Rijetki su sportisti iz BiH koji su već sada obezbjedili učešće na Olimpijskim igrama u Pekingu. Jedna od rijetkih kojoj je to uspjelo je naturalizovana bh.državljanka, Kenijka, Lusija Kimani. Lusiju je u BiH prije tri godine dovela ljubav koja je ozvaničena brakom sa Prijedorčaninom Sinišom Marčetićem, takodjer atletičarem. Upoznali su se u austrijskom Salzburgu, gdje je Siniša studirao i trčao na mitingu.
Lusija je učešće na Olimpijadi 2008 u Pekingu obezbjedila prošle godine ostvarivši rezultatski potrebnu olimpijsku normu za trku maratona. Međutim, ona se nije zadovoljila tim plasmanom, pa je na maratonu u Dubajiu osvojila odlično deseto mjesto i potvrdila olimpijsku normu u ovoj disciplini. Njen rezultat od 2 sata, 37 minuta i 37 sekundi je, ujedno, i novi rekord BiH u maratonu. Lusija ima namjeru da u aprilu ove godine na Evropskom kupu u Istanbulu pokuša ostvariti i olimpijsku normu (32 minute) za disciplinu 10.000 m.
Donosimo Vam intervju sa atletičarkom banjalučkog Borca, koja bez pomoći Olimpijskog komiteta BiH i državnih vlasti, bilježi odlične rezultate. U intervjuu Kimani govori o maratonu u Dubajiu, pripremama u Keniji, očekivanjima na Olimpijadi, budućim planovima, nemaru Olimpijskog komiteta BiH....
- Jeste li očekivali ovaj odličan rezultat na maratonu u Dubajiu ?
Prvi mjesec priprema je bio odličan. Išlo je sve po planu, kako smo se dogovorili. To nam je dalo veliki optimizam pred učešće u Dubajiu. Nadali smo se rezultatu od 2 sata i 33 minute. Međutim, tri sedmice prije trke, desili su se u Keniji nemiri i to je dosta poremetilo rad, a kasnije se ispostavilo da se odrazilo i na rezultat. Osjetilo se već nakon pola maratona u Dubajiu da mi nedostaje svježine, odnosno, da je trebalo pripreme privesti kraju na najbolji način. Sigurna sam da bi rezultat bio još bolji, ali i ovako sam izuzetno zadovoljna.
- Kako je sama trka tekla ?
U Dubajiu su, kao i na većini vodećih svjetskih maratona, bil atletičarke koje u ulozi zečeva, odnosno, pejsmejkera kako bi se postiglo što bolje vrijeme, odnosno, pokušao oboriti svjetski rekord. Prva grupa je trčala sat i 10 minuta u polumaratonu, druga grupa sat i 12, a treća grupa je trčala sat i 13 minuta. Taj tempo je bio za rezultat od 2 sata 22 minute do 2 sata 26 minuta u maratonu. Za mene je bilo previše da trčim cijeli maraton u tako jakom tempu. Isitna, mogla sam to da uradim, ali je veliko pitanje da li bi završila preostalih 21 kilometar. Spremala sam se za vrijeme 2 sata i 33 minute i zbog toga sam došla na ovaj maraton. Zato nisam željela da trčim vrijeme zečeva. Polumaraton sam prošla u odličnom vremenu, ali se kasnije osjetio nedostatak treninga u posljednje tri sedmice priprema u Keniji. Treba reći da je na početku maratona bilo 12 stepeni, a na kraju 22 stepena što je odlično za maraton.
- Jeste li razgovarali sa organizatorima nakon maratona, odnosno, koliko su oni zadovoljni dešavanjima na trci ?
Deset djevojaka je bilo ispod 2 sata i 30 minuta što je odličan rezultat. Sam organizator je izjavio da je ženska konkurencija bila mnogo jača od muške. Kod muškaraca su svi bili fokusirani na Gebreselasija i obaranje svjetskog rekorda, dok je kod žena bila strašno jaka konkurencija. U toj konkurenciji imala sam najlošiji rezultat na startnoj listi, ali opet uspjela sam da budem među deset, što mi je i najveći uspjeh u dosadašnjoj karijeri. Organizatori su prezadovoljni rezultatima, a ja sam bila među najvećim iznenađenjima.
