Ime i prezime: Vaso Kotur
Datum i mjesto rodjenja: 13.04.1947., Jablanica
Sport: rukomet
- Dugo godina ste u rukometnom sportu. Medjutim, interesantno je da ste se u mladosti ponajmanje bavili ovim sportom !
Kada sam, kao dijete, došao u Banjaluku, 1963. godine počeo sam da igram rukomet u Mladosti. Medjutim, nije mi se svidio rukomet. Odigrao sam svega nekoliko treninga i utakmica i napustio sam Mladost. Na nagovor pokojnog Ace Jurića prešao sam u košarkaške vode. Ali i tu se nisam dugo zadržao. Polaskom u srednju školu prestao sam igrati košarku.
- Tada ste se opredjelili za stoni tenis. Zašto ?
Išao sam u Srednju trgovačku školu i stanovao sam u domu. S obzirom da je tada već bila jesen nije se moglo igrati ništa drugo osim stonog tenisa. Zavolio sam taj sport pa sam znao i po cijeli dan provoditi u sali igrajući stoni tenis. Mom angažmanu u ovom sportu kumovao je razrednik Mario, koji je kasnije radio na Radio Banjaluci.
- Kakve ste rezultate bilježili u stonom tenisu ?
Trenirajući u školi i zahvaljujući velikoj ljubavi prema ovom sportu postao sam solidan stonoteniser. Dva puta sam bio srednjoškolski šampion Banjaluke i to 1964. i 1965. godine a 1965. godine sam bio juniorski šampion Bosne i Hercegovine.
- Da li ste imali rezultata u seniorskoj konkurenciji ?
Kada sam završio Srednju školu počeo sam istovremeno i studirati i raditi. To mi je uzimalo mnogo vremena tako da više nisam mogao igrati stoni tenis. Na prvom mjestu mi je bilo da završim Ekonomski fakultet i zato sam prekinuo sam aktivnim bavljenjem stonim tenisom.
- Kada ste se konačno obreli u rukometu ?
1978. godine na nagovor mog kuma Rade Radinkovića došao sam u RK Borac i pomagao oko organizacije utakmica. Borac je tada imao sjajne rezultate i odličnu reputaciju. Veoma brzo, klub me je predložio za delegata na utakmicama, a nedugo potom sam stigao i do pozicije delegata – kontrolora na utakmicama 2. lige Jugoslavije. Moj rad je primjećen i u Rukometnom savezu Bosne i Hercegovine pa sam bio izabran za predsjednika Liga odbora. To je bilo tijelo koje je rukovodilo takmičenjima. Nakon toga je moja karijera u vodjenju takmičenja išla uzlaznom putanjom. Bio sam i predsjednik Takmičarske komisije kao i mnogih drugih organa na nivou Bosne i Hercegovine.
- Koja je Vaša današnja funkcija ?
Sada sam član Takmičarske komisije rukometnih saveza Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. Takodje sam delegat – kontrolor na utakmicama 1.lige Republike Srpske i član Sudijsko – stručne komisije u RS.
- Koje su aktivnosti RS RS ?
Sada mnogo radimo na podmladjivanju sudijske organizacije i veoma brzo će biti rezultata kod mladih sudija. Moram da spomenem da je na moju inicijativu izradjen i sajt našeg saveza. Adresa je www.rukometnisavezrs.com Na ovom sajtu mogu se naći svi podaci o radu RS RS, o registrovanim prvoligašima kao i statistički podaci. Postavili smo i dosta fotografija tako da se mogu pronaći informacije o svakom iole bitnom rukometnom radniku u RS. Ukoliko želite i Vi, na Vašem sajtu, možete preuzimati, Vama interesantne, informacije.
- Kompetentan ste rukometni radnik da uporedite sadašnje i nekadašnje uslove za rad ?
Nekada je bilo daleko lakše raditi. Bilo je više klubova i rukomet je bio daleko kvalitetniji. Finansiranje klubova nije bio problem dok je to danas glavni razlog posrtanja ovog sporta. Danas se klubovi gase baš zbog finansija. Kakvo je sadašnje stanje u rukometu dovoljno govori i podatak da je nekadašnja Krajiška liga kvalitetnija od današnje Premijer lige BiH.
- Šta bi se trebalo uraditi da dodje do napretka u rukometu ?
