Jedna od poznatih sportskih porodica u Banjaluci je Kuvalja. Tanasije-Tane je jedan od najuspjesnijih sportista bivse Jugoslavije. Bio je vrsni biciklista i automobilista. Njegov brat Tihomir takodje se bavio biciklizmom ali je vrhunske rezultate ostvario u organizacionom smislu. Bio je organizator brojnih biciklistickih takmicenja a posebno se izdvajaju trka Putevi Avnoja i Balkansko prvenstvo. I njegov sin Vladimir takodje je u biciklistickim vodama. O tome kako su se Kuvalje obrele u ovom sportu, sta ih je to privuklo za dvotockase te o biciklizmu nekada i sada razgovarali smo sa Predsjednikom Biciklistickih saveza RS i Bosne i Hercegovine, te clanom Olimpijskog komiteta BiH
Tihomirom Kuvaljom
- Kako ste se poceli baviti biciklizmom ?
Bilo je 1967. godine. Preko mog brata Tane, koji se jos ranije poceo baviti ovim sportom, zavolio sam biciklizam. Ovaj sport je izuzetno tezak i naporan i zbog toga je Tane jedno vrijeme usporavao moj ulazak u ovaj sport. Htjeo je da me zastiti od ovog napornog sporta. Medjutim kada neko nesto voli onda ga je tesko odvojiti od toga. Onog dana kada je Tane potpisao za OBK Beograd i postao reprezentativac Jugoslavije, trener BSK-a Joža Benkovič donio mi je bicikl. Od tada sam krenuo sa aktivnim bavljenjem biciklizmom. Veoma brzo sam iskusio koliko je ovaj sport tezak i opasan. Imao sam nekoliko tezih povreda koje su onemogucile da ostvarim kvalitetnije rezultate. Nekoliko puta sam bio kandidat za reprezentaciju ex-Jugoslavije u biciklizmu, ali zbog povrede nikad nisam bio reprezentativac. Moram da kazem da je u to vrijeme konkurencija za reprezentaciju bila izuzetno jaka. Pored Tane u jugoslovenskoj selekciji bili su Bilić, Škerlj, Čubric, braća Valenčič i drugi. Gotovo je nemoguce bilo probiti se do nacionalnog dresa posebno kada te povrede sprijece u tome. Iz sadasnje vremenske perspektive mogu reci da je tadasnja jugoslovenska reprezentacija u biciklizmu bila jedna od najjacih svjetskih sila u biciklizmu. To tada nismo bili svjesni.
- Vas brat Tane je bio vrhunski biciklista. Kakav je bio Vas odnos ?
Ima jedna posalica koja je zanimljiva. Npr. cesto sam bio najbolji u Bosni i Hercegovini ali ne i u svojoj sobi jer je Tane vozio u Srbiji i bio jedan od najboljih jugoslovenskih biciklista. Rekao sam Vam da je na pocetku Tane branio da se bavim biciklizmom. Medjutim, kasnije je shvatio da onaj ko se inficira biciklizmom od toga se tesko lijeci.
- Kako su roditelji gledali na Vasu ljubav prema biciklizmu ?
Bez obzira sto smo se obojica bavili opasnim sportom roditelji nikad nisu stavljali primjedbe. Uvijek su izbjegavali da nas gledaju na zvanicnim trkama jer je to bio tezak sport i bilo je mucno za roditelje da gledaju svoju djece kako se mnogo naprezu. Ono sto je najbitnije je da smo uvijek imali podrsku od roditelja.
- Rekli ste da Vas povrede nisu mimoilazile. Da li su one uticale na prekid biciklisticke karijere ?
Biciklizmom se nisam dugo bavio. Povrede su bile jedan od razloga za prekid karijere. Osim povreda presudno je bilo sto sam se zaposlio u svjetski priznatoj racunarskoj firmi IBM, tako da vise nisam imao mnogo vremena da se posvetim aktivnom bavljenju biciklizmom. Jos jedno kratko vrijeme ostao sam u BSK-u ali sam onda shvatio da dolaze mladji biciklisti poput: Skopljaka, Benkoviča, Tetarića i dr. tako da sam odlucio prestanem sa aktivnom karijerom.
- Medjutim tu i nije kraj Vaseg druzenja sa BSK-om ?
Da, mogu reci da se gotovo cijeli zivotni vijek druzim sa biciklistima i BSK-om. Poslije aktivne biciklisticke karijere ostao sam u klubu. Ukljucio sam se u rad kluba i za ovo godina obavljao sve funkcije u klubu - od trenera preko predsjednika, do sadasnje funkcije direktora kluba.
- Koja je najteza funkcija ?
Sigurno je najteza predsjednicka funkcija. Bio sam predsjednik BSK-a u najteze ratno i poratno vrijeme. Cini mi se da sam uspio da ocuvam klub i da zadrzim dobrim dijelom kvalitet i ugled kluba. Prosle godine nasi biciklisti bili su najuspjesniji u Bosni i Hercegovini, a znacajnu ulogu imali smo i u Srbiji i Crnoj Gori gdje smo se takmicili u zvanicnoj konkurenciji.
