Poceo je igracku karijeru u RK Borac, a sadasnji selektor reprezentacije Hrvatske Lino Červar glavni je krivac za to sto se poceo baviti trenerskim pozivom. 15 godina je trener a sada u veoma teskim uslovima vodi RK Borac. Rijec je o
Stojanu Atlagiću
- Kad ste se poceli baviti rukometom ?
Kao i svi djecaci u tom periodu i ja sam kao osnovac poceo se baviti rukometom. Sa svojim drustvom 1977. godine upisao sam se u RK Borac. Prosao sam sve selekcije u klubu. U te selekcije se ubraja i nastup u RK Rade Licina koji je bio, nezvanično drugi tim Borca, neka vrsta priprema za ulazak u Borčev prvi tim.
- Kad ste debitovali za prvu ekipu ?
1984. godine, dok sam isao u srednju skolu, debitovao sam za prvu ekipu. Za Borac sam nastupao dvije godine a onda 1986. godine otisao sam u Sarajevo na studije i tamo poceo igrati za Zeljeznicar. U Sarajevu sam takodje proveo dvije godine a onda me rukometni put vodi u Istru i Umag. U Umagu 1990. godine pocinju i moji prvi, da tako kazem, trenerski koraci. Za to je kriv tadasnji trener Umaga i sadasnji hrvatski selektor Lino Červar koji mi je dao priliku da se okusam u tom poslu. Imao sam 25 godina i eto od tada sam rukometni trener. To je vec 15 godina.
- Nakon Umaga, da li ste se vratili u Banjaluku ?
Da, ja sam se iz Umaga 1991. godine vratio u Borac i Banjaluku. Medjutim imao sam problema s povredama tako da sam sa 26 godina morao da zavrsim igracku karijeru. Odmah sam nastavio da radim kao trener u mladjim selekcijama kluba a od 1993. godine sam bio prvi trener kluba. Tako je bilo sve do 1999. godine.
- Mozete li opisati tih sest godina u kojima se Borac jedno vrijeme paralelno takmicio u SR Jugoslaviji i Republici Srpskoj ?
Bio je to veoma naporan period. Bilo je izuzetno tesko putovati i igrati utakmice. Mi smo znali u pet dana da odigramo pet meceva. Medjutim takav nacin rada pomogao je izuzetno talentovanoj generaciji da brze sazrije. Tada su u Borcu igrali izmedju ostalih Šaric, Golić, Bojinović, Unčanin, Radjenović, Lavrnić, koji su kasnije izgradili sjajnu karijeru i postali reprezentativci SR Jugoslavije. Dakle bio je to tezak period ali lijep jer sam radio s banjaluckom djecom, s djecom koja su iz Borčeve rukometne skole. Ja sam dozivio jedan od najljepsih momenata trenerskog poziva a to je da treniram rukometase koji su kasnije postale evropske i svjetske velicine. Tako znam da se isplatio trud. Medjutim nazalost zbog poznate situacije, Borac nije mogao da zadrzi tu djecu. Iz danasnje perspektive vjerujem da bi Borac, kada bi vratio sve te nabrojane rukometase, igrao zapazenu ulogu u Evropi. Za to je dokaz Mladen Bojinović koji je s Monpeljeom postao evropski šampion.
- Nakon sest godina provedenih u Borcu presli ste u redove gradskog rivala Kosig DO. Kako je bilo raditi u tom klubu ?
Moram da kazem da je bilo prelijepo raditi u Kosigu. Bio je to dobro organizovan klub u kome se znalo ko sta radi. U Kosigu sam proveo nezaboravnih pet godina. Bio je to veoma mlad kolektiv koji je ostvario zapazene rezultate. Za veoma kratko vrijeme postali smo ekipa za respekt. U periodu, u kom sam radio u Kosigu, u klubu su igrali rukometasi koji su kasnije karijeru nastavljali u Evropi.
- Od ove sezone ponovo ste u maticnom klubu RK Borac ?
