Rukomet poceo igrati u svojoj 19. godini ! Danas je kapiten i v.d. direktor RK Borac. Banjalučanin koji je svoju sportsku karjeru zapoceo u bazenu kao vaterpolista i vec do svoje 19. godine života napravio zavidnu vaterpolo karijeru igrajuci za beogradske klubove Partizan i Crvenu Zvezdu, te novosadsku Vojvodinu. Dogurao i do vaterpolo reprezentacije bivše SR Jugoslavije. Od 1996. godine u rukometu, u RK Borac. Kruzni napadač-pivot koji je svojim igrama i ponašanjem zaslužio kapitensku traku, a od septembra ove godine je imenovan i za direktora kluba ! To je gospodin
BORIS ĐOGO
Ime i prezime: Boris Djogo
Datum i mjesto rodjenja: 14.01.1977. u Banja Luci
Sport: rukomet
Klub: RK Borac
Trenutna funkcija: igrac i direktor RK Borac
- Mnogi ne znaju da si se prvo bavio vaterpolom. Kako je do toga doslo i koliko si se dugo zadrzao u vodenim sportovima ?
S 9 godina na Incelovom bazenu poceo sam da treniram vaterpolo. VK Borac-Incel, u kojem sam naucio osnovna vaterpolo znanja, tada je bio clan Druge jugoslovenske lige. Kao djecak igrao sam na poziciji sidrasa i moj talenat, u beogradskom Partizanu, uvidjeli su na turniru "Bratstva i jedinstva" na Korculi. Imao sam 13-14 godina i negdje pred pocetak rata zvao me je, otac od Denisa Šefika, koji je tada bio menadzer u Partizanu. Njegova zelja bila je da predjem u Beograd. Odlucio sam da odem u Partizan ali sam se tamo kratko zadrzao jer je veoma brzo uslijedio poziv od Crvene Zvezde, tacnije od nekadasnjeg najboljeg svjetskog vaterpolo golmana Milorada Krivokapica koji je tada radio u Crvenoj Zvezdi. S obzirom da sam bio i vatreni navijac Zvezde nije mi dugo trebalo da predjem medju crveno-bele. Tamo sam proveo 4 godine u kojima sam redovno osvajao titule u SR Jugoslavije u juniorskoj konkurenciji. Osim toga mogu se podiciti da imam i dvije seniorske titule ali, istina, u njima nisam imao extra ucinak. Bio sam medju grupom mladjih vaterpolista koji su prekomandovani u prvi tim a s obzirom da je Crvena Zvezda tada bila sacinjena od fenomenalnih igraca (Igor Milanovic, Vujasinovic, Tadic, Ribic, Vaso Subotic, braca Vasovic) nisam dobijao mnogo prilike za igru. Medjutim satisfakcija je stigla u rezultatima juniorske ekipa koja je bila veoma talentovana, a od brojnih igraca istaknucu vodeci dvojac moje generacije Šapic-Ćiric koji su sada medju najboljim svjetskim vaterpolistima. Do svoje 18. godine bio sam u Beogradu da bi potom jednu polusezonu odigrao za novosadsku Vojvodinu jer sam tamo imao rodjake i zelio sam da upoznam Novi Sad. Taman kada sam usao u siri spisak juniorske reprezentacije SR Jugoslavije, zbog problema u Banjaluci, prije svega zbog svoje familije, odlucio sam da se krajem 1996. godine vratim u rodni grad.
- Bio si na sirem spisku vaterpolo reprezentacije SR Jugoslavije. Poznato je da je ta generacija na celu sa Šapicem sada evropski i svjetski prvak. Da li ti je iz danasnje perspektive zao sto si morao da se vratis u Banjaluku i da prekines sa vaterpolom ?
I dan danas sam veliki prijatelj sa njima a zna se sta Šapic i jugoslovenski vaterpolo predstavlja u svijetu. Realno, ja nisam bio klasa Šapica i Ćirica koji su postali extra svjetske vaterpolo velicine ali sam bio odmah klasu iza njih. U rezultatskom smislu mi je zao sto sam morao da prestanem sa bavljenjem vaterpolom jer bih sigurno ostvario solidnu igracku karijeru. Sada bi vjerovatno igrao u ligi Italije ili Španije, ali sta je tu je takav je zivot. Porodica mi je bila na prvom mjestu.
- 1996. godine vratio si se u Banjaluku. Kada si poceo da treniras rukomet ?