- Kakav je bio odnos drzave prema biciklizmu u doba kada ste se aktivno bavili ovim sportom ?
Biciklizam je uvijek kod nas vazio kao mali sport mada ni po cemu ne bi trebalo da bude tako. U to vrijeme biciklizam je bio sport radnika. Nije bilo u njemu politicara koji bi obezbjedili sredstva. Mi smo se dovijali na razne nacine kako bi prikupili neophodnu opremu. Dizali smo kredite i tako ostvarivali zavidne rezultate. Zanimljivo je reci kako smo se mi u Banja Luci snalazili sto se tice guma koje su i najskuplji i najpotrosniji dio bicikla. Dobijali smo probusene gume od reprezentativaca Jugoslavije koje je bilo veoma tesko krpiti. Cijelu svoju karijeru vozio sam na krpljenim gumama. To se ne odnosi samo na mene vec i na sve bicikliste banjaluckog BSK-a. Na trke smo najcesce putovali vozom ili autobusom, a u veoma rijetkim situacijama autom.
- Kakvo je stanje sada u klubu sto se tice putovanja i odnosa vlasti prema biciklizmu ?
Prije pet godina nabavili smo kombi koji ce sada biti punoljetan. Imace 18 godina. Krasno nas je posluzio u ovih prethodnih 5 godina. Medjutim, pri kraju je i vise nije siguran za putovanja. Odrzavali smo ga ali su godine ucinile svoje tako da je i njegov radni vijek prosao. Sto se tice opreme, bicikli sada nisu skupi kao prije. Rekao sam da smo prije morali dizati kredite da bi prikupili svu opremu. Sada je ta oprema mnogo dostupnija. Odnos vlasti prema biciklizmu mora se sagledati iz jedinog realnog ugla a to je trenutna situacija u privredi. I mi moramo da dijelimo sudbinu privrede, penzionera i svih gradjana koji tesko zive u Bosni i Hercegovini. Izdvajaju nam se sredstva koja nisu dovoljna ni osnovna sredstva. Iz tih razloga odstupio sam sa mjesta predsjednika BSK-a. Dostigao sam odredjeni nivo, ali sada smatram da treba napraviti korak naprijed. Procijenio sam da ne mogu preskociti taj korak pa smo zajednicki potrazili neka nova rjesenja. Formirali smo novi Upravni odbor. Predsjednik kluba je moje godiste, a ostali clanovi su znatno mladji. Cini mi se da ce novi Upravni odbor uspjeti da ostvari taj sljedeci korak. Godisnje potrosimo 80.000 KM za djelatnosti kluba, a moram da istaknem da u klubu niko ne dobija platu. Ta sredstva se trose na opremu, putovanja, pripreme i td.
- Bili ste predsjednik kluba. Kako biste ocijenili svoj rad ?
Od 1995. godine kada je rat zavrsio klub sam zatekao u devastiranom stanju. Klub je bio u jadnom stanju, bez ijednog sarafa, bicikla, tocka. Cak nije bilo ni lamperije u unutrasnjosti prostorije tako da se kroz krov vidjelo nebo. To Vam najbolje svjedoci i ova slika BSK- od prije deset godina i slika danasnjeg objekta.
nekad i sad
Medjutim korak po korak uz pomoc svih ljubitelja biciklizma u gradu uspjeli smo da prvo saniramo zgradu, da opremimo klupske prostorije. Sada je to jedna zgrada koja zadovoljava sve normalne uslove.
Osim toga nabavili smo i izvjestan broj bicikla koji su i sada u funkciji. Nazalost kombi se vise ne moze koristiti. Znaci, imali smo zadovoljavajucu opremu, moze se reci, u skladu sa okruzenjem. Napravili smo znacajan korak jer nismo dozvolili da se BSK (Banjalucki sportski klub) ugasi. BSK postoji vec 106 godina i mislim da je to najstariji sportski kolektiv u Bosni i Hercegovini. Cak postoje i fotografije od prije 106 godina koje govor o njegovom postojanju. Istina, klub nije uvijek egzistirao pod ovim nazivom, a pod nazivom BSK postoji od 1947 godine. Svo ovo vrijeme nismo dozvolili da se mijenja ime kluba sto mi je posebno drago.
- Vas brat Tanasije je bio poznati biciklista i automobilista. Vi ste za razliku od njega mnogo bolje rezultate ostvarili na organizacionom planu ?
Da, mnogo bolje rezultate ostvario sam kao vrsilac odredjenih duznosti. Organizovao sam brojna takmicenja. Posebno bi istakao da sam bio jedan od tvoraca biciklisticke trke Putevi Avnoja. Time se dicim jer je ta trka po mnogim misljenjima bila jedna od najljepsih biciklistih trka na prostoru bivse Jugoslavije. Pocela je 1974. godine i zavrsila 1991. godine. Zatim bih izdvojio Balkansko prvenstvo u biciklzimu. To je bilo najbolje organizovana biciklisticka Balkanijada do sada. Odrzavala se na drumovima cijele BiH, a domacin je bila Banjaluka. Tada je bila sjajna organizacija svih faktora koji uticu na odrzavanje jednog tako kvalitetnog takmicenja. Cak nam je i vrijeme islo na ruku. Zbog odlicne organizacije dobili smo i priznanja na nivou Bosne i Hercegovine. Osim toga organizovao sam i sve trke za prvenstvo i kup Republike Srpske, te mnoga takmicenja na bosansko-hercegovackom nivou.