- Otkud uopšte na maratonu u Dubajiu koji je jedan od najkvalitetnijih u svijetu ?
Ne može svako da učestvuje na ovom maratonu. Tu su, većinom, najbolji svjetski maratonci i maratonke, a mi koji se nalazimo ispod njih dobijamo pozivnice za učešće. Nešto slično kao na teniskim gren slem turnirima. Moram da napomenem da su u atletici, pred ovakve vrhunske trke, takmičari podijeljeni u tri kategorije: svjetska elita, srednja klasa i slabija klasa. Organizator maratona je u Dubajiu pozvao najbolje, a ja sam dobila pozivnicu da nastupim. Taj poziv sam potvrdila osvojenim desetim mjestom.
- Kakvi su daljnji planovi? Koji su sljedeći maratoni ?
Neću učestvovati na maratonima sve do Olimpijskih igara. Sigurno neću učestvovati do Pekinga. Mislim da je to pravi izbor, a koliko sam u pravu pokazaće Peking i rezultat na Olimpijadi.
- Šta očekujete na Olimpijskim igrama ?
Teško je dati odgovor kakav rezultat ću ostvariti na Olimpijadi. Čak i svjetska elita ne mož da garantuje vrhunske rezultate. Primjer je i Osaka gdje su većina favorita završila na 30. ili 35. mjestu, sa 15 minuta slabijim rezultatom od ličnog, što je, zaista, nevjerovatno. Svjetsko prvenstvo i Olimpijske igre su nešto posebno. Na ovim takmičenjima raniji rezultati ne znače ništa i tamo je sve moguće. Na 41 stepen temperature nikad se ne zna šta se može desiti sa organizmom dok trčiš 42 kilometra. U zavisnosti kakva će biti taktika najvažniji su vremenski uslovi u Pekingu. Ako uspijem da popravim rezultat u tim teškim uslovima, to će biti savršeno. Bitno je da završim maraton, ostvarim plasman, a nije toliko bitno da li ću popraviti rezultat iz Dubajia. Već je ovaj napredak dovoljan za ovu 2008. godinu. Ukoliko vremenski uslovi dozvole sigurno će i rezultat biti bolji od ovog, ali osnovno je završiti maraton na Olimpijskim igrama. Takođe, svaka reprezentacija može da prijavi troje takmičara sa A normom i jedno sa B normom tako da će u svjetskom vrhu biti 30-ak svjetskih rezultata. Ko uspije da bude u prvoj trećini tog maratona, biće to za ove uslove odličan rezultat. Pritom ako se i popravi rezultat to je maksimum koji mogu izvući.
- Da se malo vratimo na pripreme u Keniji. Kako je bilo proživljavati sve one strahote i sukobe koje smo gledali putem medija ?
U Keniji sam boravila 65 dana. Bilo je odlično dok je bilo mirno u Keniji. Prve dvije nedjelje pripreme u Keniji su bile izuzetno naporne. Treninzi su bili, zaista, na vrhunskom nivou što se odrazilo i na rezultat u Dubajiu. Međutim, problemi su uslijedili poslije nereda, sukoba u kojima je poginulo više od 300 ljudi. Bila je opšta katastrofa. Mnogi poznati atletičari iz cijelog svijeta su bili prisutni u Keniji. Većina od njih je uspjela da izvuče živu glavu, da pobjegne iz Kenije, dok je jedan slavni kenijski atletičar poginuo. Kad je rat počeo dva dana nisam trenirala, nisam trčala jer sam bila u dijelu u kojem je opozicija, a porijeklo moje porodice i predsjednika Kenije je isto. Zato su protestanti, opozicionari željeli da pobiju pripadnike mog klana. To je bio najveći problem. U tom dijelu su bile spaljene sve kuće, prodavnice i objekti čiji su vlasnici ljudi iz mog plemena, odnosno, iz plemena iz kojeg nisu opozicionari. Bilo je rizično da treniram. Inače, u Keniji postoje 42 plemena koja govore 42 jezika. Oni međusobno mogu da se poznaju, prije svega po boji kože, i to je bio veliki problem, zbog kojeg su protestovali i protiv mene.
- Nekoliko puta ste spomenuli da bi željeli da ispunite olimpijsku normu i na 10 kilometara. Da li i dalje ostajete pri tom stavu ?
