Ime i prezime: Bojana Babić
Datum i mjesto rođenja: 04.08.1984., Banjaluka
Sport: rukomet – pozicija: golman
Klubovi u karijeri: Borac, Vrbas
- Rukometni počeci ?
Rukomet sam počela igrati sa 11 godina u Osnovnoj školi Ivo Andrić. Nikola Pavlišin je vodio rukometnu sekciju u školi koja je kasnije prerasla u klub. Dok sam pohađala Osnovnu školu igrali smo Drugu ligu Republike Srpske. Najkvalitetniji iz te ekipe bi prelazili u prvi tim Borca. Takođe, u tim mojim počecima često smo učestvovali na turnirima izvan Banjaluke. Između ostalog, nastupali smo u Danskoj, Španiji, Švedskoj, Njemačkoj...
- Kada si debitovala za prvi tim Borca ?
Sa 16 godina debitovala sam u prvoj ekipi. Od tada sam standardni član prvog tima. Prve 2-3 godine sam bila drugi golman Borca, a od moje 18 -19 godine sam prvi čuvar mreže banjalučkog tima.
- Bila si i jednu polusezonu u Vrbasu.
U sezoni 2002/2003 branila sam boje Vrbasa. Onda je Ranko Gligorić postao direktor Borca i najbolje igračice Vrbasa doveo u Borac. Osim mene u Borac su prešle sestre Knežević, Tamara Matić i ostale. U suštini, sve što je vrijedilo vratilo se u Borac.
- Već te sezone osvojen je i prvi trofej. Da li ste se nadale tome ?
Od tog perioda kreće uspon ŽRK Borac Srpske Pošte. Za 3-4 mjeseca osvojili smo prvi trofej u istoriji kluba, Kup BiH. U Sarajevu smo bili najbolji na finalnom turniru. Takođe, smo izborile opstanak u Premijer ligi BiH tako da je ta polusezona bila izuzetno uspješna.
- Već sljedeće sezone uslijedili su još bolji rezultati.
Da, sljedeće sezone bili smo treći u Premijer ligi BiH a igrali smo i finale Kupa BiH. Na završnom turniru u Cazinu izgubili smo u finalu od ekipe Ljubuški. Te godine izborili smo i nastup na evropskoj sceni. Igrali smo protiv mađarskog tima VAC. Nažalost, odmah smo u Kupu pobjednika kupova dobili veoma jakog rivala. Mađarice su te godine bile svjetske šampionke a ekipa VAC je tada davala 3-4 reprezentativke. Zbog toga u svom premijernom nastupu na evropskoj sceni nismo zabilježile bolji rezultat.
- Potom je u sezoni 2005/2006. došlo do reprize. Zašto ?
U toj sezoni smo takođe bile trećeplasirane u šampionatu BiH a u Kupu smo stigle da finalnog turnira. Iako se završnica održavala u Banjaluci nismo stigle do trofeja. Ipak, uspjeli smo ponovo izboriti plasman u evrokupove. Ovaj put to je bio Čelendž kup. Za protivnika smo dobili francuski Merinjak. Izgubile smo u oba susreta, sasvim zasluženo, ali bez obzira na eliminaciju to je bilo veliko isksutvo za nas. Moram napomenuti da smo te dvije sezone igrali sa igračicama iz Banjaluke. Tek ove sezone, prvi put, smo angažovali igračice iz drugih gradova: Sabinu Pehić i Korneliju Klinac.
- I odmah su ti angažmani urodili plodom. Osvojena je titula šampiona BiH.
Da, ove sezone smo stigle do titule šampiona BiH i do finala Kupa BiH. Takođe, smo i finalisti Kupa RS. Obezbjedili smo i pravo nastupa u Kupu EHF i vidim da u klubu ozbiljno shvataju učešće u Evropi. Ove sezone imali smo odlične uslove, više se ulaže u ženski rukomet i imamo znatno veći budžet kluba.
-Da li će sve igračice iz šampionskog sastava ostati i naredne sezone ?
Ne zna se još ništa. Najveći upitnik stoji iznad Sabine Pehić i Kornelije Klinac. Pehićeva je najavila završetak karijere a Klinac se još nije opredjelila. Međutim, vjerujem da će klupsko rukovodstvo ponovo angažovati 2-3 iskusne igračice i da ćemo i naredne sezone jurišati na titulu.
- A šta je sa tobom ?
Svim igračicama ističu ugovori pa tako i meni. Toliko lijepog mi je klub dao tako da mi je želja da ostanem u Borcu. Što se tiče BiH (primanja, uslovi) nema boljeg kluba od Borca. Imamo jak klub, dobrog trenera i šteta bi bilo razrušiti to sve što smo zajedno godinama gradili. Posljednje 3-4 godine smo igrale u istom sastavu i to nema niko u BiH. Zato bi bila šteta da se to sve uništi sada. Osim tog sportskog aspekta koji me veže za Borac, studiram u Banjaluci i željela bih da i zbog toga produžim ugovor s Borcem.
