Selektor teniske reprezentacije Bosne i Hercegovine je, Banjalucanin, BOJAN VUJIĆ.
Vujic vec 4 godine zivi i radi u Njemackoj ali kaze da je rado prihvatio poziv da bude selektor teniske selekcije Bosne i Hercegovine. U svojoj karijeri bio je 274. ATP igrac a kao trener radio je sa Dzenifer Kaprijati i novom pobjednicom Vimbldona, Ruskinjom, Marijom Šarapovom. Desetak dana je proveo u Banjaluci gdje se pripremao zajedno sa reprezentativcima Bosne i Hercegovine Aleksandrom Maricem i Ugljesom Ostojicem, za predstojeci turnr 4. grupe '"Euro–Africke zone"' Dejvis kupa koji se ove sedmice odrzava u Moldaviji.
- Reprezentacija Bosne i Hercegovine takmici se u 4. grupi '"Euro-Africke zone"' Dejvis kupa koja je po kvalitetu najslabija grupa. Mozes li nas upoznati o sastavu te grupe ?
Da, to je zadnja grupa '"Euro-Africke zone"'. Nastupice 8 ekipa. Pored nas tu su jos: Uganda, Bocvana, Ruanda, Mauricijus, Malta, Armenija. Reprezentacije ce biti podijeljene u dvije grupe a dvije najbolje ekipe plasirace se u 3. grupu.
- Da li si upoznat s kvalitetom protivnika ?
Sigurno da jesam. Od kako sam saznao, od kako sam postao selektor reprezentacije Bosne i Hercegovine odmah sam se raspitao ko igra. Provjerio sam rezultate a s obzirom da sam prethodnih godina nastupao na ATP turnirima mislim da ne bi trebalo biti nekih problema osim Moldavije koja ima jednog jakog dobrog igraca koji je bio medju 300 igraca na svjetskoj rang listi. Nadam se da cemo uspjeti nekako da predjemo u 3. grupu. Bice tesko ali mislim da bi Maric, Ostojic i ja trebali da izborimo plasman u kvalitetniji nivo takmicenja i da se u Bosne i Hercegovine vratimo sa pobjedom.
- U reprezentaciju si pozvao Aleksandra Marica i Ugljesu Ostojica. Zasto si se za njih opredjelio?
Moje licno misljenje je da su trenutno na ovim prostorima Maric i Ostojic najbolji teniseri. Igraju na ATP turnirima, bili su na turnirima u Srbiji prethodnih sedmica, nastupali su na Fjucersima. Sigurno ne treba zaboraviti ni Sinisu Markovica ali ovog puta odlucio sam se za ovu dvojicu tenisera jer imaju ATP poene i mislim da su zasluzili da Bosne i Hercegovine predstavljaju na turniru u Moldaviji.
- Dakle mozemo ocekivaiti povoljne rezulate ?
Ja sam uvijek optimista i nadam se da mozemo da napravimo taj skok da se popnemo u 3. grupu. Bice tesko jer cemo svaki dan igrati meceve ali vjerujem u najbolje.
- Da se sada vratimo tebi i tvojoj karijeri. Gdje je i sta je Bojan Vujic radio u proteklom periodu ?
Zivim i radim trenutno u Njemackoj. Trener sam u klubu Rosbah, to je 20-ak kilometara od Frankfurta. Tamo sam vec 4 godine i uspjesno mi je tamo, sve je OK, zadovoljan sam. Medjutim moram da kazem da planiram da se vratim u Banaluku. Ako to ne bude krajem ove godine onda ce to sigurno biti pocetkom 2005 godine. Zelim da pomognem mladim igracima koji su u Banjaluci. Mislim da ce biti dobro i za mene i za one koji zele da igraju tenis.
- Prije Njemacke proveo si 5 godina u Americi ?
Od 1995. do 2000. godine boravio sam u Americi, zivio sam u Majamiju na Floridi. Prve tri godine, do 1998. godine, trenirao sam u Akademiji kao igrac. Tada sam jos igrao na ATP turnirima, da bi onda odustao od ATP turnira i dobio ponudu da radim kao trener u "Rik Mejsi Tenis akademiji". Tu sam bio do 1999. godine a onda sam presao u "Kris Evert akademiju" gdje sam mnogo toga naucio od poznatih teniskih strucnjaka.
- Poredjenje rada u Njemackoj i Americi ?
