bilo problema na adaptaciju i prilagodjavanje na novu sredinu. Medjutim, s vremenom sam bio sve opušteniji i mogao sam se samo posvetiti rukometu. Zadovoljan sam igrama u ovoj sezoni, posebno u drugom dijelu. Ustalio sam se u prvom timu a čelnici kluba su mi ponudili i novi ugovor koji sam prihvatio, tako da ću i naredne godine igrati u Haugalandu, samo ovaj put u Prvoj ligi Norveške.
- Poredjenje norveške i lige BiH ?
Koliko sam uspio da primjetim da su prve lige Norveške i BiH ujednačene, barem što se tiče onih najkvalitetnijih klubova. Glavna razlika je što u Norveškoj ima mnogo više izjednačenih timova nego kod nas (Bosna, Izvidjač, Sloga) pa se prvak ne zna do posljednjeg kola. Mnogo više ulažu novca nego mi i mnogo su organizovaniji. Što se tiče rada, mislim da nije mnogo kvalitetniji nego kod nas.
- Kako nadomjestiš veliku udaljenost od Banjaluke ?
Veoma često sam u kontaktima sa prijateljima i porodicom iz Banjaluke. Čujem se i sa ljudima iz kluba prekojih saznajem najnovije informacije. Veliku udaljenost mnogo laške preživljavam uz pomoć interneta gdje često posjećujem naše sajtove medju kojima i vaš www.boracbl.net
- Kako komentarišeš ove promjene koje su se desile u Borcu ?
Dug je bio krizni period u Borcu i to je glavni kamen spoticanja u napretku Borca. Trebaće puno vremena da se klub izdigne iz ove situacije i da napravi temelj kako bi se vratio na stare staze slave. Ja se nadam da će novo rukovodstvo znati da izabere pravi put. Vidi se da se počelo nešto raditi u klubu, da se Borac pomjerio s mrtve tačke. Ove godine Borac je u vrhu i vjerovatno će izboriti plasman u evropska takmičenja. Nadam se da će što prije Borac postati i šampionom BiH.
- Proteklih mjeseci možemo čuti kako je cilj Borca da u klub vrati svoje igrače koji su napustili klub. Da li se u bližoj budućnosti može očekivati tvoj povratak u crveno-plavi dres ?
Borac i trenutno ima dobru ekipu i uz mala igračka pojačanja mogu se upustiti u borbu za titulu. Što se tiče mene nije bilo zvaničnih kontakata. Ono što je sigurno da ću sljedeće godine igrati u Norveškoj i kako stoje stvari još nekoliko sezona ću igrati u inostranstvo. Medjutim, meni će biti drago ako jednog dana pono zaigram u svom omiljenom klubu.
- Da li te je novi selektor Rađa zvao u reprezentaciju ?
Poslije odlaska Kasima Kamenice nisam dobio poziv za reprezentaciju. Vjerovatno nisam u planovim selektora Rađe. Moram da kažem da je Vojislav Rađa odradio dobar posao u reprezentaciji. Selekcija BiH bila je nadomak plasmana u kvalifikacije ali uz nedostatak sreće ipak nije stigla do baraža.
- Najdraži sportski trenutak ?
Svaka titula i kup Repubike Srpske na svoj način su lijepo proslavljene i doživljene. Ipak posebno se pamte utakmice u Evropi kada je dvorana Borik bila puna. Izdvojio bih susret protiv Vaker Tuna u okviru Čelendž kupa.
- Najteži sportski trenutak ?
Ostaje najveći žal što ništa nismo osvojili u BiH. Prošle godine smo bili najbliži ostvarenju tog cilja. Kao autsajderi smo otputovali u Doboj na završni turnir Kupa BiH. Usšli smo u finale ali nas je jedan gol dijelio od trofeja. Bolja je bila domaća Sloga.
- Najbolji tim Borca svih vremena ?
Kroz Borac je za sve ove godine prošlo dosta vrhunskih rukometaša. Na moju nesreću nisam mogao uživo, niti putem malih ekrana, gledati onu najslavniju Borčevu generaciju koja je 1976. godine bila prvak Evrope. Od ovih kojih se sjećam i koje sam makar preko televizije gledao izdvojio bih Patrika Čavara i Irfana Smajlagića koji su bili na svjetskom nivou.
- Mišljenje o sajtu ?
Sve pohvale Vam upućujem. Redovan sam posjetilac Vaše internet stranice i ona mi dosta pomaže u prevazilaženju nostalgije. Naravno ono što bih želio je da još više i redovnije objavljujete informacije iz banjalučkog sporta.
- Poruka Banjalučanima ?
Pozdrav za Banjalučane uz poruku da se vrate Borcu i njegovim utakmicama kako bi se opet pravila sjajna atmosfera u Boriku.
P.Z.
Banja Luka, Maj 2006.
Vulture Team
