Ime i prezime: Slobodan Djukić
Datum i mjesto rodjenja: 24.04.1971., Banjaluka
Sport: rukomet
- Kada si se počeo baviti rukometom ?
Sa 10 godina počeo sam trenirati kod Velimira Petkovića i Rade Unčanina. Inače, još sam u Osnovnoj školi pokazao interesovanje za sport. Volio sam sve sportove a bio sam i sportista generacije u osnovnoj i srednjoj školi. U srednjoj školi je bilo znatno teže ali sam uspio da dodjem do tog priznanja.
- Ko je član tvoje generacije rukometaša ?
To su igrači koji su osvojili 1991. godine Kup IHF: Knežević, Stupar, Jović, Prtina...
- Kako je izgledao tada RK Borac ?
Bio je to organizovan klub. Tadašnji Borac se ni po čemu ne može porediti sa današnjim Borcem. Postojale su sve mladje uzrasne selekcije (pioniri, kadeti, juniori) koje su bile strah i trepet i bivšoj Jugoslaviji. Učestvovali smo po turnirima širom države i gotovo redovno osvajali prva mjesta. Bio je to zaista odličan period za banjalučki rukomet. Osim što je bilo više novca, u rukometu su bili ljudi koji su to zaslužili. Vodili su klub na pravi način a rezultat takvog rada je bio podatak da je u ekipi koja je osvojila Kup IHF bilo čak 11 Banjalučana od 14 rukometaša. To je bio veliki uspjeh.
- Kada si ti prešao u seniorski pogon Borca ?
1989. godine sam prešao u prvi tim RK Borac. Medjutim, odgrao sam samo jednu polusezonu. Pamtim utakmice protiv Proletera, Pelistera, Zameta... Tada je bilo teže izboriti su za status prvotimca u Borcu ili nekoj drugoj rukometnoj ekipi u Jugoslaviji nego sada igrati fudbal u Čelziju. Stvarno to mislim jer je jugoslovenska liga bila najjača u svijetu. Zbog veoma jake konkurencije čak se znalo desiti da u repezentaciji nema mjesta za neke odlične rukometaše poput Pepija Manaskova koji je upisao samo 3 nastupa u reprezentaciji a jedno vrijeme je bio najbolji strijelac njemačke Bundeslige.
- Da li to znači da si otišao iz rukometa ?
Nakon te polusezone otišao sam na odsluženje vojnog roka a potom počeo studirati u Beogradu. Uporedo sa studijima sam igrao drugu ligu u ekipi Obilića.
- Jesi li tada izabrao obrazovanje ispred rukometne karijere ?
Mogao sam napraviti ozbiljnu rukometnu karijeru ali je to iziskivalo veliki napor. Bilo je zaista teško postati vrhunski rukometaš tako da sam se opredjelio za studiranje. Prve dvije-tri godine studiranja bio sam medju pet najbolji studenata DIF-a u Beogradu. U izboru studija ispred rukometa pomoglo mi je nekoliko profesora koji su mi već tada usadili ljubav prema pedagoškom pristupu sportu.
- Kada si započeo trenersku karijeru ?
Cijelo vrijeme tokom studija, dakle, sam igrao za Obilić. Poslije treće godine studija sam počeo raditi sa mladjim kategorijama. 1994. i 1995. godine sam vodio pionire i kadete Crvene Zvezde koji su bili šampioni Srbije i SR Jugoslavije. U toj generaciji su prve korake i to sa mnom napravili: Rastko Stojković (sada u Njemačkoj), Šmigić (sada u Španiji), Blečić (sada u Njemačkoj). Iz Beograda sam otišao u Njemačku 1999. godine gdje sam igrao i trenirao jedan klub iz Pete lige. Mogu reći da sam kao trener učio rukometnoj vještini sadašnjeg reprezentativca Njemačke, koji učestvuje na Svjetskom prvenstvu, Krausa.
- Kada si se vratio u Banjaluku ?
2001. godine sam se vratio u Banjaluku gdje sam i danas.
- Sada radiš u Školi rukometa 'Cepelin' koju si osnovao zajedno sa svojim prijateljima: Stuparom, Kneževićem i Prtinom. Kada je osnovan Cepelin ?
Po dolasku u Banjaluku 2001. godine osnovali smo Školu rukometa 'Cepelin'. Ovu školu smo osnovali iz više razloga. Prvenstveno zbog toga što nismo imali komunikaciju sa RK Borac i zbog toga što brojni zaslužni igrači jednostavno ni tada a ni danas ne ulaze klub. Tu mislim na rukometaše različitih generacija: Knežević, Prtina, Stupar, Golić, Bojinović...
- Zar je moguće da je takvo stanje u RK Borac ?
Svi ovi navedeni rukometaši su ugradili sebe u Borac a sada ne ulaze u klub. Zapitajte se zašto. Ovdje nisam, iz pristojnosti, naveo one starije igrače koji su takodje daleko od kluba. Jedinu komunikaciju u Borcu imao sam sa pokojnim Momom Golićem. Medjutim, oko njega su bili pogrešni ljudi, negativci, tako da ni pokojni Momo u takvom pogrešnom okruženju nije mograo napraviti ništa dobro. Svi su mu poslije zabili nož u ledja.
