Ime i prezime: Bojan Ljubišić
Datum i mjesto rodjenja: 10.04.1981., Banjaluka
Sport: rukomet – pozicija: golman
Klubovi: Borac (Banjaluka), Benfika (Lisabon)
- Rukometni počeci ?
Počeo sam 1994. godine u RK Veteran koji su vodili Milan Zec i Nemanja Vujinović. Inače prve rukometne korake učinio sam u Osnovnoj školi i to kao lijevo krilo. Medjutim kako se golman u školskoj ekipi povrijedio, zamijenio sam ga, i eto od tada do danas branim.
- Kada si prešao u Borac ?
1995. godine. To je bilo i za očekivati jer sam veoma često gledao treninge rukometaša Borca. U RK Borac sam došao na poziv mog prijatelja Nemanje Bjelića i tadašnjeg trenera mladjih kategorija Rade Unčanina. Interesantno je da sam već u 15. godini stao na gol i branio za prvu ekipu.
- Zbog čega tako rani debi ?
Tadašnji prvi golman Danijel Šarić otišao je u Crvenu Zvezdu tako da se ukazala prilika Vitomiru Ćetkoviću i meni da branimo. Za prvi tim sam debitovao sa 15 godina i od tada sam, sve do odlaska u Portugal, konstantno bio u prvoj ekipi.
- Kako je dalje tekla rukometna karijera ?
Te godine kada je Šarić otišao u Zvezdu, Borac je napustila gotovo cijela generacija: Golić, Bajić, Dejo Unčanin... Ukazala se prilika nama mladjima da dodjemo u prvi plan. Mi smo je iskoristili i osvojili smo pregršt titula i kupova Republike Srpske. Imao sam i četiri nastupa u ligi Srbije. Zanimljivo je da su to bile četiri posljednje utakmice u kojima je Borac paralelno igrao u Republici Srpskoj i SR Jugoslaviji.
- Učestvovao si u s Borcem u posljeratnim evropskim utakmicama. Kako je to sve izgledalo ?
Imao sam sreću da budem član generacije Borca koja je prva nakon rata igrala evropske utakmice. Protiv grčkog Kilkisa sam bio drugi golman ekipe. Ipak utakmica za pamćenje je bila protiv Sandefjorda. Branio sam 20-ak minuta i imao četiri odbrane. To je bila velika utakmica, sjajna atmosfera, nešto neponovljivo. Srce mi je bilo puno kada je cijela dvorana skandirala moje ime. Od evropskih nastupa još sam s Borcem učestvovao u Čelendž kupu. Jedino sam propustio meč sa Belgijancima jer sam još uvijek bio u vojsci.
- Koliko si imao sreću da igraš evropske toliko si imao nesreću da prodješ najtežu krizu u istoriji Borca.
Da, prošao sam i lijepe i teške trenutke s Borcem. U proteklom periodu, posebno posljednjih godina, bilo je teških situacija, gotovo bezizlaznih za klub. Slobodno mogu reći, da nije bilo nas igrača, da bi Borac sada igrao ligu Republike Srpske. Mi smo, ljubavlju i entuzijazmom, sačuvali klub od gašenja. Nadam se da je taj period iza nas i da će se stvari u Borcu popraviti.
- Šta posebno pamtiš iz perioda provedenog u Borcu ?
Izdvojio bih drugarstvo i atmosferu koja je vladala medju nama igračima. Igrali smo u teškim uslovima, veoma dugo i bez plate, ali to nijednog trenutka nije uticalo na prijateljstvo medju nama. Takodje mi je drago što sam igrao zajedno sa bratom Davorinom. Što se tiče sportskih momenata, pamtiću evropske utakmice. Igrati pred prepunim Borikom je čast i zadovoljstvo.
- Rekao si da si igrao zajedno sa bratom Davorinom. Koliko te je stariji brat savjetovao ?
Moram priznati da je u početku Dado bio protiv mog igranja u rukometu. Medjutim kasnije, kako sam ušao u profesionalne rukometne vode, pomirio se sa tim i veoma često mi pomogao svojim savjetima. Zahvalan sam mu što mi je u nekim situacijama pomogao da izbjegnem nevolje i bespotrebne probleme ali i da igrački napredujem.
- Mnogo trenera te je treniralo. Koga bih izdvojio ?
Da, dosta me je trenera učilo rukometnom zanatu. Neki od njih su slavna rukometna imena. Od svakog sam ponešto naučio ali bih izdvojio Zorana Dokića koji mi je ulio samopouzdanje. Natjerao me je da radim ozbiljnije, da drugačije gledam na rukomet.
- Prošlu sezonu branio si za portugalsku Benfiku. Kako je došlo do transfera ?
To je bio moj prvi inostrani angažman i klub. Mario Blažević mi je dosta pomogao oko transfera u Benfiku. Preporučio me je ljudima iz lisabonskog kluba, oni su mu vjerovali i tako sam došao u Portugal.
- Kako si se privikao na Portugal ?
Portugal je odlična zemlja, počevši od klime pa do srdačnosti ljudi koji tamo žive. Nisam imao problema pri adaptaciji. Odlično sam dočekan tako da mi nije bilo teško da se priviknem.
- S kim se najviše družio ?
