Poznat je, danas, pod nadimkom Dugi, a u Banja Luci i kao Baka. Rodjen u Banja Luci 1977. godine. Rukometnu karijeru je počeo, naravno, u Borcu na mjestu lijevog beka (202 cm visok), ali vrlo brzo je napustio Borac i B.Luku jer nije smatran za "kvalitet potreban Borcu" ! Nastavio je igračku karijeru u Jagodini, pa Partizanu a onda slijedi inostranstvo-španski klubovi Elgoriaga, BidasoaAdemar Leon, Barcelona i na kraju francuski Montpellier. S Monpeljeom je u protekle dvije godine osvojio sve sto se moze osvojiti. Postao je najbolji u Francuskoj i u Evropi. Nakratko se pojavio u Banjaluci pa smo to iskoristili da obavimo razgovor s
MLADENOM BOJINOVICEM
- Otkud u Banjaluci?
Dosao sam na par dana. Malo odmaram poslije naporne sezone. Ovaj dolazak u Banjaluku je bio iznenadan. Sedam dana odmora sam dobio slucajno. Moram da se vratim u Monpelje zbog obaveza da odradim ugovore prema sponzorima i prema klubu. Jos tri sedmice sam obavezan da budem u Monpeljeu i onda se vracam na mjesec i po dana u Banjaluku na godisnji odmor.
- Kako si proveo ovih nekoliko dana?
Proveo sam se fantasticno u svom rodnom gradu. Nigdje nije ljepse nego u Banjaluci. Super je bilo. Ovaj predah mi je bas godio.
- Zavrsena je sezona.Tvoj klub je osvojio duplu krunu u Francuskoj. Da li si zadovoljan svojim igrama?
Opet smo osvojili duplu krunu. Svi su u klubu zadovoljni, i ja takodje. Imali smo mali kiks u Ligi sampiona ali vjerujem da cemo to ispraviti dogodine i da cemo se opet popeti na krov Evrope.
- Dugo godina bio si clan jugoslovenske reprezentacije. Otkad je selektor Veselin Vujovic nema na te na spisku. Koji je razlog?
Sto se tice reprezentacije tu jos uvijek nema nista novo. Veselin Vujovic nista ne objasnjava zbog cega me ne zove u selekciju a ni ja se ne trudim da ispitam razloge. Dok je Vujovic selektor ja sam na ''stand by'' za reprezentaciju.
-Ova sezona ti je bila veoma uspjesna. Kakvi su planovi za narednu?
Iako sam ove godine osvojio trofeje mislim da uvijek moze bolje. Protekla sezona mi je jedna od boljih bez obzira sto trofejno je slabija od prosle. Za mene individualno je mnogo bolja. Od iduce ocekujem da bude jos bolja i da se ponovi uspjeh od prije dvije godine da osvojimo tri titule: prvenstvo, kup i Ligu sampiona.
- Da se vratimo tvojim igrackim pocecima?
Mi smo se tokom rata skupili u mom naselju Hiseta. U Banjaluci je bio organizovan turnir pod nazivom ''Djeca da ne budu na ulicama vec na terenima''. Napravili smo ekipu i pojavili smo se na tom turniru kao laici. Tu su me zapazili treneri Borca, prevashodno, Zoran Trninic koji me je doveo u svoju ekipu da me trenira. Tad je to bio Borac-II, i tako sam poceo. To je bilo 1992. godine.
- Kako je dalje tekla karijera?
Poslije dvije godine provedene trenirajuci rukomet u Borcu otisao sam iz Banjaluke zato sto po tadasnjim kriterijumima RK Borac ja nisam zadovoljao njihove prohtjeve. Napustio sam Banjaluku i otisao sam u Jagodinu. Tamo sam odigrao jednu fantasticnu sezonu koja me lansirala u sami vrh. Potom sam otisao u beogradski Partizan. Potpisao sam cetverogodisnji ugovor i onda je krenulo sve bolje i bolje u mojoj karijeri.
- Kasnije si nastupao u najjacim evropskim ekipama. Gdje ti je ipak bilo najljepse?
Najljepse mi je bilo sto se tice prostora ex -Jugoslavije u Partizanu, posebno posljednje 1998. godine. Tad smo osvojili titulu i igrali polufinale Kupa kupova.
Tad sam proglasen najboljim lijevim bekom prvenstva Jugoslavije.
- Reprezentativna karijera?
Debitovao sam 1999. godine na novogodisnjem turniru u Ceskoj. Prvi mec je bio protiv Rusije. Od trofeja bio sam treci na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj. Imam 45 nastupa za reprezentaciju Jugoslavije.
- Ko je od trenera najvise uticao na tvoju igru?
Na moju igru najvise je uticao Mile Isakovic koji me je usmjerio u pravom pravcu. On je najvise zasluzan za sve moje kasnije uspjehe.
- Najljepsi trenutak u karijeri?
Bilo ih je vise ali bih izdvojio finalnu utakmicu Lige sampiona u dresu Monpeljea protiv Portlanda Pamplone kad smo osvojili titulu prvaka Evrope. Odigrao sam kompletnih 60 minuta. U ovom momentu to je najbolji dogadjaj u mojoj karijeri.
- Najtezi trenutak u karijeri?
Definitivno je najtezi trenutak neodlazak na Olimpijske igre u Sidnej. Taj momenat je precrtan iz mog zivota tako da ga se i ne sjecam ali moram priznati da mi je prvi i posljednji put tesko bilo od rukometa.
- Neostvarena zelja?
Za sad je nema. Sve sam ih ostvario.
- S kim si najcesce u kontaktu od banjaluckih rukometasa?
Najvise sam u kontaktu sa Nemanjom Bijelicem i Mariom Blazevicem.
- Da li si cuo za nasu internet stranicu i misljenje o njoj?
Moram da priznam da nisam cuo niti posjecivao tu stranicu. Ideja koju si mi predocio je za pohvalu. Ljude treba informisati o istini, o stvarnosti, o onome sta se desavalo i sta se dogadja. Velika je stvar kada je banjalucki sport na jednom mjestu. Takodje veoma je bitno kada se cuje za sve sportiste jer nema veze da li su oni uspjesni ili neuspjesni. Najvaznije je da se prati sport.
- Poruka mladjim banjaluckim sportistima?
Porucujem Banjalucanima da guraju sto vise, da doguraju do svojih zacrtanih ciljeva ali i preko toga. Sportisti moraju da se bore, da nikad ne posustaju jer svaki pad donosi neke uspone. To je bar bilo u mojoj karijeri i to mogu da tvrdim.
Zato kazem da se bore do kraja i uspjece.
Z.P.
Banja Luka, 2004.
