Ime i prezime: Vojin Šukalo
Datum i mjesto rođenja: 31.12.1958., Banjaluka
Sport: tenis
- Teniski počeci ?
Tenis sam počeo igrati 1967. godine, sa svojih devet godina. Tada su u Banjaluci postojala samo dva teniska terena, u Boriku od TK Petar Drapšin. Pošto mi je otac igrao tenis to je presudilo u odabiru ovog sporta. Inače, te godine prvi put je u Banjaluku doveden trener koji je profesionalno radio u klubu. Riječ je o Miji Petrovu koji je stigao iz Partizana. Ranije nije bilo teniskih trenera a dešavalo se da vojna lica koja su boravila u Banjaluci, uče naše građane i teniskim potezima.
- Koliko je tada tenis bio popularan u Banjaluci ?
Kada sam ulazio u trenerske vode krenuo sam u pravu trenersku školu jer, napominjem, prije 1967. godine u našem gradu nije bilo profesionalnog trenera. Inače, mali broj ljudi je igrao tenis u to vrijeme. Uglavnom su tenis igrala djeca iz ulice Miše Stupara i okoline.
- Koliko ste se takmičili u to vrijeme ?
Išlo se po raznim turnirima u Bosni i Hercegovini i to u kategorijama od 12 do 14 godina. Meni je npr. konkurencija bio Albert Majeron. Moram da napomenem, da sam u Banjaluci igrao do svoje 17. godine a onda sam prešao u Tuzlu, u ekipu Slobode.
- Zašto ste prešli u Tuzlu ?
Tuzlanska Sloboda je u to vrijeme bila centar tenisa u Bosni i Hercegovini i među vodećim klubovima u ex Jugoslaviji. S obzirom da je Sloboda bila najjača u juniorskoj i seniorskoj konkurenciji BiH odlučio sam da sa 17 godina pređem u Slobodu. Nisam pogriješio jer, sam za dvije godine provedene u ovom klubu, osvojio ekipnu titulu šampiona SFR Jugoslavije u juniorskoj konkurenciji 1976. godine. Bili smo dominantni i sve rivale (Branik, Crvena Zvezda, Partizan, Medveščak) smo deklasirali.
- Kakve ste rezultate imali u seniorskoj konkurenciji ?
Nisam imao neke posebne rezultate u seniorskoj konkurenciji u našoj državi jer sam već sa 19 godina prvi put otišao u Njemačku gdje sam igrao tenis u njihovim tamošnjim ligama. Igrao bih po 2 mjeseca a onda bi se vraćao za Banjaluku.
- Da li ste imali priliku da ostanete u Njemačkoj ?
Kako sam naglasio, rano sam prestao igrati u seniorskoj konkurenciji kod nas jer sam odlazio u Njemačku. Tada su svi išli za Njemačku, da zarade koju marku. Igrom slučaja nisam ni želio ostati u Njemačkoj iako sam imao priliku. Inače, dosta igrača iz moje generacije su ostali u Njemačkoj ali i drugim zapadnim zemljama.
- Sada ste trener u TK Mladost. Kada ste počeli sa trenerskim poslom ?
Po odsluženju vojnog roka, 1985. godine sam, prvi put u životu stupio u profesionalni radni odnos. Počeo sam raditi u TK Mladost kao trener. Od tada do danas sam u ovom klubu. Tada su u Parku Mladen Stojanović bila 4 zemljana i 2 betonska terena. U to vrijeme je bilo mnogo lakše i zahvalnije raditi jer je bilo više djece na teniskim terenima. Bila je veća zainteresovanost kod omladine nego sada. Samim tim je bio i bolji kvalitet. Danas je mnogo teže naći djecu da se bave ovim sportom a razlozi za nezainteresovanost su brojni. Međutim, sveukupno sam zadovoljan dosadašnjim trenerskim radom u TK Mladost.
- Poznato je da Vaš nabolji produkt Ivan Ljubičić !
Do saradnje između mene i Ivana je došlo zahvaljujući njegovom ocu. Mi smo se poznavali i on je redovno, iz Zalužana, dovodio Ivana na treninge. Već sa 12 godina Ivan Ljubičić je pokazao veliki talenat. Osvojio je šampionsku titulu na nivou ex-Jugoslavije. Drago mi je što je, po odlasku iz Banjaluke, nastavio trenirati i što je sada dogurao do svjetskog vrha.
