Ime i prezime: Bojan Glavaš
Datum i mjesto rođenja: 07.04.1980., Banjaluka
Sport: borilački sportovi
Klubovi: Karate klub 16, BK Slavija, Kik boks klub Sektor
- Otkud želja za borilačkim sportovima ?
Trenirao sam, kao dječak, rukomet nekoliko godina sa nadom da ću napraviti veliku karijeru. To je bila želja mnogih klinaca u Banjaluci. Međutim, s obzirom da nisam uspio u rukometu odlučio sam da se prebacim u borilačke sportove, koji su, inače, moja najvćea sportska ljubav. 1995. godine došao sam u Karate klub Šesnaesta u sekciju ful kontakt. Nekoliko mjeseci sam veoma uspješno radio kod našeg poznatog učitelja borilačkih sportova, Mire Marića. Poslije toga sam se prebacio u boks.
- Kakve si rezultate bilježio u boksu ?
U Bokserskom klubu Slavija sam bio od 1996. do 2001. godine. Trenirali su me Tomo Palankin i Mirko Jokić. Imao sam zapažene rezultate u juniorskoj konkurenciji, a kao junior sam nastupao za seniorsku ekipu Slavije i seniorsku reprezentaciju Republike Srpske. Više puta sam bio šampion Republike Srpske, osvajač turnira po Jugoslaviji i pobjednik na nekoliko međunarodnih turnira. Sve to sam uradio kao junior.
- Potom si prešao u kik boks ?
Nakon što sam odslužio vojni rok odlučio sam da se okušam u kik boks sportu. U to vrijeme, Milan Drobnjak, je stigao u Banjaluku i osnovao prvi kik boks klub. To su nekakvi prvi značajniji počeci ovog sporta u Banjaluci. Sve je to dobilo na značaju dolaskom u klub, tadašnjeg evropskog šampiona, Draženka Ninića. I ja sam tada odlučio, bilo je to 2001. godine, da se priključim Kik boks klubu Sektor. Iako je to bio relativno nov sport u gradu, veoma brzo sam se uklopio. Uslijedili su i dobri rezultati, pa sam nekoliko puta bio šampion Republike Srpske i Jugoslavije u disciplinama lou kik i ful kontakt.
- Ipak, vrhunac je uslijedio prošle, 2007. godine ?
Da, 2007. godina je, svakako, najbolja godina u mom životu. Do tada sam učestvovao na evropskim i svjetskim šampionatima, ali mi je uvijek malo nedostajalo da dođem do medalje. Sve sam to nadoknadio prošle godine kada sam osvojio bronzanu medalju na Svjetskom šampionatu u Beogradu i postao šampion Balkana.
- Koliko je teško bilo doći do svjetske bronze ?
Spremao sam se veoma dobro za ovo takmičenje. Međutim, pripreme ne mogu da budu garant kvalitetnih rezultata jer su male razlike između najboljeg i dvadesetog kik boksera na svijetu. Svi su došli da pobijede, da osvoje medalju, tako da na svjetskim prvenstvima odlučuju nijanse. Osim fizičke pripreme svi su tehničko – taktički potkovani, a veliku ulogu u rezultatu ima i žrijeb. U šesnaestini finala sam pobijedio Poljaka Radzevskog 2-1 na poene. Zatim sam u osmini finala na poene 3-0 slavio protiv Letonca Brijedisa. Međutim, ta pobjeda nije bila nimalo laka kako govori rezultat. Letonac je bio odličan borac, škola bivšeg Sovjetskog saveza i mogu da kažem da mi je to bio najteži meč na Svjetskom šampionatu u Beogradu. U četvrtfinalu protivnik mi je bio Makedonac Darko Čatleski. Iskusan reprezentativac i stari borac. Presudila je moja bolja fizička pripremljenost tako da sam ga pobijedio ubjedljivo na poene. U polufinalu sam za protivnika imao Rusa Isalmagomedova. Bio sam superioran rundu i po. Međutim, u toku turnira sam zaradio tešku povredu, istegnuće ligamenata lakta. Povreda mi se pogoršala u toku polufinalnog meča tako da nisam uspio da i dalje nametne inicijativu i sačuvam stečenu prednost. Rus je kasnije osvojio svjetsko zlato i bio među najboljim ruskim reprezentativcima na ovom takmičenju.
- Nekoliko riječi i o tituli šampiona Balkana ?
Prvenstvo Balkana je održano kod nas, u Tešnju. U prvom meču sam nokautirao u prvoj rundi Makedonca Zlatka Eranovskog . Bio je to klasičan nokaut. U finalu sam se trebao sastati sa Hrvatom Ivanom Stanićem, međutim, hrvatski kik bokser se povrijedio u polufinalnom meču tako da je njegov stručni štab odlučio da mi preda borbu. Treba napomenuti da smo se Stanić i ja, prije ovog Balkanskog šampionata, sastajali tri puta i ja sam dva puta pobijedio.
- Očekivanja u ovoj godini ?
Kraj ove i prethodne godine proveo sam na Tajlandu trenirajući disciplinu mu tai (muai-thai). Planirao sam ove godine da se, kao reprezentativac BiH, okušam na Evropskom šampionatu u Poljskoj i Svjetskom šampionatu u Koreji. Ta disciplina mu tai (muai-thai) je nešto novo, ali srodna disciplina kik boksu. Još uvijek čekam kalendar takmičenja u kik boksu i K1 za ovu godinu i na osnovu toga ću odrediti svoje dalje korake i plan priprema.
- Najsrećniji sportski trenutak ?
Moj prvi meč i efektna pobjeda.
- Najteži sportski trenutak ?
Izgubljeni meč na Evropskom prvenstvu u Skoplju od Kirila Ivanova. Bio je to meč četvrtfinala, u kojem sam poražen isključivo zahvaljujući nepravednim sudijskim odlukama. Kasnije je Ivanov postao evropski šampion.
- Koji borilački sport najviše voliš ?
Svi mi iz borilačkih sportova da bi bili u nekom od tih sportova moramo ga mnogo voljeti. Tako sam i ja iz velike ljubavi ka borilačkim sportovima bavio se različitim, a najviše mi je u srcu kik boks.
- Bio si i na listi deset najboljih sportista RS u prošloj godini ?
Da, osvojio sam peto mjesto u izboru deset najboljih sportista RS u prošloj godini. To je lijepa kruna moje karijere. Nije bitno na kom se mjestu nalaziš, već je lijep osjećaj biti među najboljima.
- Da li si posjećivao našu internet stranicu ?
Nisam, ali ću to sigurno učiniti veoma brzo.
- Poruka Banjalučanima ?
Bavite se sportom. Izaberite koji god hoćete jer on pomaže razvoju ličnosti u svakom smislu.
Z.P.
Januar, 2008.
Vulture Team
