Ratna desavanja uticala su da uspjesni sportski kolektivi iz predratnog perioda RK Borac, FK Borac, BK Slavija i drugi stagniraju. Premalo je kavlitetnih rezultata tako da je banjalucki sport veoma malo zastupljen u medjunarodnim okvirima. Biljezi se tek po koji pojedinacni odlazak nekog fudbalera, kosarkasa, kosarkasice ili rukometasa u inostranstvo. Medjutim nakon rata pojavio se jedan kik bokser koji je pokorio Evropu i svijet. Zove se Drazenko Ninic, a omiljen je medju gradjanima Banjaluke.
- Kad si se poceo baviti kik boksom ?
Bilo je to 1993. godine. Poceo sam da treniram kod Milorada Drobnjaka u Kik boks klubu Mladost iz Novog Sada. Tu sam proveo 4-5 mjeseci a onda sam napravio pauzu jer sam morao ici na odsluzenje vojnog roka. Prije nego sto sam otisao u vojsku imao sam jedan mec koji sam dobio nokautom.
- Odakle ideja da se bavis ovim sportom ?
Jedne veceri prije nego sto sam poceo trenirati kik boks u diskoteci sam se potukao i dobio sam batine. Onda sam odlucio da se zbog samoodbrane pocnem baviti nekim borilackim sportom. Opredjelio sam se za kik boks.
- Kako je dalje tekla tvoja karijera?
1998. godine poceo sam zvanicno da nastupam za Savate kik boks klub iz Rume. Bio sam non stop na relaciji Novi Sad – Futog – Ruma. Od 1998. do 2001. godine sam bio clan tog kluba i u tom periodu postao sam visestruki prvak Vojvodine, Srbije i tadasnje Jugoslavije. Kao reprezentativac SR Jugoslavije postao sam evropski sampion 2000. godine, te prvak Mediterana 2001. godine.
- Kakvi su bili uslovi za rad u tom periodu ?
U Futogu gotovo da nisam imao uslove za rad. Bilo je izuzetno tesko. Iako sam postizao odlicne rezultate niko se nije obazirao na to. Niko me nije ni nazvao da mi cestita a onda je tesko ocekivati da ti neko pomogne.
- Potom slijedi prelazak u Banjaluku i Kik boks klub Sektor ?
Da, ja sam 2001. godine postao clan Sektora. Moji roditelji su porijeklom iz ovih krajeva i bez dvoumljenja sam odlucio da se preselim u Banjaluku. Inicijativa da dodjem u Banjaluku je potekla od Slavise Krunica vlasnika Sektora koji mi je predlozio da potpisem za njegov klub. Ja sam to prihvatio i tako je pocela nasa saradnja.
- Od tada krecu tvoji fenomenalni rezultati ?
Prakticno od tog trenutka zapocinju moji najsjajniji rezultati. U nepune 3 godine sam osvojio pregrst trofeja. Poceo sam 2001. godine kada sam postao vicesampion svijeta na takmicenju u Beogradu. Na to prvenstvo sam otisao povrijedjen ali sam tako reci bez desne noge dosao do finala, odradio finale i osvojio srebrnu medalju. U finalu je bolji od mene bio moj veliki prijatelj i jedan od najboljih svjetskih boraca Ivan Strugar. Te godine jos sam osvojio prvo mjesto na Balkanskom sampionatu odrzanom u Trebinju.
- Kontinuitet odlicnih rezultata nastavljen je i naredne 2002. godine ?
Da, osvojio sam dvije veoma znacajne titule. Prvo sam u Italiji postao amaterski sampion Evrope a potom sam u Banjaluci osvojio i prsten namijenjen profesionalnom sampionu Evrope u kik boksu.
- Osvrni se malo na ta takmicenja i titule ?
Na Evropskom prvenstvu u Italiji nikad nisam imao laksi posao. Bio sam nosilac grupe i automatski sam se plasirao u polufinale gdje sam za protivnika imao predstavnika Irana. Pobijedio sam ga prekidom u prvoj rundi a u finalu sam bio uspjesniji od borca iz Hrvatske Stipe Glavice koji je izuzetno kvalitetan kik bokser.
Sto se tice titule profesionalnog sampiona Evrope, ta borba je odrzana u Banjaluci u prepunom Boriku. Protivnik je bio Said Hagnija iz Holandije. Bio sam bolji od njega i mec je zavrsen prekidom u 6. rundi. Imao sam veliki motiv u tom mecu jer mi je to bio prvi mec u profesionalnoj konkurenciji a velika je razlika izmedju profesionalnog i amaterskog kik boksa. Dominirao sam tokom cijele borbe i na kraju zasluzeno pobijedio. Nikad u zivotu necu zaboraviti atmosferu. Publika me je nosila do trijumfa. Da nije bilo publike ko zna sta bi bilo.
- Sljedece 2003. godine okitio si se i titulom svjetskog amaterskog sampiona ?
Svjetsko amatersko prvenstvo te godine bilo je veoma tesko i naporno. Ucestvovali su takmicari iz svih republika bivseg Sovjetskog saveza. Ja sam radio u disciplinama lou kik i tajlandski boks. Od 22 kategorije samo 2 borca su osvojila zlatne medalje a da nisu bili sa podrucja bivseg Sovjetskog saveza. Jedan od njih bio sam ja. Ukupno sam imao 3 meca i sve sam ih dobio na poene. Prvi borac je bio iz Kazahstana, drugi iz Madjarske a u finalu sam naisao na takmicara iz Rusije.
