Vrbas ! Smaragdni ljepotan, rijeka koja Banja Luku dijeli po pola. Brza i plahovita, a opet i dobroćudna Zelena rijeka je oduvijek bila jedan od glsvnih simbola Banja Luke i sumnjam da ima ijedan rodjeni Banjalucanin da se barem nije pokvasio u Vrbasu. A tek vrbaski camci! Dajak, simbol Vrbasa, za raju i dame. Kajak i kanu za one odvaznije i sportski nadarenije. Koliko je Vrbas "dao" vrsnih kajakasa i kanuista! I to vrhunskih takmicara koji su svoju vrijednost potvrđivali na najvecim svjetski takmicenjima! Ishak Salama, Zlatan Ibrahimbegović, Marta Vučak, Đurđica Franc, Teofik Hidić, braća Babić, Peleš, Potkonjak, Ljubović... sve sami šampioni, velemajstori bukova i brzaka gdje rijeka pjeni, vrije i "bjesni", gdje gubi svoju zelenu i prelazi u bijelu boju kao da se ljetni oblak spustio u njeno korito. I danas Vrbasom špartaju hrabri mladici u kajacima i kanuima. Na sreću, ta tradicija nije iznevjerena. I danas Vrbas stvara šampione. Trenutno najboljeg od njih, majstora spusta, slaloma i raftinga, Vam predstavljamo kroz priču, razgovor, za našu i Vašu rubriku - Intervju. Današnji as s Vrbasa je gospodin
GORAN PAŠIĆ
Ime i prezime: Goran Pašić
Datum i mjesto rodjenja: 25.02.1978. godine u Banja Luci
Sport: kajak-kanu
Klubovi: Kajak klub "Ibar "Kraljevo, Kajak-kanu klub "Vrbas" Banjaluka
- Počeci ?
Ovim sportom sa se poceo baviti 1992. godine, u oktobru mjesecu. Kao pionir sam osvojio srebrnu medalju na tradicionalnom Oktobarskom memorijalu kajakaša u Mataruškoj Banji u disciplini C-1 spust. Bila je to i moja prva medalja. Već sljedeće 1993. godine bio sam juniorski prvak SR Jugoslavije u spustu i slalomu. Krajem 1993. godine vratio sam se u Banjaluku i došao u Kajak-kanu klub Vrbas.
- Kako to da nisi počeo u Banjaluci već u Kraljevu ?
Igrom slučaja, tamo imam baku kod koje sam svake godine odlazio na raspust. I te 1992. godine avionom sam otišao kod bake a kada sam se trebao vratiti u rodni grad bila je na snazi zabrana leta tako da sam sticajem okolnosti ostao u Kraljevu do kraja 1993. godine.
- Po povratku u Banjaluku kakvo je bilo stanje u klubu ?
Tada je u klubu kao trener radio Siniša Kuzmanović koji je 1995. napustio Kajak-kanu klub Vrbas. Bilo je izuzetno teško stanje, prije svega zbog finansija ali smo se nekako snalazili tako da smo redovno učestvovali na šampionatima SR Jugoslavije.
- Kakve si ti rezultate bilježio ?
Od 1994. do 2000. godine takmičili smo se u SR Jugoslaviji. Čak sam jedno vrijeme, dok sam mogao, nastupao pod zastavom SR Jugoslavije. 1995. godine u disciplini 3 puta C-1 kao junior veslao sam za seniorsku selekciju SR Jugoslavije i osvojio srebrenu medalju na Balkanskom prvenstvu u Skoplju. Ono što je karakteristično je da do danas nisam poražen u Srbiji i Crnoj Gori u spustu. Stalno osvajam zlata u ovoj disciplini. U slalomu sam bio nešto slabiji ali sam redovno bio među tri najbolje plasirana takmičara.
- Kakvo je bilo stanje u ovom sportu u Bosni i Hercegovini tih godina ?
Najviše napora ulagali smo da se objedine savezi na nivou Bosne i Hercegovine. Ono što smi iz Banjaluke tražili jeste da klubovi iz Republike Srpske buduu ravnopravni sa klubovima iz Federacije Bosne i Hercegovine. Na sreću uspjeli smo u tome. Naš klub je bio inicijator i prvog zajedničkog poratnog prvenstva Bosne i Hercegovine. Kasnije smo to takmičenje organizovali. Redovno sam osvajao prva mjesta na prvenstvima Bosne i Hercegovine. Posebno me raduje činjenica da je zaživjela naša ideja i prijedlog da prvenstvo BiH bude otvorenog karaktera i da na njemu učestvuju najbolji kajakaši i kanuisti s prostora bivše Jugoslavije i šire. Od tog prvog poratnog Otvorenog prvenstva BiH do prošle godine učestvovao je veliki broj takmičara izvan Bosne i Hercegovine, a prošle godine kod nas u Banjaluci, na Vrbasu, okupilo se gotovo sve što vrijedi u ovom sportu sa prostora bivše SFR Jugoslavije.