Kada sam presao u Njemacku bio je to novi izazov, novi ljudi, novi mentalitet, novi jezik za mene. Pricam super njemacki jezik, mnogo bolje nego engleski. Za mene je ljepsi rad u Evropi. Kada se sve sagleda rad u Americi i Njemackoj je bilo jedno dobro iskustvo za mene, ali iskreno da kazem dosta mi je i zelim da se vratim u Banjaluku.
- 9 godina si proveo u inostranstvu. Mozes li se sjetiti kakvi su bili tvoji poceci ?
Imao sam 8 godina kada sam poceo da treniram u TK Borac. Prvi trener mi je bio Pero Trikic. Tada je bilo 7-8 momaka koji su zajedno sa mnom trenirali. U pocetku sam bio najlosiji ali mislim da sam u to vrijeme, iako nije bilo nekih uslova da se napravi neka znacajnija teniska karijera, da sam najvise radio pa sam sa 11 godina postao prvak Bosne i Hercegovine.
Medjutim ti uslovi ne mogu da se porede sa danasnjim uslovima rada koja djeca imaju u inostranstvu. Ipak mislim da sam pokusao i da sam dao sve od sebe kako bi uspio.
- Ruskinja Marija Šarapova pobjednica je Vimbldona. Ti si imao priliku da radis s njom. Kad i gdje ?
Da to je istina. Radio sam sa Šarapovom dok sam bio trener u "Teniskoj akademiji Rik Mejsi". To je bilo tacno prije 6 godina. Ona je tada imala 11 godina. Tada je ona dosla u Ameriku s ocem i nije znala da li ce da trenira u "Rik Mejsi akademiji" ili "Nik Bolitijeri akademij"i. Bio sam s njom 5-6 sedmica. Kasnije su se oni opredjelili za "Bolitijeri akademiju" jer je poznata svjetska kompanija IMG uzela nju u sponzorstvo. Prosto je nevjerovatno kada se vidi da je ona danas prvakinja svijeta.
- Nisi samo radio sa Šarapovom od poznatijih teniserki ?
Mogu da kazem da se mnogo toga se izdesavalo u mojoj karijeri. Ipak nikad ne mogu da zaboravim da sam trenirao jednu Dzenifer Kaprijati, pola godine, kada je bila medju 5 igracica u svijetu. Ona je tad bila u Americi i ja sam je trenirao. Sve je to nekako cudno ali sam ponosan sto sam radio s takvim velicinama kao sto su Kaprijati i Šarapova.
- Koji je tvoj najbolji plasman na ATP listi ?
Najbolji plasman je bio 1996. godine u avgustu mjesecu kada sam bio na US OPENU u Americi, tada sam bio 274. na ATP listi.
- Najdrazi trenutak u karijeri ?
Ima ih jako puno. Osvojio sam mnogo "satelit turnira", igrao sam dosta turnira ali mislim da je mozda najdraze za mene bilo kada sam predstavljao Dejvis kup reprezentaciju bivše Jugoslavije.
- Najtezi trenutak u karijeri ?
Dobro pitanje. To je bilo u trenutku kada sam odlucivao da li cu da nastavim igracku karijeru. Razgovarao sam sa porodicom i najboljim prijateljima i mislim da nisam pogrijesio sto sam odlucio da budem trener.
-Da li si prije nego sto si postao selektor Bosne i Hercegovine pratio desavanja u tenisu Bosne i Hercegovine ?
Sigurno da sam pratio mnogo toga. Imam mnogo prijatelja u Banjaluci i znam sta se desava. I pored brojnih obaveza koje sam kao igrac i trener imao u u Njemackoj osluskivao sam sta se desava u Banjaluci i Bosni i Hercegovini. Jako mi je drago sto se vracam u Banjaluku jer znam da ima mnogo igraca i igracica, talenata koji zele da nesto naprave pa se nadam da cu moci da im pomognem kako bi i oni jednog dana mogli da budu na Vimbldonu ili US Openu.
- Da li si cuo za ovu internet stranicu?
Cuo sam za nju ali cu biti iskren da je nisam posjecivao. Neko mi je rekao da postoji ta stranica ali jednostavno nisam je otvorio. To cu sad sigurno uraditi. Mislim da je to jako interesantno za sve ljude u sportu i da je ideja odlicna.
Z.P.
