Ime i prezime: Slobodan Popović
Datum i mjesto rođenja: 15.09.1949., Kotor Varoš
Sport: streljaštvo
- Poznati su Vaši rezultati u streljaštvu. Da li ste se, osim streljaštvom, bavili još nekim sportom ?
Nema sporta kojim se nisam bavio. Prije streljaštva, najozbiljnije sam igrao fudbal. Bio sam član pionirske i juniorske ekipe Borca. To je bila generacija Nene Gavrilovića, Agića i ostalih a treneri su između ostalih bili: Alija Osmančević-Haha, Cindrić, Aco Mastela.
- Kada se odlučujete za streljaštvo ?
1963. godine počeo sam sa strealjštvom. U Osnovnoj školi Kasim Hadžić učinio sam prve korake u ovom sportu i od tada neizmjerno zavolio ovaj sport. Odustao sam od ostalih sportova, fudbala i košarke (trenirao kod Ace Jurića u Mladom Krajišniku). Prosto sam se zaljubio u streljaštvo koji mi je postao najveći i jedini sport u kojem sam još uvijek.
- Veliki rezultati su iza Vas. Kojih se rezultata najradije prisjećate ?
Bio sam višestruki šampion opštine, republike BiH, ex Jugoslavije. 1969. godine postao sam juniorski šampion države u gađanju vazdušnom puškom. Takođe, sam 1991. godine, neposredno pred početak rata, na takmičenju u Novom Travniku bio šampion BiH u gađanju vojničkom puškom. Pogodio 180 krugova od mogućih 200. Bio je to među pet najboljih rezultata koji su postignuti u toj disciplini do tada u bivšoj Jugoslaviji. Te discipline više nema.
- Interesantno je da ste još uvijek aktuelni rekorder u jednoj disciplini.
Da, 1997. godine sam postavio rekord Republike Srpske u gađanju vojničkom puškom trostav 3x20. Taj rezultat sam ostvario sa 38 godina.
- Koliko je streljaštvo bilo popularno u Banjaluci ?
Veoma popularno. Uvijek je to bio najpopularniji sport u ex Jugoslaviji. Po broju članova i takmičara nijedan sport se nije mogao porediti sa streljaštvom. Pred početak rata u bivšoj Jugoslaviji je bilo registrovano 350 hiljada strijelaca tako da se sa sigurnošću može tvrditi da je ovaj sport bio najmasovniji u bišoj državi. Što se tiče Banjaluke preslikana situacija sa državnog nivoa. Bilo je više od 50 streljačkih družina i sekcija. Banjaluka je u to doba bila jedna od najvećih streljačkih centara u Jugoslaviji a najveći u BiH, što se tiče nacionalnog programa.
- Koji je bio najbolji banjalučki klub u streljaštvu i koji su to najvredniji rezultati banjalučkog streljaštva ?
Najbolje društvo je bila Streljačka družina Kozara koja je 90-ih godina imala prvake Jugoslavije u kategorijama gađanje vazdušnom puškom u piniorskoj i juniorskoj kategoriji, muška i ženska konkurencija. Bili su ekipni šampioni a Kozara se može podičiti da je imala i pojedinačne šampione države u gađanju malokalibarskom puškom trostav. Takođe, bih izdvojio nekoliko imena koji su istovremeno bili šampioni BiH i Jugoslavije. To su: Armin Bećirbašić, Nikica Kasipović, Samir Omerović, Aleksandra Kuzmanović, Svjetlana Ćorković. U mojoj generaciji identična ostvarenja zabilježili su: Aco Mudrinić i Ranko Mičević.
- Kakvi su rezultati postignuti u gađanju glinenih golubova ?
Kozara je imala jednu od najboljih ekipa u državi u gađanju glinenih golubova. Imali smo veoma dobar tim a izdvajam braću Džemila i Dževada Haznadara te Zorana Novakovića. Svi su bili šampioni i reprezentativci ex Jugoslavije. Inače, Zoran Novaković je bio iz Bijeljine ali je nastupao za banjalučku Kozaru. Podsjećam, da je Novaković učestvovao za BiH na Olimpijskim igrama u Sidneju, u ovoj streljačkoj disciplini.
- Može li se pretpostaviti šta bi bilo da nije bilo rata ?
Da nije bilo rata sigurno bi bila ona država a Banjaluka bi bila među vodećim streljačkim centrima u državi. Ima smo jednu veoma dobru postavu djece koja je, baš u to predratno vrijeme, trebala da iz nacionalnog pređe u međunarodni program. Da nije bilo rata ta generacija banjalučkih strijelaca bi sigurno donijela medalje sa velikih takmičenja.
- Poređenje streljaštva nekad i sad ?
Tada kao i danas streljaštvo je imalo najmanju podršku od države iako je ovaj sport u Jugoslaviji bio jedan od najreprezentativnijih. Spomenuću samo Šekarićevu, Maksimovića, Pletikosića koji su donosili zlatne medalje sa velikih takmičenja. Čitav sport u BiH je u problemu. Nema Zakona o sportu na nivou BiH tako da i vrhunski sportisti ispaštaju sigurno zbog toga. Takođe, stanje u društvu je veoma loše što utiče i na sport. Inače, streljaštvo je specifičan sport u kojem oprema sve više ima dominantnu, odlučujuću odluku kod ostvarivanja rezultata. U streljaštvu svjetskog ranga dešavaju se promjene koje mi ne možemo da ispratimo, tačnije, mnogo zaostajemo. Tu mislim na promjene po pitanju oružja, opreme, municije, uslova za rad i treniranje. Za vrhunske rezultate jednom današnjem strijelcu je potrebno mnogo takmičenja kako bi napredovao. Praćenje svega ovoga što sam nabrojao zahtjeva i novac kojeg mi nemamo. Naši takmičari mnogo zaostaju u odnosu na najbolje svjetske strijelce. Prosto se ne može očekivati vrhunski rezultat bez pomoći države.
