U Banjaluci se ovih dana na kratko pojavio i jedan od najboljih svjetskih rukometasa Banjalucanin ANDREJ GOLIC. Andrej, sin Bore Golica nekada odlicnog Borcevog lijevog krila, koji je ponikao u Borcu, trenutno je nezamjenjiv igrac francuskog prvaka Monpeljea. Osvojio je sve sto se moze osvojiti i jedan je od najtrofejnijih evropskih rukometasa. S Borcem je bio pobjednik Kupa IHF, s Monpeljeom ima sedam titula sampiona i pet kupova Francuske a prosle godine s ovim klubom popeo se na krov Evrope. U dresu reprezentacije Francuske osvajac je zlatne i bronzane medalje sa Svjetskog prvenstva.
- Dosao si u rodnu Banjaluku. Koliko ostajes?
S obzirom da imam mnogo obaveza necu se moci dugo zadrzavati u Banjaluci jer vec 28. jula moram biti u Francuskoj zato sto tada pocinju pripreme reprezentacije Francuske za predstojece Olimpijske igre. Ipak veoma mi je drago sto sam navratio do rodnog grada, da vidim prijatelje i porodicu.
- Da li si bio u klubu u kojem si stekao rukometno ime ?
Naravno da sam posjetio RK Borac. Moj stric Momo radi u njemu. Momo Golic i jos neki prijatelji redovono me obavjestavaju o trenutnim desavanjima u klubu. Vidio sam i Nesu koji je takodje na odmoru ovdje u Banjaluci.
- Da li si se prisjetio uspomena iz Borca ?
Borac je inace klub moje mladosti i uvijek se rado sjecam tog perioda. Na kraju krajeva s Borcem sam osvojio i svoj prvi veliki trofej Kup IHF tako da jednostavno ti dani se ne mogu zaboraviti. U Borcu sam ponikao i preko njega sam kasnije dosao do sjajnih rezultata. Sa 15 godina debitovao sam u dresu Borca u utakmici prve lige Jugoslavije. Prije nego sto sam otisao za Francusku odigrao sam i tri meca za kadetsku selekciju Bosne i Hercegovine.
- 1988. godine s bratom Aljosom otisao si za Francusku ?
Da, te godine otisao sam za Francusku a moj prvi klub bio je Bordo. Poslije toga moja karijera krenula je uzlaznom putanjom. Pruzao sam solidne partije koje su mi omogucile da predjem u Nim. U ovom klubu igrao sam do 1991. godine a onda slijedi moja zivotna odluka i prelazak u Monpelje gdje i danas igram.
- Ove godine Monpelje je osvojio je duplu krunu u Francuskoj ?
Da, mi smo se ove godine po drugi put zaredom okitili duplom krunom. Prezadovoljni smo tim rezultatima jer stvarno smo dokazali da smo najbolja rukometna ekipa u zemlji "Galskih pijetlova". Ipak ostaje zal za Ligom sampiona.
- U Ligi sampiona eliminisani ste u osmini finala. Koji su razlozi ovako rane eliminacije s obzirom da ste bili aktuelni sampioni Evrope ?
U fazi Lige sampiona po grupama igrali smo besprijekorno pa smo se kao prvoplasirana ekipa plasirali u osminu finala. Tamo nas je cekala neugodna ekipa Pik Seged iz Madjarske. Vjerovali smo da cemo se plasirati medju osam najboljih ekipa ali se desilo suprotno. Moram priznati da su nas Madjari zasluzeno eliminisali. Zaista je gotovo nemoguce dvije godine uzastopno osvojiti titulu klupskog prvaka Evrope i uz to biti i najbolji u nacionalnom sampionatu i kupu. Mozda je tako i bolje jer da smo duze ostali u Evropi pitanje je da li bi osvojili titulu i kup Francuske.
- Da li i naredne sezone ostajes u Francuskoj ?
Da, i naredne sezone nosicu dres Monpeljea iako sam imao ponuda od mnogih poznatih evropskih ekipa. Najkonkretniji je bio njemacki Gumersbah ali sam ih odbio. Razlog je jednostavan–nisam zelio da idem z Monpeljea. Produzio sam ugovor na jos dvije godine i vjerovatno cu u ovom klubu zavrsiti i karijeru.
- Zajedno s tobom u Monpeljeu igra jos jedan Banjalucanin Mladen Bojinovic. Baka nam je prije mjesec dana rekao da je izuzetno zadovoljan svojom sezonom ?
Baka je sjajan igrac koji mnogo znaci za nasu ekipu. U Monpeljeu su zadovoljni njegovim igrama tako da ce i on naredne sezone igrati za nas klub. Dosta vremena provodimo zajedno i za Baku mogu reci sve najljepse.
- Sada se vracas na pripreme s reprezentacijom Francuske. Kakva su ocekivanja na Olimpijskim igrama u Atini ?
Sada nas ocekuju naporne pripreme za Olimpijadu. Mi u Atinu odlazimo da prije svega odigramo dobro a vjerujem da ce u konkurenciji izuzetno kvalitetnih selekcija nijanse odlucivati. Ipak nadamo se da se mozemo popeti na pobjednicko postolje i osvojiti medalju.
- U dresu selekcije ”Galskih pijetlova” na mnogim svjetskim takmicenjima igrao si protiv nerodjenog brata Nebojse koji je nastupao za Jugoslaviju. Kakav je osjecaj igrati jedan protiv drugog ?
To je zaista specifican osjecaj. Na Svjetskom prvenstvu kada smo mi postali prvaci prvi put smo igrali jedan protiv drugog. Naravno pozdravili smo se na terenu ali kao pravi profesionalci nismo pravili ustupke jedan drugom tako da smo pruzili maksimum za svoje reprezentacije.
- Brat Aljosa je s tobom otisao za Francusku. Sta on sada radi ?
On je jedan od rijetkih iz dinastije Golic koji ne igra rukomet. Aljosa se odlucio za sudijski poziv i mogu reci da nije pogrijesio. Sudi u Drugoj francuskoj ligi i za sada mu ide odlicno.
- Da li si cuo za nas sajt i da li si ga posjecivao ?
Nisam cuo za njega niti sam ga posjecivao. Ipak sada kad sam cuo za ovu internet stranicu sigurno cu pogledati kako izgleda. Podrzavam ideju jer svi Banjalucani gdje god da zive uvijek zele da cuju nesto o svom gradu.
Z.P.
Banja Luka, juli 2004.
