Vidra na točkovima. Cijeli život proveo je na drumovima. Prvo na dvotočkašu – biciklu a onda na četverotočkašu – automobilu. Najpoznatiji je banjalučki biciklista i automobilista svih vremena. Riječ je o Tanasiji Tani Kuvalji.
Sada, kada je aktivno završio sa automobilističkom karijerom, i dalje je u brzom ritmu života. Poslanik je u Gradskoj skupštini, član Savjeta za sport a ostatak vremena troši na porodicu i druženje sa prijateljima. Tako reći, prosto je nemoguće doći do njega, malo porazgovarati sa njim. Međutim, nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja, uspjeli smo barem da nekako nagovorimo Tanu da nam otkrije barem djelić svoje karijere.
- Hvala Vam, što ste pristali na razgovor za našu internet stranicu ?
Nema na čemu, ali molim te samo kratko jer zaista nemam vremena. Imam još nekih obaveza a poslije me, da ti budem iskren, čeka nekakav roštilj.
- Je li istina da ste se prije biciklizma prvo bavili fudbalom ?
Jeste
- U kom klubu ?
Trenirao sam fudbal u Željezničaru iz Predgrađa. Imao sam ogromnu želju da postanem fudbaler, da jednog dana zaigram i na Gradskom stadionu, za Borac. Međutim, nisu mi se snovi ostvarili pa sam se okrenuo biciklizmu.
- Šta je razlog što se niste posvetili fudbalu ?
Osnovni razlog su školske obaveze. Zbog toga se nisam mogao maksimalno posvetiti fudbalu pa sam odustao od ovog sporta.
- Tih 60-ih godina, teško je bilo doći do bicikla. Kako ste se vi snašli ?
Da, kao što si rekao tih godina nije mogao svako da ima bicikl. Međutim, ljudi su se snalazili na različite načine. Tako sam i ja pronašao modus da kupim sebi bicikl. Naime, dao sam gramofon u zamjenu za bicikl. Kao da sam imao predosjećaj da ću napraviti veliku biciklističku karijeru.
- Kada ste se počeli baviti biciklizmom ?
1963. godine, sa tim biciklom koji sam dobio u zamjenu za gramofon, došao sam u BSK. Trener je bio Joža Benković. Izgledao sam smiješno sa tim biciklom pa mi je Joža Benković ubrzo kupio novi bicikl. To je bio za mene veliki dan u mom životu.
- Koja je bila Vaša prva zvanična trka ?
Prvo takmičenje veoma brzo je uslijedilo po dolasku u BSK. Bila je to trka ulicama Zenice. Interesantno je da sam već na startu svoje biciklističke karijere prošao prvi kroz cilj ali sam zbog bodovanja bio četvrti. Na toj trci sam ostavio sve klupske drugove iza sebe.
- Kako je dalje tekla karijera, da li ste bili zadovoljni ?
Ma, bio sam prezadovoljan. Vozio sam narednih 17 trka i 17 puta zaredom pobijedio. Bio je to veliki rezultat koji je nagovjestio moje visoke domete. Zbog toga sam 1964. godine bio proglašen najboljim sportistom Bosanske Krajine. Statističari i banjalučki novinari rekli su mi da sam na biciklu u toj godini prešao oko dvije hiljade kilometara. Inače, osim tih pobjeda po BiH, koje su mi donijeli drugo mjesto u BiH, u trci Kroz Vojvodinu zauzeo sam peto mjesto, a pobijedio sam u trci Osijek – Banjaluka i na više kriterijuma.
- Koliko Vam je značilo to priznanje, odnosno, izbor najboljeg sportiste Bosanske Krajine ?
Mnogo mi je značilo jer je u to vrijeme bio prestiž biti među najboljima sportistima Bosanske Krajine. Nadao sam se da ću se naći među deset najboljih ali nisam očekivao da ću biti baš prvi na listi.
- Šta je uslov da se postane dobar biciklista ?
Jedan jedini uslov koji važi za svakog sportistu je rad. Sve što sam postigao bilo je djelo napornih treninga. Dnevno sam prelazio više od 100 kilometara i to je bio osnovni preduslov da osvajam medalje i prva mjesta. Tako je vrijedilo u moje vrijeme, tako važi i danas.