- Clan ste Olimpijskog komiteta BiH. Kako je prihvacena ova najvisa sportska instanca ?
U Olimpijskog komitetu sam od 2002. godine, a mandat mi istice naredne godine. Kod nas je Olimpijski komitet pastorce koje niko ne finansira. Nema uredjenog sistema finansiranja. Uz moljakanja uspijemo da dodjemo do novca. To ne prilici tako jednoj visokoj instituciji. Postoje odredjeni dogovori ali nema propisa na osnovu koga bi se OK BiH finansirao. Sportisti se za medjunarodna takmicenja pripremaju na osnovu vlastitih sredstava i sredstava kluba sto je premalo. Potrebna je i podrska drzave da bi se ostvarili kvalitetniji rezultati nego sto su ovi do sada. Ipak moram da kezm da je Olimpijski komitet uradio jednu veoma bitnu stvar a to je da je objedinio bh. sport na principima ravnopravnosti, kako u smislu entitetskih saveza, tako i nacionalnosti. Svi savezi koji su clanovi OK BiH vec nekoliko godina uspjesno funkcionisu na tom principu.
- Kakva je zainteresovanost za biciklizam u Banjaluci i BIH ?
Silni automobili koji se mogu svakodnevno vidjeti po Banjaluci i ostalim gradovima u Bosni i Hercegovini uticu da se mladi odvajaju od biciklizma. Posto BSK nema rezervne bicikle nemamo ni veliki broj aktivnih biciklista. Ukupno egzisitra 30-ak biciklista. Inace predsjednik sam Biciklistickih saveza RS i Bosne i Hercegovine. Na prostoru BiH ima talenata, a vec dokazan je Elvis Jahic iz Zenice. Medju mladjim biciklistima izdvajaju se takmicari iz Banjaluke, Tuzle i Sanskog Mosta. Za 2-3 godine trebalo bi da znace nesto u ovom sportu.
- Najdrazi sportski trenuci u karijeri ?
Moja najdraza pobjeda je na trci Dan mladosti koja se vozila u Hrvatskoj, od Kutine do Siska. Sto se tice organizacionih djelatnosti drago mi je da su se sve trke koje sam organizovao zavrsile. Tada sam presrecan i to mi je jedina zelja pred svaku manifestaciu. Imao sam srecu da ni u jednoj trci nije bilo prekida i tezih povreda. Nije bilo vecih propusta, a satisfakcija mom radu su i izjave ucesnika koji su dugi niz godina iznosili samo rijeci hvale. Posebno bih izdvojio obnovljenu trku Oslobodjenja Banjaluke koja se vozi 22. aprila. Ucestvovali su biciklisti s podrucja bivse Jugoslavije. Poslije trke zvali su me ljudi iz dijaspore i pitali me je l' to moguce. Takodje lijep trenutak bio je i kada smo se 1993. godine pojavili na Terazijama (Beograd) na velikoj medjunarodnoj trci kroz Srbiju. Bio je to prvi izlaz na medjunarodnu scenu nekih banjaluckih sportista.
- Najtezi trenutak ?
Pored mojih povreda koje sam brzo zaboravio najtezi trenutak bila je nesreca na trci u Zenici na kojoj nisam bio prisutan ali sam preko radija cuo da su dvojica biciklista poginula.
- Vas sin Vladimir takodje se bavi biciklizmom. Koliki je bio Vas uticaj ?
Nisam ga nagovarao. Jednostavno kao djecak volio je da ide sa mnom na trke. Ta moja ljubav prema biciklizmu presla je i na njega i on je nastavio dalje. Jos uvijek je aktivan ali je i njega povreda omela da ostvari kvalitetne rezultate. Povreda ahilove tetive uticala je da bude odvojen od drumova dvije godine. To je preveliki period za kvalitetnog biciklistu. Bio je 3 puta prvak Republike Srpske, nastupao je za reprezentaciju Jugoslavije. Sada vec pomalo ulazi u jednu drugu sferu. Aktivni je sudija sa najvisim zvanjem u BiH. Vodio je olimpijsku reprezentaciju BiH na ljetni festival sporta u Pariz (Olimpijske igre mladih).
- I na kraju da li ste culi za nasu internet stranicu ?
Cuo sam za nju. Kada sam pretrazivao svoje podatke na internetu posjetio sam Vasu internet stranicu. Bila je to slucajnost i nisam je podrobnije gledao. Medjutim sada cu to sigurno uciniti.
- Hvala Vam na ovom razgovoru.
Hvala i Vama.
Z.P.
Mart, 2005. godine