- Da li si imala ponuda iz inostranstva ?
Moja najbolja drugarica igra u Beču i preko nje sam dobila ponudu da zaigram u tamošnji klub. Međutim, fakultet mi je prioritet i zbog toga bih voljela da ostanem u Banjaluci.
- Koliko ovaj tim Borca može napraviti u Evropi, u Kupu EHF ?
Zavisi dosta od žrijeba. Kada bi se dobile ekipe iz Italije, Luksemburga, Švajcarske i njima slične moglo bi se proći koje kolo. U slučaju da naletimo na predstavnika Danske onda bi nam već na startu bio zatvoren put. U svakom sluačju, evropske utakmice nam omogućavaju da steknemo nova iskustva. Mnogo se nauči u tim utakmicama i kada bi češće igrali protiv kvalitetnijih rivala došlo bi do poboljšanja i naše igre.
- Da se vratimo malo na finale Kupa BiH. Je li preboljen nevjerovatan poraz od Katarine ?
Svakako, da ostaje žal za Kupom. To još ne možemo preboliti ali valjda se na greškama uči. Ishitrene izmjene trenera Rade Unčanina, koji je želio pri našem vođstvu od 8 golova da pruži priliku svim igračicama, koštale su nas duple krune. Vjerujem da je i on izvukao puku i da u idućoj sezoni se takve greške neće ponavljati. Sabina je igrala odlično, sve je išlo kako treba do samog finiša. Tih posljednjih deset minuta su pokazali šta je rukomet i kako ne smije biti opuštanja. Ove sezone smo igrali najbolji rukomet ali je Kup pokazao koliko je specifično takmičenje i koliko je nepredvidiv.
- Ipak, nije sve tako lijepo izgledalo na početku sezone.
Da nije bilo podrške grada Banjaluka i podrške premijera Dodika ŽRK Borac PS bi se raspao. Na početku sezone nismo imali nikakve uslove za rad, prije smo razmišljale o prekidu rada nego o osvajanju titule. Međutim, premijer RS, Milorad Dodik, je stao na stranu sporta, u klub je doveo vrijedne ljude, odlično rukovodstvo koje nam je omogućilo vrhunske uslove. Sve kockice su se onda poklopile i uslijedila je dupla kruna. To je rezultat dugogodišnjeg rada a moram da napomenem da je ova Borčeva ekipa bila šampion RS i BiH u svim uzrasnim kategorijama (pionirks,a kadetska, juniorska, seniorska). To je samo pokazatelj kako se radi u klubu i da je naša škola ženskog rukometa bez premca u BiH.
- Najsrećniji sportski trenutak ?
Osvojen Kup BiH u Sarajevu u sezoni 2003/2004. To je bio prvi moj veći trofej u karijeri. Digli smo se iz pepela, izborili opstanak u ligi a potom osvojili i Kup BiH. To je bio neopisiv osjećaj.
- Najteži sportski trenutak ?
Ovaj momenat od ljetos kada nismo imali treninge. Trčali smo po Parku Mladen Stojanović, išli po raznim gradovima igrati utakmice kako bismo imali osjećaj igranja na parketu. Međutim, preživjeli smo, ostali na okupu i mislim da je to bilo presudno za titulu.
- Treneri u karijeri koje bi izdvojila ?
Nikola Pavlišin je krivac što se bavim rukometom. Cijeli razred je išao u rukometnu sekciju koju je on vodio. Od Steve Virovca sam najviše naučila o tehnikama branjenja. Marinko Torbica je odličan trener fizičke spreme a Rade Unčanin zna rukomet. Trenirao je i radio u vrhunskom klubu i mislim da mi uz njega sazrijevamo kao igračice.
- Reprezentacija BiH ?
Bila sam na spisku reprezentacije RS nekoliko puta a reprezentativka BiH dva puta. Nastup u reprezentaciji bi trebalo da bude cilj za svakog sportistu. Međutim, kod nas ima mnogo neriješenih situacija pa Borac kao šampion države ima samo dvije rukometašice u reprezentaciji BiH. Selektor je iz Mostara i evidentno forsira igračice iz Mostara. Tu ne bi bilo ništa neuobičajeno da rezultati ne postižu katastrofalne rezultate. Smatram da se mora nešto mijenjati kako bi se podigao kvalitet našeg rukometa.
- Da li si posjetila našu internet stranicu ?
Nisam, ali ću to sada sigurno uraditi.
- Poruka Banjalučanima ?
Dolazite na utakmice i bodrite banjalučke sportiste. Borac (u svim sportovima) je srce našeg grada i dajte mu podršku.
P:Z:
Vulture Team
Maj, 2007