To je pocetak mog drugog zivota jer sve sto sam do tada ulagao morao sam preko noci da s odreknem. Morao sam da se bavim nekim drugim poslom za koji nisam ni sanjao da cu se ikada baviti njime. Zanimljivo je da sam s 19 godina prvi put uzeo rukometnu loptu u ruku. Na prvom treningu u Borcu dosao sam u potkosulji tako da sam izazvao smijeh kod mojih kolega. Tadasnji trener Rade Uncanin mi je izasao u susret i na tome sam mu vjecno zahvalan. Naravno, i ostali ljudi koji su u to vrijeme radili pomogli su mi da se priviknem na rukomet. Ono sto mi je pomoglo u privikavanju na ovaj sport je fizicka sprema koja je, poslije godina i godina treniranja vaterpola, bila na visokom nivou. Jednostavno bio sam prespreman, sa 19 godina sam radio 500 sklekova dnevno tako da mi, sto se tog fizickog dijela rada, nije bilo tesko da se priviknem na rukometne treninge.
- Kad si zavolio rukomet u potpunosti ?
Poslije 3 mjeseca uvrstili su me u sastav reprezentacije Republike Srpske u rukometu sa kojom sam otisao u Cirih na turnir. To je bila prekretnica u mojoj rukometnoj karijeri. Tek tada sam shvatio da je rukomet izuzetno lijep sport i da imam perspektivu. Posebna tezina koja me priblizila rukometu je RK Borac. Kada sam prvi put usao u Borceve prostorije vidio sam da to nema ni Crvena Zvezda ni Partizan. Da sam u bilo kom drugom klubu trenirao mislim da se ne bi dugo u rukometu zadrzao.
- Poredjenja rukometa i vaterpola ?
Vaterpolo je znatno naporniji sport od rukometa. To je bez daljnjeg. Medjutim sto se tice ciklusa priprema-to je isto. U mom slucaju prilikom prelaska s vaterpola na rukomet najveca razlika je bila u drugacijem razvoju tijela. Cesto mi je i trener Rade Uncanin znao govoriti da su pojedini "rukometni misici" normalna stvar za svakog igraca i da se trebam na to priviknuti.
- Kako bi opisao svoju igracku karijeru u Borcu ?
Poceo sam 1996. godine i evo jos sam u klubu. Osvajao sam titule i kupove Republike Srpske. Najuspjesnija moja sezona je bila kada smo igrali u Evropi, tacnije u Kupu EHF protiv Sandefjorda. To su bile utakmice za pamcenje. Dvorana Borik prepuna, atmosfera brazilska. Te godine zaista smo igrali odlicno sto se odrazilo i na posjeti na nasim utakmicama. Tada se osjetilo koliko je Banjaluka grad rukometa i kako jedan dobar rezultat moze da povrati rukometni sjaj. U posljednje tri godine sam kapiten Borca i te tri sezone smatram najtezim. Klub je prolazio krizu u svim segmentima, od uprave, preko finansija do igraca. Sve strukture su bile u haosu i takvu situaciju ne bi zelio nijednom klubu. Takodje, ne smijem da zaboravim prelijepe trenutke druzenja medju igracima, putovanja koja cu sigurno zauvijek pamtiti.
- Cini se da ipak dolaze bolji dani. Formiran je novi Upravni odbor, stigli su novi ljudi. Da li si zadovoljan ovim promjenama ?
Doslo je do preporoda u Borcu. Finansijska situacija znatno se popravila. Medjuljudski odnosi i povjerenje se polako vracaju u prostorije Borca. Izvrsene su velike promjene a jedan od glavnih "krivaca" za to i nosilaca razvoja Borca je dr Miroslav Mikeš. Zajedo sa gradskom upravom dobili smo novi Upravni odbor ciji je predsjednik Mladen Mičić. Zacrtani su neki planovi i ciljevi i, kako stvari stoje, Borac ce se veoma brzo vratiti tamo gdje mu je i mjesto.
- U novom rukovodstvu i ti si dobio funkciju. Trenutno si direktor Borca. Kako si se snasao ?
Dobro sam se snasao. Tek sada shvatam i igrace i rukovodstvo. Vidim da postoje problemi koji se ponekad ne mogu tako jednostavno rijesiti kao sto se to cini kada si izvan klupskih prostorija. Izrazito mi je drago sto sam postavljen na ovu funkciju. Imam veliku podrsku, pocevsi od predsjednika skupstine pa preko clanova Upravnog odbora do mojih drugara-igraca i kompletnog strucnog staba. Vjerujem da ih necu iznevjeriti i da cu svojim savjesnim radom pomoci Borcu da se vrati u vrh rukometa Bosne i Hercegovine.
- RK Borac je trenutno četvri u Premijer ligi BiH. Kakve su ambicije u ovoj sezoni ?