- Kakav je bio početak Cepelina ?
Kao i svaki drugi početak – bio je težak. Trebalo je mnogo strpljenja, treninga da Škola rukometa Cepelin zaživi. U početku su radila 2 trenera a sada je angažovano šest trenera. U Cepelinu sada trenirao 100-ak djece u pet uzrasnih kategorija. Nakon nekoliko godina postali smo bitan faktor u omladinskom rukometu BiH. Što se tiče BiH u omladinskoj konkurenciji trenutno smo daleko ispred svih, što po rezultatima, što po broju djece. Igramo Prvu ligu Republike Srpske i to s našom djecom, generacija 1989/1990. Uz malo para i malu pomoć mislim da sa ovom djecom za tri godine možemo igrati u Premijer ligi BiH. To nam je i plan a s većinom mladih igrača imamo ugovore na pet godina.
- Imate li uopšte kontakte sa vodećim ljudima Borca ?
S rukovodstvom Borca ne kontaktiramo jer nema nikakve koristi i svrhe. U Borcu sjede ljudi koji su uglavnom nekvalifikovani a oni kvalifikovani (Abas Arslanagić) utopili su se u takvo raspoloženje i u takvim okolnostima ne mogu ništa uraditi. Klub, dok vodi sadašnja garnitura, ne može naprijed. Pa, pogledajte sadašnje rezultate Borca ali i njihove izjave o tome kako će se za par godina ekipa boriti za titulu. Kako neko ko vodi Borac može reći za par godina kada se zna kakav je Borac rukometni gigant na ovim prostorima. Ja nemam pretenzija na neku funkciju u Borcu, ne govorim za to ove stvari, ali jednostavno ne mogu da šutim jer vidim šta se dešava u Borcu.
- Imaš li ti izlaz za rukomet Banjaluke ?
Imam napisan plan razvoja rukometa u Banjaluci i taj plan sam nosio u Skupštinu grada Banjaluke. Rukomet je potrebno vratiti u osnovne škole. Potrebno je da se igraju lige za mladje kategorije a da se odatle najtalentovaniji i najbolji mladi igrači prekomanduju u Borac. Tako je bilo 1991. godine kada smo osvojili Kup IHF. Svi smo se medjusobno tako upoznali i to je jedini ispravan način. Ima tu još dosta stvari koje sam u napisao u detalje u tom razvojnom planu. Rukometni savez Banjaluke bio vodio ta takmičenja za mlade.
- Da li si previdio i prodaju rukometaša, što je sada realno, neminovnost ?
Naravno, da ne treba zanemariti taj dio, prodaju igrača. Mislim, da za onog ko to zanemaruje nema mjesta u savremenom rukometu. Prošla su vremena kada su se mogli zadržati izrazito najbolji. Medjutim, veoma je bitno kada prodati igrača i šta uraditi sa tim novcem od obeštećenja. Ja mislim da taj novac se mora uložiti u stvaranje uslova za razvoj mladih. Tako bi se napravio jedan krug kretanja novca koji bi morao donijeti rezultate. S vremenom bi se iz takvog pristupa stvorili rukometaše, kakve je imala Banjaluka. Moramo znati da je rukomet dosta napredovao i da svaka ekipa sada mora da ima 14 rukometaša. Kako mi radimo, ni za 50 godina nećemo imati ekipu sa 14 solidnih igrača.
- Najbolji tim Borca svih vremena ?
- Arnautović Zlatan, Koso Enver, Uzeirović Mirzet, Smailagić Irfan, Puc Iztok, Radjenović Zdravko, Knežević Aleksandar.
- Koji stil rukometa učiš djecu u Cepelinu ?
Njemački stil. Moja djeca trče mnogo i po tome se razlikujemo od svih ekipa u BiH. Od prvog dana ih učim takvoj rukometnoj igri. Za ovu ligu RS nemaju još dovoljno snage da se nose sa starijim i fizički jačim igračima ali zato u svojim kategorijama trčanjem nadigraju gotovo svaku ekipu. Veoma brzo ćemo i u Prvoj ligi RS biti u samom vrhu.
- Gdje su ostali tvorci Cepelina ?
Od prvog dana su u Upravnom odbou i pomažu koliko mogu. Preko ljeta i zime, kada dodju u Banjaluku, prenose svoja znanja i iskustva djeci.
- Aco Knežević već 21. sezonu igra prvoligaški rukomet. Osam sezona je u Njemačkoj i od sljedeće sezone će preći u trenerske vode. Život je orijentisao tamo i ostaće živjeti u Njemačkoj.
- Stupar je do prije godinu dana igrao u Berlinu, u drugoligaškoj ekipi. Sada se bavi ugostiteljstvom i drži dva restorana.
- Prtina se bavi medicinom. Fizijatar je u Trapistima.
- Da li si posjetio naš sajt i mišljenje o njemu ?
Nisam posjetio ali predočena ideja je za svaku pohvalu. To zaslužuje banjalučki sport.
- Poruka Banjalučanima ?
Pozdrav svima uz želju da će se RK i FK Borac vratiti na ono mjesto od prije rata. Trenutno su u sportu ljudi koji su zalutali i nadam se da će što prije otići s tih pozicija.
PZ
Vulture Team
Januar, 2007. godine
