Banjaluka je uvijek bila poznata po sportskim porodicama. Pocevsi od rukometnih porodica Karadza, Golić, Unčanin, Bjelić pa do košarkaske porodice Vuković. Za sve njih je karakteristicno da se clanovi porodice bave sportom. Tako je i sa porodicom Kuvalja. Jedan od najmladjih clanova ove banjalucke familije Vladimir, nastavio je putovanje stazama uspjeha, oca Tihomira i strica Tanasija.
- Vladimir "stopama" oca i strica. Zašto?
S obzirom da su moji najuzi clanovi porodice dugo godina bili u biciklizmu i ja sam se bavio ovim sportom. Bilo je gotovo nemoguce zamisliti da ne sjednem na bicikl. Na pocetku, kao djecak sa rajom iz naselja sam se volio voziti po gradu, a kasnije je to preraslo u ozbiljnije bavljenje ovim napornim sportom.
- Znaci, uticaj oca i strica nije izostao ?
Pa, moze se tako reci. Poslije njihovih brojnih titula koje su osvojili u toku svog aktivnog bavljena biciklizmom bilo bi nestvarno kada se i ja ne bih bavio ovim sportom. Biciklizam je porodični sport Kuvalja i zato je normalno da sam se i ja bavio ovim sportom.
- Koliko si imao uspjeha u ovom sportu ? Da li si ponovio rezultate svojih blizih ?
Iz ove perspektive mislim da sam zadovoljan ostvarenim rezultatima. Tesko se oni mogu porediti sa rezultatima strica ali u kakvim se uslovima radilo za mene su dobri. Na njih sam ponosan i to cu uvijek govoriti. Posebno se rado prisjecam nastupa u juniorskoj selekciji jer sam tada bio tri puta drzavni prvak.
- Koji ces rezultat posebno pamtiti ?
U mom sjecanju zauvijek ce ostati urezana Trka kroz Grcku. Kao clan ex-jugoslovenske reprezentacije ucestvovao sam na ovoj trci i na kraju se radovao jednom sjajnom rezultatu. Bili smo drugi ekipno u prestiznoj Trci kroz Grcku. Kada se sve zbroji i oduzme taj rezultat mogu izdvojiti kao najbolji u mojoj karijeri.
- Ti se mozes pohvaliti da si nastupao za tri reprezentacije ?
Da, to je još jedna zanimljivost u mom sportskom zivotu. Bio sam clan tri reprezentacije: Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i SR Jugoslavije. Takvim podatkom ne moze se pohvaliti puno sportista. Nastup za svaku od te tri selekcije bio je poseban i imao je svoju draz. Sve u svemu drago mi je sto sam bio u poziciji da nastupam za vise selekcija jer sam tako upoznao mnogo prijatelja i poznanika.
- Pratis li trenutno stanje u biciklizmu RS i BiH ?
S obzirom na teske uslove u nasim klubovima se dobro radi. Mladi su zainteresovani za biciklizam ali isto tako puno njih veoma brzo odustaje jer je ovo veoma tezak sport. Medjutim, oni najjaci i najuporniji opstaju i postizu solidne rezultate. Ovoj mladoj generaciji biciklista u Bosni i Hercegovini predvidjam sjajnu buducnost uz uslov da naporno rade i da im se obezbjede adekvatni uslovi za rad.
- Imao si dosta uspjeha u nauci. Nedavno si zavrsio Medjunarodni fakultet za sport u Beogradu ?
Ovaj fakultet ima dosta slicnosti sa fakultetom za Fizicku kulturu, ali se vise paznje posvecuje nauci u sportu. To me je privuklo i mislim da bih mogao biti uspjesan na tom polju. Kod nas je malo teze izboriti se za svoje mjesto ali kako za sada stvari stoje prvu priliku da svoje znanje prenosim na druge imacu u Švajcarskoj. Mislim da ce mi ova diploma mnogo pomoci u buducem zivotu. Imam 28 godina i vjerujem da cu imati uspjesnu poslovnu karijeru.
- Sada si okupiran skijanjem. Cesto si na Jahorini. Koji je razlog boravka na Jahorini osim ljubavi prema ovom sportu ?
Osim nauke u ovim zimskim vremenima bavim se i poslom instruktora skijanja. To mi je trenutno posao ali i velika ljubav. Jos od malih nogu poceo sam se baviti ovim sportom i to je trajalo osam godina. Najveci uspjeh u snjeznom sportu bilo je cetvrto mjesto na prvenstvu Bosne i Hercegovine 1989. godine. Trudim se da svim polaznicima Ski škole pomognem da sto prije nauce da skijaju. Veoma cesto sam na Jahorini. Gore provodim zimsko dobo. Sada sam malo dosao u Banjaluku ali se veoma brzo vracam na ovu zimsku ljepoticu.
- Kakvi su uslovi za skijanje na Jahorini ?
U Bosni i Hercegovini, a posebno se to odnosi na olimpijsku Jahorinu, postoje izvanredni potencijali za razvoj skijanja. Medjutim, nasa poznata inertnost uticala su da staze nisu u najboljem stanju. Mislim da se ne mogu porediti sa okruzenjem. To je steta jer ovakvi preduslovi morali su biti adekvatno iskoristeni. Inace sto se tice zimskog turizma na Jahorini je prisutno dosta turista. To su uglavnom gradjani Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore ali ima i gostiju iz Hrvatske, Slovenije, Madjarske pa cak i iz Austrije. Ipak mislim da bi se zimski turizam i skijanje kod nas mogli podici na daleko visi nivo.
- Kako gledas na trenutno stanje u banjaluckom sportu koje je po mom misljenju katastrofalno?
Nije nekakva novina kada se kaze da je sport Banjaluke na najnizim granama. Nevjerovatno je koliko drustvo ne brine za sport. Uopste mi je nejasno kako niko iz drzavnih i opstinskih organa ne shvata da sport nije samo zabava. Kroz sport se obrcu velike svote novca i ne samo to. Mladi se sklanjaju sa ulice i od njih se stvaraju karakterne osobe, licnosti koje ce u buducnosti samostalno raditi i razvijati ovaj region. Velika je steta sto je Banjaluka, koju su proslavili sportisti, pala ovako nisko. Nemamo nijednog kvalitetnog kluba. Sada citam da je rijeseno pitanje FK Borac. Nadam se da to nece biti kratkotrajno rjesenje vec da ce klub s Gradskog stadiona u buducnosti biti medju vodecim u Bosni i Hercegovini.
- Da li si posjecivao nasu internet stranicu ?
Nisam je posjecivao do sada ali cu se potruditi da to ucinim u sto kracem roku.
Z.P.
Januar, 2005. godine