Smatram da je malo više razumijevanja u gradu da nam djeca ne bi u ovolikom broju odlazila u inostranstvo. Mislim da bi ostajala ovdje. Osim finansiranja, veliki problem su i dvorane. Postoje samo dvije rukometne dvorane u gradu a termini su izuzetno skupi. Takodje, mnogi rukometni klubovi dobijaju termine, kasno navečer, koji su tako reći neupotrebljivi za kvalitetan rad. Dakle, potrebno je napraviti još nekoliko dvorana u kojima se može igrati rukomet pa da se krene naprijed. To je velika sramota za Banjaluku kada se zna da jedno Brčko ima 4 rukometne dvorane ili da ne govorim o madjarskom Djeru, koji je daleko manji od Banjaluke, a ima čak 14 rukometnih dvorana. Osim toga, bojim se da će odlaskom jednog Nikole Brace Pavlišina biti osakaćen banjalučki rukomet. On je napravio mnogo kvalitetnih rukometaša, reprezentativaca a teško je naći zamjenu za jednog takvog stručnjaka i rukometnog entuzijaistu
- Nebrojeno puta ste govorili da Vam je rukomet dao mnogo. U kom smislu ?
Najviše u duhovnom smislu. Imam mnogo prijatelja na području cijele bivše Jugoslavije i to je moje najveće bogatstvo. Npr. kad je bio zemljotres u Banjaluci 1969. godine svi prijatelji su mi se javili i ponudili pomoć. Tada je Banjaluci baš bila potrebna pomoć i to nikada neću zaboraviti.
- Tokom Vašeg rada u rukometu sigurno je bilo i lijepih i teških trenutaka. Možete li neke izdvojiti ?
Lijepi trenuci
Ima jedna veoma lijepa anegdota i dogadjaj iz perioda kada sam bio sekretar ŽRK Mladost. 1995. godine takmičili smo se u Drugoj ligi SR Jugoslavije. Bila je to veoma talentovana i kvalitetna generacija igračica koja da je, bilo sluha i razumijevanja od gradskih vlasti, uvjeren sam, napravila bi rezultat i u evropskim okvirima. To je bila možda i najbolja ekipa koju je ikada imala Mladost. Te godine igrali smo sve utakmice u gostima a oko obezbjedivanja uslova (smještaj, hrana, prevoz) dosta nam je pomagao Beli Radjenović. Osvojili smo treće mjesto u 2.ligi Sjever. Medjutim, sada dolazi ono najljepše. Nakon jednog meča kada smo se vraćali iz Subotice, odmarali smo se u Kuzminu. Ja sam otišao u toalet a kada sam se vratio nigdje nije bilo ni autobusa ni moje ekipe. Bili su to sitni noćni sati, zima, decembar mjesec. U toj muci, gazda restorana gdje smo odmarali, odluči da mi pomogne i ponudi mi da me svojim autom doveze do autobusa. Usput, da kažem da je bila magla i snijeg i da je taj gazda bio pijan. I šta se dešava. Mi idemo a nigdje autobusa. Tako smo mi došli i do granice sa Republikom Srpskom a nigdje nismo vidjeli autobus. Kažem ja tada vozaču (gazdi restorana) da odemo na piće. Kada sa ušao u kafanu, nećete vjerovati, pronadjem novčanicu od 500 maraka. To je tada bila ogromna vrijednost. Nedugo zatim, stigao je i autobus sa djevojkama. Sve sam ih svratio i počastio ih večerom i pićem od tih 500 maraka. To je bio jedan veoma lijep i zanimljiv dogadjaj.
Ružni trenuci
Na utakmici Krajiške lige u Drvaru bilo je jako mnogo problema. Utakmica je prekinuta i situacija je toliko došla do usijanja da nas je policija morala izvesti do Petrovca. Osim mene medju službenim licima su bili: Kosta Gundela i Enes Opardija. Jedva smo izvukli živu glavu s tog terena. Inače, moram da kažem da je u Drvaru uvijek bilo teško igračima, sudijama i delegatima.
- Najsrećniji sportski trenutak ?
Kada je Borac postao prvak Evrope i kada se ženska ekipa Mladosti plasirala u Prvu ligu Jugoslavije.
- Najtužniji sportski trenutak ?
Raspad Jugoslavije i jedne organizacije poput Rukometnog saveza Jugoslavije. Bila je to moćna organizacija, prepoznatljiva u cijelom svijetu.
- Mišljenje o našem sajtu ?
Nisam ga do sada posjećivao ali je to sjajna ideja. Odušveljen sam time i biću redovan posjetilac Vašeg sajta.
- Da li želite nekog posebno da pozdravite ?
Pozdravio bih sve prijatelje sa prostora bivše Jugoslavije koji su bili i ostali u rukometu. Ukoliko neko želi da kontaktira sa mnom moja email adresa je bendzo@blic.net i biće mi drago da mi se neko javi.
- Poruka Banjalučanima ?
Dolazite više na rukometne utakmice. Znam da je kvalitet rukometa opao ali dolazite više i tako pomognite mladim rukometašima da stasaju u kvalitetne igrače. Srce me zaboli i pomalo sam ljubomoran kada vidim da su u jednom Goraždu, Visokom... dvorane ispunjene do posljednjeg mjesta.
Z.P.
Banja Luka, Oktobar 2006.
