Ime i prezime: Boris Novaković
Datum i mjesto rođenja: 05.01.1958., Knin
Sport: kuglanje
- Počeci ?
Kao registrovan kuglaš nastupam od 1980. godine. U Kninu sam kao klinac volio gledati kuglanje. U mom rodnom gradu postoje tereni za balotu, tzv. betonske kuglane, i na njima sam napravio prve kuglaške korake. Školujući se u Zadru a potom i u Beogrado još više sam zavolio ovaj sport. U Beogradu sam koristio svaki slobodan trenutak da odem na Banjicu i kuglam.
- Kada ste se onda aktivno počeli baviti kuglanjem i koji je prvi Vaš klub ?
1980. godine došao sam u Banjaluku da radim i tu sam i danas. Počeo sam u Kuglaškom klubu Krajišnik i to je prvi moj klub u karijeri. Pet godina sam proveo u Krajišniku u kojem sam prošao sve što se može proći u jednom klubu. Igrali smo po starom sistemu takmičenja, tzv. narodnom načinu.
- Poslije toga slijedi odlazak u Partizan. Tu ste bili veoma dugo.
1985. godine prešao sam u banjalučki Partizan i za taj klub kuglao narednih sedam godina. Nastupali smo u Republičkoj ligi BiH. U tih sedam godina dva puta smo igrali finale Kupa Jugoslavije a posebno pamtim finalni meč iz 1987. godine kada nas je pobijedila zagrebačka ekipa Gromoščica. U ekipi Partizan, jedan od saigrača je bio i Đorđe Paštar, kao i Momo Joksimović, Boltić, Lončarević, Jović... Tada nas je Paštar napustio i otišao u Sarajevo a mi smo nekako uspjeli da se sačuvamo od ispadanja iz lige.
- Šta ste radili poslije rata ? Za koji klub ste nastupali ?
1995. godine otišao sam u Lazarevac, tamošnji klub je bio član 1.-B kuglaške lige SR Jugoslavije. U Banjaluci su bila teška vremena, a s obzirom da je bilo potrebno obezbjediti egzistenciju i odškolovati djecu, nisam se dvoumio oko odlaska u Lazarevac. Izborili smo opstanak u ligi a taj period pamtim i po tome što sam na Banjici oborio 1011 čunjeva što je svojevrsni rekord. Jedino je ispred mene u toj kuglani bio Miroslav Macura a, zaista rijetki kuglaši, su uspjevali da obore više od hiljadu čunjeva na Banjici.
- I sljedeću sezonu provodite u Srbiji.
1996. godine bio sam član Kuglaškog kluba Kruševac. Postali smo šampioni i ušli u najjaču ligu SR Jugoslavije u kuglanju. Bio sam najbolji igrač ekipe a postao sam i šampion Zapadne Srbije u paru sa Stakoševićem. 1997. godine sam bio i pobjednik prvog međunarodnog turnira kojeg organizuje KK Borac u Banjaluci.
- To je bio i nagovještaj povratka u Banjaluku.
U Banjaluci je osnovan Kuglaški klub Knin. Prihvatio sam poziv i proveo sam dvije lijepe godine koje su okarakterisali sjajna atmosfera i jak kvalitet ekipe. Međutim, zbog problema s finansijama klub nije mogao da sačuva igrače i prešao sam u Boksit iz Milića. Dvije sezone igrao sam u Milićima. Vežu me lijepa sjećanja za Boksit koji je imao dobru ekipu i organizaciono – finansijsku strukturu u klubu.
- Naredni klub je Banjalučka pivara s kojom ste napravili odlične rezultate.
U Banjalučku pivaru došao sam u sezoni 1999/2000 i ostao pet godina. U tom periodu osvojene su tri ekipne titule šampiona BiH, jedna titula prvaka RS i 2 kupa RS. Dva puta sam bio šampion RS u paru i jednom prvak BiH u paru. Bio sam i drugi na pojedinačnom prvenstvu BiH i dva puta treći na šampionatu RS u pojedinačnoj konkurenciji. U tom periodu sam završio trenersku školu. Postao sam reprezentativac BiH. Dva puta sam učestvovao na Svjetskom kupu. Kao reprezentativac BiH, dva puta sam nastupao na Svjetskim šampionatima. Pamtim mečeve protiv kuglaških velesila poput Srbije, Rumunije kao i brojne međunarodne turnire. Jedan od tih turnira je Memorijal Mladen Uzelac Maćo u Apatinu na kojem sam učestvovao osam puta. Učestvovao sam i na Božičnom turniru u Beogradu. Počeo sam raditi, kao trener, sa juniorima. To je bio najuspješniji period u mojoj karijeri, rekao bih zlatni period u kojem je došlo do potpune afirmacije banjalučkog kuglanja i mladih u ovom sportu.
- Sada ste član 'Metalmaksa' ali si prije toga opet bio član Knina. Kratko opišite taj period.
Da, jednu sezonu sam, nakon Banjalučke pivare, proveo u Kninu. Vratio sam se u taj klub i odmah smo osvojili šampionsku titulu u BiH. Nakon te sezone dolazi do raspada ili bolje reći razdvajanja u klubu. Odlučio sam da ostanem sa Slavkom Kovačevićem koji je osnovao prvi privatni kuglaški klub „Metalmaks“. Takmičili smo se u ligi RS i odmah osvojili titulu i obezbjedili plasman u Premijer ligu BiH. Titulu smo osvojili bez ijednog poraza.