- Predsjednik ste Streljačkog saveza RS i BiH. Ima li perspektive za streljaštvo u RS, BiH ?
Danas je streljaštvo u Republici Srpskoj, BiH daleko ispod onog nivoa na kom je bio prije rata. Reći ću samo da su jedne godine Pejović, Šipek i Milutinović, strijelci iz BiH, činili kompletnu reprezentaciju Jugoslavije. Dakle, ovaj sport ima tradiciju i perspektivu. Čitava BiH trenutno nema streljačkih družina koliko je 1990. godine imala Banjaluka. Međutim, mi u Streljačkom savezu pokušavama da opstanemo. Nadamo se usvajanju Zakona o sportu na nivou BiH i da pronađemo svoju poziciju u društvu. Podsjećam, da je streljaštvo nezavisnoj BiH donijelo najbolji plasman na Olimpijskim igrama. To je uradio Nedžad Fazlija koji je bio šesti. Trenutno je ovaj sport skoncentrisan u Sarajevo, Zenicu i Teslić. Pojedinačno i dalje je najbolji Fazlija ali mu se polako približava Lazić iz Teslića. On bi, ako se ne desi čudo u negativnom smislu, trebalo da bude siguran učesnik na Olimpijskim igrama 2012. godine.
- Znamo da Šekarićeva i dalje osvaja medalje na velikim takmičenjima. Koliki je vijek jednog vrhunskog strijelca ?
Pištoljske discipline mogu da se odrađuju i u poznim životnim godinama. Što se tiče trostava, do 40. godine mogu da se očekuju vrhunski rezultati. Naravno ima izuzetaka, koji imaju poprilično godina, a i dalje su u samom svjetskom vrhu. Starosna granica je pomjerena u svim sportovima prema gore. Što se tiče streljaštva, ima dosta takmičara, koji su u 40-im godinama osvajali medalje.
- Kako gledate na veoma loše sveukupno stanje u banjalučkom sportu ?
Banjalučki sport je samo odraz stanja u državi. Sport je na ovim prostorima ukopan duboko i ta sudbina je zadesila i banjalučki sport. Banjaluka nije smjela sebi dozvoliti sadašnje stanje. Ovdje je trenutno bitnija nacija sportiste nego njegov kvalitet. Napravljena je sportska čistka tako da ne nastupaju sportisti drugih nacija. To je katastrofa. Takođe, opšte stanje u društvu je takvo da je banjalučki sport samo ogledalo njega. Sport može samo da bude uspješan u uspješnom društvu. Naše društvo je neuspješno tako da je i sport na niskim granama. Politika se umiješala mnogo u sport i to u najgorem obliku. Makar da se umiješala da pomogne sportu, svi bi bili srećni.
- Najsrećniji sportski trenutak ?
Kada sam kao junior osvojio šampionat Jugoslavije 1969. godine, u tom trenutku, to mi je bio najsrećniji trenutak. Međutim, potpunu satisfakciju i kao sportista, trener i sportski radnik doživio sam kada smo u jednoj godini osvojili ekipne titule u pionirskoj i juniorskoj konkurenciji kao i da su iz našeg kluba ponikli prvaci u pojedinačnoj konkurenciji. Osim toga bili smo vlasnici i četiri ekipna rekorda u Jugoslaviji. To je bio i moj i klupski sportski vrhunac.
- Najteži sportski trenutak ?
1984. godine Kozara je postala juniorski šampion na prvenstvu u Beogradu. Osvojili smo titulu u gađanju vazdušnom puškom. Međutim, vlasnici titule smo bili samo 2 sata. Nakon rutinskih kontrola tri prvoplasirane ekipe utvrđeno je da nam je upisan jedan više krug tako da je šampionom postala ekipa iz Beograda. Za sve u klubu je to bio veliki šok. Kasnije smo veoma lako dolazili do brojnih titula ali ta 1984. godina mi je ostala urezana u pamćenje kao težak sportski trenutak.
- Posjećujete li našu internet stranicu i mišljenje o njoj ?
Ne posjećujem je ali podržavam sve ono što može da pomogne afirmaciji banjalučkog sporta.
- Poruka Banjalučanima ?
Sport je nešto što oplemenjuje čovjeka za čitav život. Sa časnim izuzecima većina sportista su bili dobri ljudi. Sport zbližava ljude, stvara se zdrav takmičarski duh koji često može da pomogne i u praktičnom životu. Zbog toga poruka svima da se što više bave sportom. Onim Banjalučanima koji žele da kontaktiraju sa mnom, iz bilo kog razloga, ostavljam email adresu
slobo1949@yahoo.com
na kojoj možemo da malo popričamo o svemu. Pozdrav svima.
Z.P.
Banja Luka, April 2007..
VT