Pokušaću da ispunim olimpijsku normu i na 10 hiljada metara. Onda ću moći da biram u kojoj ću trci učestvovati na Olimpijadi, trci na 10 hiljada metara ili maratonu. 12. aprila učestvujem u Istanbulu na Kupu Evrope i tu ću pokušati da ispunim ovu normu.
- Koji rezultat će biti dovoljan da i na 10 kilometara učestvujete u Pekingu ?
33 minute i 40 sekundi je moj rezultat na 10 hiljada metara. Međunarodni olimpijski komitet je donio odluku da u svim sportovima ograniči učesnike na Olimpijadi. Tako je atletika dobila 2000 mjesta, 1100 muškaraca i 900 žena. Shodno tome su napravili i norme kako bi se uklopili u te 2000 učesnika. Negdje su norme pooštrene, a negdje su nešto lakše. U ovoj trci na 10 hiljada je norma 32 minute što je odlično vrijeme i izuzetno teško ga je ostvariti. Nadam se da ću ipak uspjeti da ostvarim taj rezultat i da ću se dovesti u situaciju da biram između dvije discipline.
- Gdje ćete se pripremati za Olimpijske igre ?
Zbog uslova u Pekingu, pripreme na planini mogu da budu mač sa dvije oštrice. Može da bude dobro, ali i ne mora značiti. Zašto ? Zato, što kad se siđe sa planine, gdje je uvijek hladnije, dođete na 41 stepen i to je velika promjena za organizam. U Osaki, na Svjetskom šampionatu, se pokazalo da oni što su to radili nisu završili trku, a oni što su se pripremali u Njujorku, Atini, gdje su uslovi slični, bili su u vrhu maratona. Još ništa ne mogu reći gdje će raditi pripreme, ali u opticaju su Atina ili Solun, odnosno, Grčka ili možda čak i Crna Gora jer su u tom periodu temperature u Crnoj Gori izuzetno visoke. Visinske pripreme mogu doći u obzir na početku godine, ali ne pred same Olimpijske igre. Sve to u našim uslovima nije presudno, već je presudno koliko ćemo imati sredstava da si priuštimo za te pripreme.
- Spomenuli ste novčana sredstva. Ko Vam sve pomaže u nastojanjima da što bolje prezentujete BiH na međunarodnoj sceni ?
Do sada je bilo sve na Atletskom klubu Borac, čiji sam član, a jedan dio sredstava za pripreme u Keniji je prikupljen od Ministarstva za porodicu, omladinu i sport u Vladi RS i sponzora Juvente. Nije bilo pomoći od Olimpijskog komiteta BiH, niti od vlasti BiH. Trčim na međunarodnim takmičenjima pod zastavom BiH, predstavljam BiH i nadam se da će konačno i oni imati sluha i pomoći mi u nastojanjima da ostvarim dobar rezultat u Pekingu. Rad u Keniji je pokazao rezultate na maratonu u Dubajiu, a nadam se da će Olimpijski komitet BiH omogućiti mi odlazak na pripreme u neke od vodećih svjetskih kampova. Kako bih Vam približila koliko je atletika skup sport reći ću da medalja na Olimpijskim igrama košta milion dolara, a da odete na Olimpijadu, prema procjenama sa Zapada, cifra se kreće od 250 do 500 hiljada dolara.
- Jeste li zadovoljni dosadašnjim napretkom po dolasku iz Kenije u RS i BiH i koji su krajnji planovi ?
2006. godine, kada sam došla, sam trčala maraton 2 sata i 48 minute, da bi 2007. godine popravila rezultat za 10 sekundi i trčala 2 sata i 38 minuta. Ove godine sam počela sa 2 sata i 37 minuta i vidjećemo gdje ću stati. Nije dovoljno samo da dođete iz Kenije pa da napravite rezultat, već je neophodan vrhunski rad. Konačan cilj je da na Olimpijskim igrama 2012. godine istrčim ispod 2 sata i 26 minuta. To je nemoguće uraditi za nekoliko mjeseci, već se mora ići korak po korak. Maraton traži strpljivost, a u suprotnom se može uništiti organizam. Bitno je da se u svakoj trci ostvari napredak, da bi se na kraju ostvario i zacrtani cilj.
Z.P.
Banja Luka, januar 2008.
VT