Da ponovo sam u Borcu. Sada je izuzetno teska situacija. Upoznati ste sa svim sta se desavalo u klubu. Trenutno je doslo do nekih pomaka. Reorganizuje se uprava, dolaze novi ljudi. Vjerujem da ce nova uprava uspjeti da rijesi nagomilane probleme. Uprava ce imati dosta zadataka a onaj glavni je da se obezbjede uslovi za kvalitetne pripreme i sto veci broj kontrolnih utakmica.
- Kakve su ambicije u proljetnom dijelu sampionata ?
Ambicije su da se ucvrstimo na trecem mjestu. Daleko smo od titule ali ostaje da pokusamo da osvojimo trofej u Kupu BiH ili Celendz kupu. Kup je specificno takmicenje u kome je svako naredno kolo, svaka naredna utakmica, finale. Pokusacemo da dodjemo sto dalje u oba kupa u kojima nastupamo. Smatram da u Celendz kupu mozemo igrati i do samog kraja. Posjedujemo kvalitet za dobre rezultate. Uprkos svim nedacama i svim materijalno - finansijskim problemima nadam se da cemo imati ispunjene uslove za kvalitetan rad a onda se mozemo nadati i dobrim rezultatima kako na domacoj tako i na medjunarodnoj sceni.
- Spomenuli ste Celendz kup. U četvrtfinalu igrate protiv svajcarske ekipe Wacker Thun. Da li imate nekih podatak o ovom timu ?
Rijec je o veoma dobroj svajcarskoj ekipi koja pruza dobre partije u nacionalnom prvenstvu. U ovom sastavu ima i stranaca i bice veoma tesko da ih eliminisemo. Odmah nakon izvlacenja parova kontaktirao nas je bivsi Borcevac Aco Milosevic koji zivi i radi u Bernu. On nam je dao prve informacije o protivniku. Sada iscekujemo kasete s njihovih utakmica pa cemo onda vidjeti njihovu pravu snagu. Sigurno da je ovo najtezi protivnik do sada ali u klubu vlada optimizam pred ove meceve i svi smo ubjedjeni da mozemo ostvariti povoljan rezultat. Bilo bi sjajno za ovu generaciju kada bi se plasirala u polufinale jednog evropskog takmicenja. Inace mladici u nasim redovima imaju jednu odlicnu medjusobnu saradnju tako da je atmosfera u timu na najvisem nivou.
- Da li ce biti pojacanja za drugi dio sezone ?
O pojacanjima je rano govoriti. Naravno da ce dolazak eventualnih pojacanja biti uslovljen sa materijalno-finansijskom situacijom u klubu.
- Dva kluba iz BiH nalaze se u četvrtfinalu evropskih takmicenja. Borac u Celendz kupu a Izvidjac u Kupu pobjednika kupova. Kako komentarisete trenutno stanje u rukometu BiH ?
Sigurno je da se podize kvalitet rukometa u BiH. Pojavili su se veoma dobro organizovani klubovi. Liga je sve ujednacenija i donijeti bodove sa strane je sve teze i teze. Rezultati bosanskohercegovackih ekipa u Evropi govore o napretku.
- Najdrazi trenutak u karijeri ?
Svaka pobjeda.
- Najtezi trenutak u karijeri ?
U Svedskoj na turniru igrali smo na otvorenom terenu na betonu. U jednom trenutku Srdjan Trivundza je pao i udario glavom o beton. Pao je u nesvjest tako da smo se morali boriti za njegov zivot.
- Trenerski uzor ?
Boro Golić koji je radeci sa kompletnom mojom generacijom bio vise od trenera.
- Da li ste culi za nasu internet stranicu ?
Da cuo sam za nju. Posjecivao sam je, gledao sam sadrzaje. Mislim da je odlicna ali svakako da zelim da se jos vise nadogradi. Moj prijedlog je da bude sto vise slika jer one privlace posjetioca. Ali u svakom slucaju pozdravljam ideju.
Banja Luka, januar 2004. godine
