Ime i prezime: Vladimir Branković
Datum i mjesto rođenja: 02.08.1980., Banjaluka
Sport: rukomet - pozicija: pivot / kružni napadač
Klubovi: Kosig, Prijedor, Borac
- Rukometni počeci ?
Sa 13 godina sam počeo u Borcu. Krenuo sam kod tadašnjeg trenera Rade Unčanina koji me je i privukao ovom sportu. Rade mi je, inače, daljnji rođak i zbog moje konstitucije mi je predlagao da treniram rukomet.
- Koliko si igrao u Borcu ?
Do 17. godine sam bio član Borca. Prošao sam sve uzrasne kategorije a kao junior prešao u prvi tim. Odradio sam pripreme a zbog neslaganja sa trenerom Stojanom Atlagićem odlučio sam da promijenim sredinu.
- Koga bih izdvojio iz tvoje generacije Borčevih rukometaša ?
Izdvojiću rukometaše koji sada igraju izvan Banjaluke: Trivundža, B. Ljubišić, Torbica, Međedović.
- Gdje si nastavio karijeru ?
Prešao sam u gradskog rivala Kosig koji se, kao i Borac, takmičio u Prvoj ligi Republike Srpske. Trener je bio Jovo Kerkez a interesantno je da je već sljedeće godine na mjesto trenera došao Stojan Atlagić.
- Kakav je bio tada Vaš međusobni odnos s obzirom na neslaganja u Borcu ?
Ništa posebno. Ostali su slični odnosi kao i u Borcu ali kao prvotimac sam morao to da prihvatim.
- Do kada si igrao za Kosig i jesi li zadovoljan tim periodom ?
Od 1998. do 2005. godine sam nastupao za Kosig. Izuzetno sam zadovoljan tim periodom. Nekoliko puta smo igrali finale Kupa Republike Srpske. Prve sezone zajedničke rukometne lige BiH bili smo iznenadjenje jer smo se kvalifikovali za Čelendž kup. Takođe, smo osvojili i nekoliko turnira od kojih izdvajam onaj u Trstu. Uglavnom za Kosig me vežu samo lijepe uspomene.
- Ko su ti, u to vrijeme, bili saigrači ?
Obradović koji sada igra u Španiji, zatim Boris Srdić koji sada nosi dres Borca, legendarni golman Kosiga a potom i Borca Radomirović, te Kuzmanović koji je sada pomoćni trener u Borcu.
- Koji je tvoj sljedeći klub ?
Prijedor. 2005. godine Kosig se raspao. Bolje reći svi prvotimci su napustili ekipu a ostali su samo mladi rukometaši. U cijelom prvenstvu nismo osvojili nijedan bod. Tada su me zvali iz Prijedora koji su imali ambicije da se plasiraju u Premijer ligu BiH. Odigrao sam cijelu sezonu. Nismo izborili plasman u viši rang takmičenja zbog neozbiljnosti u klubu. Na kraju smo bili drugoplasirani u šampionatu RS.
- Sada si u Borcu. Ko je kumovao ovom transferu ?
S obzirom na veoma lošu atmosferu i klupski rad u Borcu odlučio sam se vratiti u Banjaluku. Razmišljao sam i o prestanku aktivne igračke karijere jer niti sam imao klub niti kondicionog trenera. Individualno sam trenirao sa Obradovićem. I onda je slučajno, rekao bih neplanirano, došlo do saradnje sa Borcem. Vratio sam se tamo gdje sam i poečo igrati rukomet.
- Dobio si šansu da zaigraš. Jesi li je iskoristio ?
Jesam. U početku je bilo teže jer je su u Borcu bili znatno ozbiljniji treninzi u odnosu na prethodne 3-4 godine. Utakmice se igraju non - stop. Sve u svemu, odlično sam se snašao i veoma sam zadovoljan igrama u Borcu.
- Koliko se može naučiti od profesora Abasa Arslanagića ?
Od njega se može naučiti mnogo. To je jedini čovjek koji mi je pružio šansu da igram. Ukazao mi je ogromno povjerenje što mi mnogo znači. Odlično saradjujemo. Dobar je čovjek koji voli Borac više nego išta. Na mojoj poziciji (pivotmena) igraju još dva mlada rukometaša (Rakocija i Trkulja) tako da kada i ja slabo odigram, ima ko da me kvalitetno zamijeni.
- Odnosi sa igračima ?
Korektni, prijateljski. Sa većinom rukometaša sam odrastao i trenirao od početka ovaj sport tako da medju nama nema nikakvih problema.
- Može li Borac u 'Ligu 6' ?
U subotu, 24. mart 2007., nam slijedi najvažniji meč u ovogodišnjem šampionatu. Gostujemo ekipi Konjuha, glavnom konkurentu za plasman u 'Ligu 6'. Spremni smo za taj susret i ukoliko budemo imali korektno sudjenje mislim da možemo da izvučemo povoljan rezultat. Tako bismo rasterećeno putovali u Doboj na megdan Slogi. Jedva čekam taj susret protiv Sloge prije svega zbog nekoretnih izjava Dobojlija na moj račun nakon našeg prvog ovogodišnjeg duela. Nadam se da ćemo u ova dva meča ostvariti barem jednu pobjedu i plasirati se u 'Ligu 6'.
- Plasirali ste se na završni turnir Kupa BiH. Kakve su ambicije u ovom takmičenju ?
Ono što možemo obećati je da ćemo igrati što bolje možemo, pa šta bude. Kup je takvo takmičenje u kojem svako može da pobijedi ali i izgubi. Vjerujemo u svoje mogućnosti i ne bi bilo iznenadjenje da osvojimo ovaj trofej. Kup je za nas bitan jer peko njega možemo izboriti plasman u Evropu naredne sezone.
- Spomenuo si evrokupove. Mali podsjetnik na ovosezonske nastupe u Čelendž kupu ?
Igrali smo dobro i učešće u Čelendž kupu je za nas bilo veliko iskustvo. O ekipi Kastriotija ne želim trošiti mnogo riječi jer su, po kvalitetu, daleko iza nas. Eliminisani smo od Lovćena. Naglasio bih da smo u prvoj utakmici na Cetinju primljeni u hladan hotel, da smo trenirali u hladnoj dvorani, da nas niko nije dočekao. Izgubili smo sa 10 golova razlike. U revanšu smo pokušali dostići tu ogromnu prednost Cetinjana ali nismo uspjeli. Malo nam je nedostajalo. Uglavnom, drago mi je tada dvorana Borik bila popunjena i da smo osjetili podršku naših navijača.
- Najsrećniji sportski trenutak u karijeri ?
Svaka pobjeda, svaki postignuti gol su za mene srećni. Ne bih izdvajao posebno neki trenutak.
- Najteži sportski trenutak u karijeri ?
Kada nismo prošli Lovćen a bili smo tako blizu.
- Koga bi od trenera izdvojio ?
Posebno izdvajam Abasa Arslanagića, Marinka Torbicu, Radu Unčanina i Milana Zeca.
- Jesi li čuo za našu internet stranicu ?
Nisam ali u svakom slučaju podržavam Vašu ideju i napore da izvještavate o banjalučkom sportu.
- Poruka Banjalučanima ?
Nikada ne odustajte. Budite uporni jer se upornost isplati.
Z.P.
Banja Luka, mart 2007.
Vulture Team - BL SP