- Po povratku uslijedio i docek na Trgu ?
Docek je bio fenomenalan. Nisam ocekivao da ce se na doceku okupiti toliki broj ljudi. Bilo je negdje oko 15 hiljada ljudi. Kada sam se vracao s takmicenja mislio sam da ce me docekati mojih 100-200 poznanika ali kada sam izasao na trg srce mi se zaledilo. To ce mi ostati cijelog zivota u sjecanju.
- 2003. godine odbranio si titulu profesionalnog sampiona Evrope ?
Da, mec je ponovo organizovan u Boriku. Ponovo je dvorana Borik bila dupke puna. Sjajan ambijent. Borio sam se sa Francuzom Hasanom Baoom. Iz sadasnje perspekjtive mogu reci da je to bila sreca u nesreci. Prije meca bio sam povrijedio nogu, ruku i istegao sam ledjni misic. Ipak smogao sam snage da izadjem u ring. Navalio sam od pocetka na Francuza i imao sam srece sto sam ga nokautirao vec u prvoj rundi.
- Banjaluka je bila domacin i manifestacije "Noc gladijatora-kraljevi ringa". Tu nisi bio previse uspjesan ?
To je veoma kvalitetno takmicenje. To su polufinalne kvalifikacije za Svjetski Gran pri u Parizu. Pobjednik takmicenja u Banjaluci je obezbjedio nastup na zavsnoj smotri osam najboljih svjetskih boraca. Bila je to noc glamura. Sve je bilo odlicno organizovano, po svjetskim mjerilima. Dvorana je ponovo bila ispunjena do posljednjeg mjesta. Izgubio sam u finalu od Francuza Aurelija Duartea i to prekidom u drugoj rundi. Zbog povrede nogu morao sam odustati ali valjda je to tako moralo biti. On se plasirao na zavrsni turnir u Pariz a meni ostaje nada da cu mu se revansirati u narednom periodu.
- Da li ce doci do revansa ?
Hoce, sigurno ce biti revansa. Prema nekim nagovjestajima to bi se moglo dogoditi u novembru u Banjaluci. Ne mogu da garantujem pobjedu ali znam da cu pruziti maksimalan otpor i da cu uciniti sve da ga ovaj put pobijedim.
- Tvoj veliki prijatelj ali i rival u ringu je Ivan Strugar. Vas medjusobni duel je vec nekoliko puta odgadjan. Da li se zna novi termin ?
Mec sa Strugarom je trebao biti odrzan prosle godine ali je zbog moje povrede odgodjen. Zatim smo utvrdili termin za kraj ove godine ali je i taj termin odgodjen jer je Strugar polomio palac desne sake. Najvjerovatnije ce nasa borba biti odrzana sljedece godine.
- Koje je naredno takmicenje na kojem ces ucestvovati ?
Evropsko amatersko prvenstvo u Podgorici i Budvi. Branim titulu amaterskog sampiona Evrope. Na listi sam favorit ali nikad se ne zna pogotovo sa takmicarima iz Rusije. Oni konstantno salju nove borce na ovakva prvenstva tako da nisam upoznat sa njihovim pojedinacnim kvalitetima.
- Osvojio si pregrst trofeja. Da li si dobio materijalnu satisfakciju za titule ?
Koliko sam titula osvojio mislim da sam trebao dobiti makar stipendiju a da ne pricamo o stanu ili nekom poslovnom prostoru. Medjutim od drzave i grada nista nisam dobio. Sport je pao na niske grane. Ne znam zbog cega ali je sigurno da ce ako se ovako nastavi svi mladi ljudi zeljeti da odu s ovih prostora. Sportisti su jedini ambasadori grada, drzave ali kako se vlast prema nama ponasa mislim da to ne vodi ka dobrom. Eto ja nista nisam dobio, naravno, osim batina, polomljenih ruku, nogu i mnogih povreda.
- Ljubitelji sporta te obozavaju. Kako si uspio da uspostavis takav prisan odnos sa narodom ?
Vjerovatno zato sto sam “ normalan “. Naravno salim se. Sa svima sam dobar. Ja sam covjek iz naroda. Ne pravim razliku izmedju sebe i ostalih ljudi. Svi mi imamo probleme i mislim da bi bilo smijesno da se zbog necega odvojim od ljudi. Treba samo biti onakav kakav jesi i svi ce te prihvatiti. Jedno je sigurno da bi se bez podrske raje, naroda, sugradjana vjerovatno prestao baviti kik boksom. Ako nisam dobio materijalnu satisfakciju onda je sigurno da sam kroz sport i podrsku naroda i publike dobio moralnu satisfakciju
- Najdrazi trenutak u karijeri ?
Osvajanje titule svjetskog amaterskog prvaka i docek na Trgu.
- Najtezi trenutak u karijeri ?
Poraz na Svjetskom amaterskom prvenstvu u Beogradu 2001. godine od Strugara.
- Da li si cuo za nas sajt ?
Nisam cuo za njega. Ti si mi sada rekao za njega i vec kad dodjem kuci posjeticu ga. Pozdrav svima.
Z.P.
Oktobar, 2004.