- Ove sezone osvojili ste šampionsku titulu BiH. Vjerujem da ste zadovoljni ovom sezonom !?
Već prve sezone u Premijer ligi BiH osvojili smo titulu šampiona BiH. Takođe, sam bio prvak BiH u paru sa Marović Sašom. Bio sam i treći na pojedinačnom prvenstvu RS i pojedinačnom šampionatu BiH. Kuriozitet je da je na oba takmičenja poredak vodećih bio isti:
1.Paštar, 2.Kalat, 3.Novaković.
Radio sam kao trener sa juniorima koji su se okitili titulom ekipnog šampiona RS i BiH. Igrali smo protiv reprezentacije Hrvatske i pobijedili ih sa 8-0. Sve u svemu odlična sezona je iza mene.
- Šta slijedi ?
Sada, ostaje igranje za reprezentaciju BiH na Svjetskom šampionatu. U dobroj smo formi. 4. i 5. maja imamo pripremne utakmice. Međutim, zabrinjava indolentan rad (ne)odgovornih ljudi iz Kuglaškog saveza BiH po pitanju reprezentacije. Igrači su u odličnoj formi ali odnos vodećih ljudi u ovom sportu i uslovi u kojima radimo su veoma loši.
- Poređenje bh. kuglanja u odnosu na svijet i okruženje ?
U svijetu se radi profesionalnije nego kod nas. Kako bi Vam što više približio stanje kuglanja kod nas reći ću samo da su kuglaši u Hrvatsko pet puta više plaćeni nego naši kuglaši. Zbog toga su i naši najbolji kuglaši prinuđeni da odlaze u inostranstvo. Tu ne smijem navoditi i uslove za rad.
- Prošle godine imali ste ponudu da odete u Njemačku. Zašto ste je odbili ?
Imao sam ponudu da pređem u Frankfurt. Odbio sam je i mislim da mi je to veliki propust.
- Klupske ambicije ?
Iako mi ističe ugovor želja mi je da ostanem u klubu s obzirom da se radi na stvaranju jake ekipe koja bi trebalo da igra značajnu ulogu u kod nas i u Evropi.
- Kada bi se najbolji banjalučki kuglaši okupili u jednoj ekipi, klubu koji bi im realan domet bio ?
Mislim da bi se plasirali u finale Svjetskog kupa a ni borba za sam vrh u Evropiu ne bi bio dalek. To je, inače, plan Kovačević Slavka da okupi najbolje kuglaše iz Banjaluke. To naravno iziskuje preorjentisanje unutar same Banjaluke jer je uz nas Banjalučane potrebno dovesti još neka pojačanja za najviše rezultate. Kada kažem na pojačanja tu mislim na igrače tipa Jovana Ćalića, Borisa Benedika, Đorđa Paštara... Potrebno je u potpunosti profesionalizovati klub, definisati status igrača i mislim da bi vrhunski rezultati došli u Banjaluku.
- Koliko ste ukupno imali mečeva u karijeri ?
Od 1980. godine do danas imao sam mali prekid u karijeri i to 1994. godine. Teško je prebrojati sve mečeve ali mislim da je ta brojka oko 2000 nastupa.
- Najvredniji rezultat ?
Na izbornom takmičenju za reprezentaciju BiH u Gradišci u dva dana oborio sam 655, odnosno, 656 čunjeva. To su moji najbolji rezultati.
- Najsrećniji sportski trenutak ?
Više ih ima. Jedan od njih je moj mlađi sin Bojan takođe u kuglanju. Treniraju za ekipu 'Metalmaksa' već je osvajao medalje u svojoj konkurenciji. Manje me interesuju pojedinačni uspjesi tako da se mnogo više radujem kada ekipa pobijedi.
- Najteži sportski trenutak ?
Sve lošiji odnos rukovodioca i nadležnih ustanova prema sportistima. Taj nemaran i pogrešan odnos doveo je naš sport tu gdje se sada nalazi.
- Mišljenje o našem sajtu ?
Nisam ga posjećivao ali u svakom slučaju podržavam ideju jer takva vrsta informisanja je potrebna sportskoj Banjaluci.
- Poruka Banjalučanima ?
Da svi daju i dignu glas za dobro banjalučkog sporta i mladih u našem gradu. Da se prevaziđu suprotnosti i sukobi interesa među nama samima. Da se konačno krene ka afirmaciji banjalučkog sporta i boljim rezultatima. Moramo shvatiti da se moramo ravnati i odmjeravati sa boljima kako bismo napredovali. Potrebno je preći sa riječi na djela. Inače, volim Borac i redovan sam posjetilac fudbalskih utakmica. Boli me kada vim taj jad od fudbala. Konačno je vrijeme da se prestane samo pričati i da se konačno zasuču rukavi i krene kvalitetno raditi. Svi relevantni ljudi znaju šta je suštinski problem banjalučkog sporta te ih zato molim da počnu rješavati te probleme.
P.Z.
VT
Banja Luka, april 2007