- Da li ste u kontaktu sa Ivanom ?
Rjeđe se čujem sa njim jer on, zaista, ima mnogo obaveza. Vrhunski tenis je naporan i iziskuje od čovjeka maksimum ako želi da opstane. Međutim, zato se mnogo češće čujem sa njegovim ocem i gotovo redovno smo u kontaktima.
- Koga biste izdvojili od banjalučkih tenisera ?
Interesantno je da sam već počeo raditi kao trener kada su počinjali Granić, braća Mujakić, Galijašević, Plavetić. Sada su oni uspješni treneri u inostranstvu. Tek kasnije su došli Bitorajac, Rađenović a potom Vujić i Ljubičić.
- Znate da zaigrate i u konkurenciji veterana. Kakvi su uspjesi ?
Od prošle godine aktivnije igram u veteranskoj konkurenciji. Posljednjih 6-7 godina sam šampion Bosne i Hercegovine. Sada idemo u Tursku na Svjetsko prvenstvo veterana. Povodom toga odlazim na pripreme u Vodice kod prijatelja Obrovskog.
- Ima li talenata u Banjaluci ?
Ima ali veliki problem predstavljaju finansije. Izdvojio bih Ćeranić Emiliju, Miletić Acu, Zirojević Igora koji su veoma dobri klinci. Međutim, problem je što malo igraju takmičarskih mečeva zbog nedostatka finansija.
- Koliko je ATP Čelendžer doprinio popularizaciji tenisa u našem gradu ?
Banjalučki Čelendžer je jako mnogo doprinio razvoju tenisa kod nas ali i popularizaciji. Npr. skupljači loptica, koji rade tokom turnira, poslije turnira drugačije prilaze tenisu i primjetna je velika želja kod njih. TK Mladost odlično organizuje ovaj turnir a o tome možda najbolje govore i pohvale od supervizora i samih učesnika koji ističu da Banjaluka, sa ovakvom organizacijom, može slobodno da bude domaćin i mnogo jačeg i bogatijeg ATP turnira.
- Najsrećniji sportski trenutak ?
Najljepši moji igrački trenuci su vezani za nastupe za tuzlansku Slobodu kada smo dominantno osvojili ekipnu juniorsku titulu šampiona države.
- Najteži sportski trenutak ?
Nemam nekih posebnih teških trenutaka i rezultata. Drago mi je što su me u mlađim danima izbjegle povrede koje su nešto najgore što može zadesiti sportistu.
- Kako vidite budućnost svjetskog tenisa ?
Mislim da će doći vrijeme za usporavanje loptica i podloga jer se sada veoma često zna desiti da mečevi nisu zanimljivi kao ranije. Međutim, smatram da će tenis i dalje biti atraktivan za gledanja. Što se tiče pojedinaca, budućnost svjetskog tenisa su Đoković, Marej i već dokazani Nadal.
- Banjalučki sport ?
Naš sport je u silaznoj putanji. U principu je jako loš. Čim nema kvalitetnog fudbala, rukometa, atletike, košarke, boksa onda to dovoljni gdje se nalazi banjalučki sport. Mislim da je sada šansa da se ponovo aktiviraju školska takmičenja i da se na taj način afirmiše omladina. Iz toga će izaći i kvalitet.
- Da li ste u kontaktu sa svojim teniserima iz generacije, a koji nisu u Banjaluci ?
Čujem se sa bar desetak bivših banjalučkih tenisera koji sada rade kao treneri u SAD-u, Njemačkoj, Švedskoj... Pošto ih ima stvarno mnogo u inostranstvu, pozdravio bih sve banjalučke tenisere.
- Jeste li čuli za našu internet stranicu i mišljenje o njoj ?
Jesam čuo, pošto mi je Zoka Dimitrijević spominjao. Iako je nisam lično posjetio i podržavam ideju jer je to odlična stvar i za one koji su u Banjaluci ali i van nje.
- Poruka Banjalučanima ?
Nastojmo i dalje da očuvamo Banjaluku kao najljepši grad.
Z.P.
Banja Luka, mart 2007.
VT