Družio sam se sa igračima Sportinga Ognjenom Kajganićem i Slavoljubom Mitrovićem te mojim saigračem Danilom Drobnjakovićem. Stalno sam bio i u kontaktu sa Mariom Blaževićem i ostalim Borčevim igračima. Inače, s obzirom da volim fudbal, imao sam priliku da uživam u fudbalskim utakmicama Benfike. Fudbal je sport broj 1 u Portugalu, svi žive za utakmice FK Benfika. Na moju sreću, ove sezone Benfika se takmičila u Ligi šampiona, tako da sam uživo posmatrao Mančester Junajted, Liverpul, Viljareal i Barselonu. Posebno ću pamtiti meč protiv Barselone jer sam gledao jednog od najboljih fudbalera svih vremena – Ronaldinja kao i ostale vedete katalonskog tima.
- Da li si zadovoljan sezonom koja završena ?
Sezonu sam dobro počeo. Medjutim onda sam se povrijedio i pauzirao 1-2 mjeseca. Propustio sam 6-7 utakmica i mislim da me je to pomalo sputalo kod trenera. Pred kraj prvog dijela i početkom drugog dijela šampionata sam odlično branio ali sam onda iz neobjašnjivih razloga prešao na klupu za rezerve. Vratio sam u startni tim pred 'plej of' u kojem smo izborili plasman u polufinale što je bio i cilj kluba u ovoj sezoni. Kasnije, su u klubu izjavili da sam bio najzaslužniji za plasman u polufinale 'plej of-a'.
- Da li ostaješ u Portugalu i naredne sezone ?
Ne, sigurno napuštam Benfiku. Imam dosta ponuda i još važem gdje ću nastaviti karijeru. Želja mi je da nastavim braniti u inostranstvu i mislim da ću to i ostvariti. Najviše bih volio da se vratim u Borac ali zbog trenutne situacije u našem društvu to ću pomjeriti za neko drugo vrijeme.
- Da li je bilo poziva iz RK Borac da se vratiš ?
Mene lično niko nije kontaktirao. Nešto sam čitao u štampi u vezi mogo ponovnog angažmana ali ponavljam nije bilo zvaničnih kontakata.
- Reprezentacija BiH ?
Imao sam izmedju 10 i 15 nastupa u reprezentaciji Bosne i Hercegovine. Trenutno ne razmišljam o tome. Imao sam neprijatnih iskustava dok sam igrao za reprezentaciju tako da ne bih želio u nastavku karijere da to ponovo doživim.
- Najsrećniji trenutak u karijeri ?
Osvojeni Kup Republike Srpske u Doboju. Izgubili smo tri gola razlike u prvom meču u Banjaluci a onda smo u revanšu slavili sa 4 gola prednosti i tako ušutkali sve kritičare koji su, poslije prvog susreta, jedva dočekali da nas proglase netalentovanim.
- Najteži trenutak u karijeri ?
Kada sam otišao u inostranstvo i doživio povredu. Tada sam se prvi put teže povrijedio i bilo je teško tog momenta. Medjutim izdigao sam se iz toga i vjerujem da će me u daljnjoj karijeri mimoići povrede, jer su one nešto najteže što može snaći sportistu.
- Anegdota ?
Bilo ih je zaista mnogo u Borcu, posebno dok je fizioterapeut bio Vrle. Izdvojiću jednu. Kada smo bili u Norveškoj, na aerodromu smo svi željeli da se osvježimo. Ako si želio da opereš ruke trebalo je samo da približiš ruke česmi i ona bi se aktivirala na senzor. Medjutim, golman Radomirović, nije znao za to i pokušavao je na sve načine da pusti vodu iz česme. Koliko je bio uporan malo je nedostajalo da „izvali„ sve iz zida. Stariji rukometaši su to jedva dočekali da se našale na njegov račun a mi mladji, s obzirom na veliku razliku u godinama, zbog respekta prema Radomiroviću nismo smjeli da to spominjemo. To je samo jedna od anegdota a bilo ih je zaista mnogo.
- Najbolji sastav Borca ?
Težak je to posao ali ću ga ovako posložiti. U zagradu ću staviti rezerve na nekim pozicijama.
- Golman: Abas Arslanagić (Zlatan Arnautović)
- Lijevo krilo: Patrik Čavar (Enver Koso)
- Srednji bek: Zdravko Radjenović (Nebojša Golić)
- Desni bek: Zlatko Saračević (Dobrivoje Selec)
- Desno krilo: Irfan Smajlagić
- Pivot: Nebojša Popović (Senjanin Maglajlija)
- Kako provodiš odmor u Banjaluci ?
Družim se sa prijateljima i pratim Svjetsko prvenstvo u fudbalu.
- Ko će biti svjetski prvak ?
Svi kažu da će to biti Brazil ili Argentina. Ja navijam za Engleze i vjerujem da mogu nakon 40 godina osvojiti titulu.
- Mišljenje o našem sajtu ?
Jako je kvalitetan. Dobro se radi i mislim da to naš sport zaslužuje. Bilo bi dobro da se informacije iz politike ne miješaju u sportske i da to ostane samo sajt posvećen nama Banjalučanima.
- Poruka Banjalučanima ?
Pozdrav svima i budite ono što jeste bez obzira na kom ste dijelu planete.
P.Z.
Juni, 2006.
Vulture Team