- Kakvi su odnosi medju klubovima u Bosni i Hercegovini ?
Odnosi medju klubovima su fantastični. Redovno se čujemo, kontaktiramo, unapređujemo naše odnose. Kada su praznici čestitamo jedni drugima. Pa evo sada kada su bili Božić i Bajram zvali smo jedni druge. Oni najmladji često se čuju sa kajakašima iz susjednih država i to je sjajno. Da ovakvi odnosi vladaju u Savezu i Olimpijskom komitetu BiH vjerujem da bi došlo do napretka kompletnog sporta ali i lakšeg medjusobnog suživota.
- Tvoji rezultati u protekloj 2005. godini ?
Učestvovao sam u šest trka Svjetskog kupa u spustu. Domaćini tih trka bili su Engleska, Republika Irska i Vels, a osvojio sam 13. mjesto u generalnom plasmanu Svjetskog kupa. Sa 125 osvojenih bodova podijelio sam 13. mjesto sa američkim takmičarom. To je bilo izuzetno veliko iskustvo za mene jer sam otklonio mnoge barijere i predrasude o sportistima iz Bosne i Hercegovine. Često mi se dešavalo kad sam govorio da dolazim iz Banjaluke, iz Bosne i Hercegovine, da me domaćini smatraju kao da sam stigao iz Obale Slonovače, Maroka i drugih zemalja koje nemaju tradiciju u ovom sportu. Tek kada sam na stazama pokazao ono što umijem mnogi stranci su uvidjeli da su pogriješili i promijenili su mišljenje o Bosni i Hercegovini.
Na Balkanskom prvenstvu u disciplini slalom bio sam prvi pojedinačno a ekipno sam, zajedno sa Nikolom Stankovićem i Igorom Kuzmanovićem, zauzeo treće mjesto.
Prvenstva BiH
Zvanični sam prvak Bosne i Hercegovine u spustu i osvajač srebrne medalje u disciplini 3 puta K-1 u spustu i slalomu.
Na nivou Bosne i Hercegovine bio sam treći u sprintu, a u slalomu i klasično najbolji. Na Evropskom rafting prvenstvu u Banjaluci bio sam peti u sprintu „head to head“ jer smo imali nesreću da naletimo na Čehe koji su kasnije postali evropski prvaci. Medjutim, to smo nadomjestili u slalomu gdje smo bili bronzani. Takodje učestvovali smo i u disciplini spust gdje smo imali problema s čamcem i tako na kraju zauzeli 11. mjesto. Naš ukupni plasman na Evropskom prvenstvu u raftingu bio je sedmo mjesto.
- Zahvaljujući ovim rezultatima našao si se na listi najboljih sportista Republike Srpske i Bosne i Hercegovine. Koliko ti ta priznanja znače ?
Ovi rezultati i naporan rad donijeli su mi titulu najboljeg sportiste Republike Srpske u 2005. godini, u izboru Glasa Srpske. Ova titula dobija na značaju kada se zna da je to tradicija duga 51. godinu i da su u tom periodu, počevsi od izbora naj sportiste Bosanske Krajine pa do danas, najboljim postajali ljudi poput Jerolima Karadže, Tome Kneza, Josipovića, Beneša, cijela plejada rukometaša, jednostavno ljudi koji su proslavili bivšu državu i naš grad. Čak 34 puta kajakaši našeg kluba su bili medju deset najboljih, a Ishak Salama i Zlatan Ibrahimbegović su bili i najuspješniji. Baš zbog ovih podataka mi je drago što sam ponio ovu laskavu titulu. To sve daje čast ali i težinu jer sam svjestan da su sada oči uprte od mene i da mom klubu, Vrbasu, to znači mnogo. Ove godine takodje sam bio medju deset najboljih sportista Bosne i Hercegovine, tačnije plasiran sam od 4. do 10. mjesta.
I taj rezultat mi mnogo znači. Mislim da je najnezahvalniji posao biti u žiriju za Izbor sportiste jer treba sagledati sve rezultate i činjenice i tek onda rangirati sportiste. Takodje bih istakao da što se tiče organizacionog dijela da je Glasov izbor ispred izbora koje organizuju Nezavisne novine. Ovo ne znači da kudim i žalim se na Izbor najboljih sportista Bosne i Hercegovine, ali mislim da je duga tradicija ipak na strani Glasa i da to daje poseban značaj.
- Koja te takmičenja očekuju u ovoj 2006. godini ?