Shodno svim problemima i cinjenici da smo pred pocetak prvenstva imali samo dva dana priprema i da je nekolicina rukometasa napustila Banjaluku (Obradovic, B.Ljubisic, Medjedovic), u klubu je napravljen cilj, da se plasira u "Ligu 6" i pokusa da se izbori plasman na evropsku scenu. Trenutno smo cetvrti i ako bismo na toj poziciji ostali, i izborili nastup u Evropi, bio bi to ogroman uspjeh. Nakon svih nabrojanih problema Borac je dobio i najvece pojacanje. U Banjaluku se vratila banjalucka i svjetska rukometna legenda Abas Arslanagic. Za kratko vrijeme Arslanagic je pokazao svoj kvalitet i vratio samopouzdanje ekipi koja biljezi rezultate mimo svih ocekivanja. Nekadasnji zvanicno najbolji golman svijeta na prvo mjesto stavio je povratak banjalucke skole rukometa. Cilj je da se sto vise banjaluckih rukometasa vrati u Banjaluku i da se stvori vlastita rukometna djeca. To ce biti i najveci sportski projekat u narednj godini u ovoj regiji.
- Da li ce biti pojacanja do kraja sezone ?
Ova sezona je prelazni period u kojem klub sanira ogromne dugove iz proslih godina. Pokusavamo da sto prije dodjemo u pozitivno stanje u kojem bi se moglo govoriti u pojacanjima u vidu rukometasa-Banjalucana koji su otisli iz naseg grada. Kada bismo uspjeli da to ucinimo stvorili bismo ekipu za prvaka Bosne i Hercegovine i za ucesce u Ligi sampiona.
- Najsretniji trenutak u karijeri ?
Kada sam shvatio da sam postao clan jednog takvog sportskog kolektiva kao sto je RK Borac. Jos vise ce me usreciti moj dalji rad u klubu jer me na to obavezuju svi lijepi trenuci, putovanja, druzenja i radosti koja sam dozivio u klubu.
- Najtuzniji trenutak u karijeri ?
Protekle 2-3 godine bile su posne sto se tice rezultatskih uspjeha. Kada smo imali realnu sansu da osvojimo prvenstvo Bosne i Hercegovine i kasnije udjemo u Ligu sampiona to nismo uspjeli. Nismo uspjeli da u Borik dovedemo Barselonu, Kil i druge velikane.
Siguran sam da smo, tih godina, mogli daleko vise napraviti. Medjutim optimista sam i vjerujem da ce Banjalucani u naredne 3-4 godine biti svjedoci smotre najboljih evropskih klubova.
- Trener od kojeg si najvise naucio ?
Najbolji rad sam imao sa Zoranom Dokicem jer sam s njim proveo dvije sezone. Takodje ne smijem zaboraviti ni sadasnje kratko iskustvo sa prof. Abasom Arslanagicem koji svakim treningom prenosi izuzetno znanje i umijece. Ujedno mi se ostvarila i zelja da me trenira Arslanagic.
- Odnos sa navijacima ?
Odlican. Mislim da i oni jedva cekaju da dodju u sto vecem broju i da prate bolja izdanja rukometasa Borca. To se pokazalo na nedavnom derbiju sa dobojskom Slogom kada je bilo 2 hiljade gledalaca u Boriku. Ta brojka ima jos veci znacaj kada se zna da smo proteklih sezona imali manje od 2 hiljade tokom cijele godine.
- Anegdota ?
Anegdota kao i u svakom poslu ima zaista mnogo. Medjutim u ovom trenutku mi je zaista tesko da se sjetim neke.
- Da li si cuo za internet stranicu Banjalučki Sportski Portal - www.boracbl.net ?
Cuo sam za nju i mislim da je ideja odlicna zbog priblizavanja Banjalucana, bez obzira da li su trenutno u gradu ili su negdje sirom svijeta. Ovim sajtom vracaju se stari odnosi i spajaju prijateljstva.
- Poruka Banjalucanima ?
Sve bi vas pozdravio i zazelio ugodne novogodisnje praznike sa porukom da trebamo da ucvrscujemo kontakte i temelje naseg rada koji je poznat u citavom svijetu. Trebamo da cijenimo sebe i da sve nase uspjesne ljude iz sporta, kulture, privrede i td. promovisemo u svijetu. Mislim da bismo time sacuvali nas poznati banjalucki mentalitet. Ukoliko neko zeli i ima potrebu da me kontaktira uvijek sam na raspolaganju. Moja email adresa je:
djogo1@teol.net
i bicu srecan ako nekome mogu bilo kako da pomognem.
P.Z.
Banja Luka, decembar 2005. godine