- Kada ste prešli u Beograd ?
1965. godine sam prešao u OBK Beograd. Transfer je obavio Nikola Živković. Već te 1965. godine bio sam 35. na trci Kroz Jugoslaviju što je bio dobar rezultat za mladog biciklistu, poput mene. Takođe, pamtim da sam te godine bio peti u trci Kroz Makedoniju i četvrti na šampionatu države za omladince.
- Međutim, tek su uslijedili najbolji rezultati.
Da, bio sam pet puta šampion Jugoslavije u biciklizmu. Osvojio sam peto mjesto na nezvaničnom šampionatu svijeta ’Trci mira’. Takođe, po povratku u matični BSK bio sam višestruki šampion BiH. Osvojio sam i srebrnu medalju na Balkanskom šampionatu, često sam bio najbolji Jugosloven na trkama ’Kroz Jugoslaviju’. Period od 1969. do 1975. godine je bio zlatni u mojoj karijeri. Međutim, ipak ostaje žal što Svjetska biciklistička federacija nije dozvolila našim takmičarima da budu profesionalci.
- Kada ste završili biciklističku karijeru ?
1975. godine. Bilo je to na trci ’Putevima AVNOJ-a’. Cilj je bio u Banjaluci što mi je bilo posebno drago.
- Znam da nemate mnogo vremena. Okrećemo se Vašoj automobilističkoj karijeri. Kada je ona počela?
Poslije biciklizma dvije godine sam odmarao a onda sam odlučio da se okrenem automobilizmu, takođe, mojoj velikoj ljubavi. Postao sam član Auto–moto društva Krajina iz Banjaluke.
- Kakav ste imali automobil na početku ?
Prvi moj auto, koji je nabavljen za takmičenja, bio je Fiat 128–Valentina iz Italije. U to vrijeme to je bio jedan od najboljih automobila u klasi od 1300 kubika. Prvi menadžer mi je bio Pero Popović. Tako je sve to krenulo.
- Onda je došlo do Vašeg vrtoglavog uspona
Višestruki sam šampion Jugoslavije u automobilizmu. Tačnije, deset puta sam puta bio najbolji u Jugoslaviji. Od 1990. godine osvojio sam tri titule na kružnim stazama. Posljednji put sam se radovao 2001. godine kada sam sa svojim BMW-320 bio najbolji u super klasi. Inače, na brojnim trkama, u Jugoslaviji, sam prvi prolazio kroz cilj. Imao sam tu sreću da se u mojim rukama našla šampionska kruna. Postizao sam i blistave rezultate na inostranoj sceni.
- Šta treba čovjek da posjeduje da bi bio dobar profesionalni automobilista ?
Prije svega točkovi i brzina moraju da mu budu u krvi. Mora da, u neku ruku, bude fanatik da bi uspio. Ostalo je stvar rutine. Svi ljudi koji su u automobilizmu su veliki zaljubljenici u automobile. Bez toga nema uspjeha.
- Kakva je staza u Zalužanima ?
U posljednje vrijeme dosta je uloženo u nju i mislim da je jedna od najbezbjednijih u regiji. To je, naravno, dobro za sve vozače. Mislim da je potrebno uraditi još neke finese kako bi autodrom u Zalužanima postao vrhunski.
- Još uvijek ste član Savjeta za sport Banjaluke. Ima li nade za naš sport ?
Trudimo se, koliko možemo, da sa našim budžetom pomognemo banjalučkim sportistima. Izvršili smo kategorizaciju banjalučkog sporta i sada se zna ko će koliko novca da dobije. Favorizovali smo naše najpoznatije klubove i oni će dobijati najviše novca. Mislim da samo tako možemo da stavimo banjalučki sport na zdrave noge.
- Šta još radite ?
I dalje sam aktivan u Auto–moto savezu Republike Srpske. Takođe sam delegat u Skupštini grada Banjaluke. Međutim, trudim se da svaki slobodan trenutak iskoristim da se družim sa prijateljima, da se malo opustim.
- Hvala Vam mnogo što ste izdvojili vremena za naš sajt ?
Ma, nema na čemu. Razgovarao bi još s tobom, sine, ali stvarno nemam vremena. Prijatno.
P.Z.
Banja Luka, oktobar 2007.
VULTURE TEAM