Očekuje me Svjetski kup, odnosno. Trke u Italiji, Austriji i Češkoj. Želio bih da ponovim rezultat od prošle godine i pokušam otići još dalje. Kada bih ušao među 15 najboljih bio bi prezadovoljan. Takodje ću učestvovati na Svjetskom prvenstvu koje bi trebalo biti održano u Češkoj ili Velsu. Krivo mi je što Bosna i Hercegovina nema jaku C-1 ekipu jer bi se u toj disciplini mogao napraviti dobar rezultat. Kada bi na Svjetskom prvenstvu ušao medju deset najboljih to bi bio extra rezultat i dao bi mi podstrek da u narednim godinama napadnem sam svjetski vrh.
- Perspektiva ovog sporta u Bosni i Hercegovini ?
S obzirom da je u većini evropskih i svjetskih zemalja najveći problem voda i staze u ljetnim danima Bosna i Hercegovina sa svojim kapacitetom ima perspektivu. Vrbas, Una i Neretva daju sliku o zemlji bogatoj vodama. Ono što je sigurno da je BiH neiskorištena za ovaj sport. Neki takmičari iz Bihaća i ja radimo s ljudima koji imaju iskustvo u ovom sportu i nadamo se da će se u Banjaluci u što skorijem periodu biti održana trka Svjetskog kupa. Napominjem, da će u Bihaću ove godine biti održano Evropsko juniorsko prvenstvo, a 2007. i seniorsko prvenstvo Starog kontinenta. Ubijedjen sam da će i država prepoznati značaj ovog sporta po turizam i podržati nas u nastojanjima omasovljenja kajak-kanu klubova u Bosni i Hercegovini.
- Kakvo je stanje u Kajak-kanu klubu Vrbas ?
Trenutno ima oko 30-ak aktivnih članova kluba. Prošle godine smo imali preko 50 polaznika naše škole kajaka i kanua, a 2004. godine bez obzira na veliki vodostaj Vrbasa imali smo 30-ak polaznika. Ono što je interesantno je to da su i štićenici Doma Rade Vranješević polaznici škole a čak smo ih i vodili na neka takmičenja. U daljnjem periodu radićemo na tome da što više djece iz doma uključimo u naš klub.
- Da li ste u kontaktu sa bivišim kajakašima koji su napustili Banjaluku ?
Bivši kajakaši svake godine kada dodju u Banjaluku, posjete naš klub. Vrata su im uvijek otvorena jer oni nikad nisu prestali da budu članovi našeg kluba. Nadam se još češćim kontaktima.
- Najsretniji trenutak u karijeri ?
Bilo mi je drago kada sam uspio skupiti sva sredstva za odlazak na Svjetski kup a posebno kada sam ostavrio i zapažene rezultate. Takodje bronzana medalja osvojena na Evropskom prvenstvu u raftingu je posebna jer je osvojena zajedno sa drugarima iz kluba. To je odličan osjećaj posebno što nas je raja iz grada bodrila, cijeli klub je bio uz nas i vladala je sjajna atmosfera u kanjonu Vrbasa tokom ovog takmičenja. I na kraju bih izdvojio Izbor sportiste Republike Srpske. Dok drugoplasirani na ovoj listi nije prozvan nisam znao da sam izabran za najboljeg.
- Najteži trenutak u karijeri ?
Period kada smo bili uskraćeni za nastupe na internacionalnoj sceni. Bili smo u getu, nismo izlazili na medjunarodnu scenu i to samo zbog neriješenih odnosa na nivou Bosne i Hercegovine. Tu smo izgubili 4-5 godina.
- Anegdota ?
Bilo ih je zaista mnogo ali izdvojiću dogadjaj sa kvalifikacionog turnira za Olimpijske igre u Atini. Na novoizdgrađenoj stazi, u aprilu 2004. godine, svi takmičari iz zemalja engleskog govornog područja, kada su bili na stazama, podržavani su uzvicima go, go... !
Medjutim situacija se promijenila kada smo gledali jednog Australijanca. Njegove reprezentativne kolege su trčale kraj njega i bodrile ga sa uzvicima op, op, op... a koji su karakteristični za bivšu Jugoslaviju. Znajući da je Zlatan Ibrahimbegović jedan od trenera australijske reprezentacije nije nam ni bilo čudno što se Australijanci bodre sa našim povikom.
- Da li si čuo za ovu internet stranicu - BL Sportski Portal - www.boracbl.net ?
Nisam čuo ali ću je sigurno posjetiti. Ono što sam čuo od tebe, u svakom slučaju, podržavam. Ideja mi se sviđa jer se tako sportisti i ljubiljeti banjalučkog sporta mogu okupiti na jednom mjestu, medjusobno se družiti i podsjetiti na stare dane.
- Poruka Banjalučanima ?
Pozdravio bih sve ljude koji su udisali banjalučki Vrbas i pili Vrbas. Banjaluka je bila i ostaće grad sporta. Ovom prilikom bih apelovao na sve Banjalučane da, makar medijski, ako nikako drugačije ne mogu, utiču da se ne izgradi još jedna hidroelektrana na Vrbasu.
P.Z.
Banja Luka, januar 2006.
Vulture Team
