Tokom ljeta u Banjaluci se moglo vidjeti dosta poznatih banjaluckih rukometasa i trenera. Kada bi se svi oni spojili u jednu ekipu vjerujem da bi mogli biti u vrhu ervopskog rukometa. Jedan od onih koji su odmor proveli u rodnom gradu je ALEKSANDAR-ACO KNEZEVIC koji trenutno nastupa u Njemackoj za ekipu Gepingena.
- Da li slazes sa ovom konstatacijom ?
Interesantna je ta ideja kada bi se svi banjalucki rukometasi spojili u Borcu ili nekom drugom klubu da bi to bio veliki evropski tim. Cesto se mi zezamo kad se nadjemo da bi sigurno bili prvaci Evrope. Naravno nije lako biti sampion Evrope ali evidentno je da ima mnogo super igraca poteklih iz Banjaluke ili koji su nastupali za Borac.
- Da li bi u nekoj blizoj buducnosti moglo doci do realizacije te ideje, odnosnoo spajanja kvalitetnih rukometasa Borca koji bi vratili ekipu u sam evropski vrh?
Cini mi se ne u nekoj skorijoj buducnost ali mozda u daljoj buducnosti - da. Kada kazem u daljoj buducnosti odmah moram istaci da sto se tice mog statusa mislim da nece biti mjesta za mene jer ja necu igrati jos puno. Namjeravam da se rukometom bavim jos 2-3 sezone. Zbog toga bi se tako nesto odigralo bez mene. Bez obzira na to i u ovim mladjim generacijama ima izuzetno mnogo dobrih igraca tako da bi se ta ideja mogla ostvariti.
- Da se vratimo sadasnjosti. Clan si njemackog Gepingena? U prosloj sezoni uspjeli ste da obezbjedite opstanak u Prvoj njemackoj ligi ?
Ja sam vec pet godina u Njemackoj. To je tradicionalni klub koji lici pomalo na Borac. I oni su davno bili 10 puta prvaci kupa, 5 puta sampioni lige, dva puta su trijumfovali u Kupu sampiona. Ipak to je sve bilo poodavno. Onda su imali prije 15-ak godina krizu i sad su ponovo u Prvoj ligi, u vrhu njemackog rukometa. Ove godine bio nam je cilj da budemo u sredini tabele. Medjutim bilo je dovodjenja pogresnih igraca tako da smo se borili za opstanak koji smo na kraju izborili. Na kraju je bilo ipak koliko - toliko normalna situacija za klub.
- Koliko si zadovoljan sezonom i svojim partijama ?
U pocetku je bilo traljavo, ne samo sa moje strane vec je i kompletna ekipa igrala lose. Bio je veliki pritisak da se ostvari bolji rezultat. Drugi dio sezone, pogotovo u najvaznijim momentima, igrao sam veoma dobro i jako sam zadovoljan svojim partijama. Odigrao sam odlicno u mecevima koji su bili veoma bitni za opstanak u ligi.
- U naredne dvije godine Gepingen ce sa trenerske klupe predvoditi jos jedan Banjalucanin Velimir Petkovic. Koliko tebi znaci dolazak Petkovica u klub ?
Vrlo je interesantno, jer nakon skoro 13 godina ponovo zajedno radimo Petkovic i ja. 1991. godine smo osvojili Kupa EHF. Drago mi je da je dosao. Trebalo bi da bude bolje s njim jer bas prosle sezone imali smo problema s trenerom. Promijenili smo 3 trenera. Mislim da njegovim dolaskom da ce biti rezultatski bolje i da ce sve biti normalnije.
- Petkovic je najavio mogucnost dolaska Nebojsa Golica u Gepingen za godinu - dvije dana. Tada bi se prema Petkovicu otvorilo jos jedno mjesto za jednog stranca?
Naravno da bi mi bilo drago da Nebojsa Golic dodje. Ja sam s njim igrao u reprezentaciji i Nebojsa Golic je super igrac. Uzitak je s njim igrati, a o nasem zajednickom igranju tesko je govoriti jer pitanje je da li cu i ja ostati u klubu naredne sezone. Trenutno nam bas nedostaje igrac njegovog kalibra - srednji bek.
- 1991. godine osvojio si sa Borcem Kup EHF. Kako s ove vremenske distance gledas na taj uspjeh ?
Sad kad pogledam unazad smatram da je to bilo iznenadjenje. Taj Kup smo osvojili jer je generacija bila dosta slozna. Uz slogu posjedovali smo i kvalitet i iznenadjujuce smo osvojili evropski trofej. U tim godinama to je bio super uspjeh za generaciju kojoj je prosjek godina bio oko 20. Pobijedili smo sve velike ekipe koje su bile u tom takmicenju.
- Mnogi banjalucki treneri kazu da bi tadasnja generacija nadmasila i onu slavnu iz 1976. godine ?
Tesko je to sada reci. Sigurno je da bi ta generacija i u narednom periodu da nije bilo rata pravila dobre rezultate, sto se pokazalo vec 1992. godine kada smo osvojili Kup Jugoslavije. Nastavili smo kontinuitet dobrih rezultata. Za sam evropski vrh, po mom misljenju, potrebno je bilo jos par pojacanja.
- Nakon Borca i Banjaluke kako je dalje tekla tvoja karijera ?
Nakon Banjaluke igrao sam u beogradskoj Crvenoj Zvezdi, poslije i u Partizanu. Onda sam bio u dosta drzava: Francuskoj, Spaniji, Svajcarskoj i sada u Njemackoj. Uz pomoc rukometa obisao sam skoro cijelu Evropu.
- Koji period u inostranstvu najvise pamtis ?
Za naš mentalitet najbliza mi je bila Spanija. Tamo se covjek lako prilagodi i tu bi se moglo lako zivjeti. Sad kako sam vec pet godina u Njemackoj priblizio sam se njemackom nacinu zivota i zadovoljan sam.
- Rijec dvije o reprezentaciji ?
Debitovao sam 1987. godine u juniorskoj reprezentaciji SFR Jugoslavije, da bi za dvije godine zbog broja godina bio prebacen u seniorsku selekciju. Igrao sam sa malim prekidima do 2000. godine. Posljednji put je to bilo na Olimpijadi u Sidneju. Nazalost, to je bila jedna dobra generacija ali zbog raznoraznih problema nismo osvojili ono sta smo trebali. Najvise sto smo osvojili su bile bronzane medalje na evropskom i svjetskom prvenstvu.
- Da li se vidis u trenerskom poslu kada zavrsis igracku karijeru ?
Ove godine cu da zavrsim trenersku školu nakon čega dobijam tzv. AB licencu. Vjerovatno jednog dana pokusacu da se bavim trenerskim poslom. To ce najvjerovatnije biti u Njemackoj. Vidjecemo koliko ce biti uspjesno.
- Kad se vidimo ponovo u Banjaluci ?
Vjerovatno sljedeceg ljeta. Iskoristi se ljetni odmor da se dodje u Banjaluku i da uzivam u banjaluckim parkovima, alejama i naravno kompletnom gradu.
Z.P.
Banja Luka, august 2004. godine
