Banja Luka ima tri rijeke. Ona najpoznatija i najljepša je Vrbas i sumnjamo da ima Banjalučanina koji se nije okupao u Vrbasu i naučio plivati. Cuj, ne zna plivati a iz Banja Luke! Medjutim, Banja Luka se, za čudo, ne može baš pohvaliti s profesionalnim plivačima, sportistima koji su uspjeli napraviti neku veću plivačku karijeru za koju je potreban bazen. Istina, bilo je sporadičnih slučajeva, uspješnih plivačica i plivača u sportskom, bazenskom, plivanju. Daleko najuspješniji u bazenskim "vodenim sportovima" bio je Mirsad Galijaš čuveni vaterpolista iz one najsjanije vaterpolo reprezentacije bivše države. Ali, Galijaš je bio vaterpolista. U posljednje vrijeme Banja Luka produkuje odlične sportske plivače koji nažalost ne postižu rezultate adekvatne svom potencijalu. Glavni problem, dugogodišnji, za to je činjenica da Banja Luka i dan danas nema zatvoreni bazen olimpijskih dimenzija, 50-metarski! ? Banjalučki plivači su decenijama prinudjeni da treniraju i pripremaju se u nekim improvizovanim bazenima, pogotovo u periodima loših vremenskih prilika. Jedino u ljetnom, kratkom, periodu imaju mogućnost adekvatnih priprema u Incelovom 50-metarskom, otvorenom, bazenu. Ipak, i pored tog velikog problema banjalučki "delfini" postizu uspjehe. Doskora je to činio bh. reprezentativac Panić, a odskora Banja Luka ima novi plivački "biser" , višestrukog rekordera i šampiona Bosne i Hercegovine, učesnika SP-2005 u Montrealu, a koji se zove
Milan Glamočić
Ime i prezime: Milan Glamočić
Datum i mjesto rodjenja: 29.03.1986. godine u Banja Luci
Sport: plivanje, plivačka disciplina - 50, 100 i 200 metara prsno
Klubovi: Borac Incel, Banjaluka, Olimp
- Kada si se počeo baviti plivanjem ?
Plivanjem sam se počeo baviti 1996. godine, u avgustu mjesecu. Imao sam deset godina i, ono sto je zanimljivo, do tada nisam ni znao plivati. Prije toga sam sa društvom igrao fudbal ali presudno u mojoj odluci da treniram plivanje a ne fudbal je zelja da naučim plivati i mogućnost da se više putuje. Tih godina plivači su mnogo više putovali nego ostali sportisti tako da sam i ja odlučio da odem u Plivački klub Borac Incel. Takodje, znao sam da je to sport u kojem nema mnogo povreda i da je to zdrav sport.
- Do kada si trenirao u PK Borac Incel ?
Do svoje 16. godine trenirao sam u Borac Incelu. Bio je to period prelijepog druzenja i dosta putovanja. Imao sam odlično i zanimljivo društvo u Borcu a svake zime smo s klubom odlazili u Sokobanju. Ti plivački dani u Borac Incelu ostaće mi u sjećanju jer sam ostvario i prve značajnije rezultate. 1999. godine postao sam prvakom Vojvodine a već naredne 2000. godine bio sam dvostruki šampion SR Jugoslavije. Jednostavno taj period je bio super i rado ga se sjećam.
- Nakon Borac Incela, kratko si bio u PK Olimp, a onda si prešao u PK Banjaluka. Da li si zadovoljan tim periodom ?
2002. godine šest mjeseci proveo sam u PK Olimp. Medjutim teška finansijska situacija uticala je da se u ovom klubu ne zadrzim mnogo. Sa 16 godina zelio sam da napredujem a s obzirom da u Olimpu, u to vrijeme, nisam imao dobre uslove za rad prešao sam u Plivački klub Banjaluka. U PK Banjaluka bio sam dvije godine, do 2004. godine. Isprva, bilo je sjajno. Ostvario sam veoma dobre rezultate a izmedju ostalih postavio sam nekoliko rekorda Bosne i Hercegovine u disciplinama 50, 100, 200 metara prsno. Sve je to bio uvod za ljetno prvenstvo Srbije i Crne Gore kada sam postao i juniorski i seniorski šampion Srbije i Crne Gore, a u trci na 50 metara prsno zabiljezio sam rekord Srbije. To je bila izuzetno uspješna godina mog boravka u PK Banjaluka. Medjutim kako je ta godina bila uspješna tako je sljedeća bila katastrofalna. Od ljeta 2003/04. sve je krenulo naopačke. Slabo se radilo, stagnirao sam a bio sam svjestan da mogu više raditi i biljeziti još bolje rezultate. I ovaj klub je zadesila finansijska kriza tako da je bio neminovan prelazak u neki drugi klub a to je u mom slučaju bio Olimp.
- Spomenuo si tešku finansijsku krizu. Koliko je, tada, za jednog plivača u Banjaluci bilo potrebno novca kako bi "normalno" trenirao ?
Nevjerovatno je kako je cijena korištenja bazena rasla. Poznato je da u Banjaluci nije bilo a i sada nema kvalitetnih uslova za plivanje, da nema 50-metarskog zatvorenog bazena. Još kada se tome doda činjenica da je u to vrijeme mjesečna cijena za bazen jedno vrijeme iznosila 200 KM, a kasnije i 300-400 KM onda mozete misliti koliko je teško bilo trenirati. Ovdje se ne računaju troškovi teretane i usluge trenera.
- Da se vratimo tvom plivačkom putu. Kada si došao u PK Olimp da li si učestvovao na nekom turniru, prvenstvu ?
Čim sam došao u Plivački klub Olimp nakon mjesec dana rada sa Panićem ostvario sam dva nova rekorda Bosne i Hercegovine koja su mi bila dovoljna za drugo i treće mjesto na prvenstvu Srbije i Crne Gore. Medjutim, ta idilična situacija trajala je kratko jer se zapalio bazen i nastao je izuzetno tezak period za sve plivače u Banjaluci. Četiri mjeseca smo trenirali bez ulaska u vodu, bez bazena. Nakon ta četiri mjeseca, cijeli mjesec maj, smo svaki drugi dan išli u Laktaše gdje smo imali termin od jednog sata. Zatim smo u junu trenirali na Šeherovom bazenu ali smo imali samo jedan termin dnevno od sat vremena. Jednostavno bili su to nemogući uslovi za ostvarenje kvalitetnijih rezultata. Još kada je uslijedio odlazak na Svjetsko prvenstvo u Montreal ove godine nisam se ničemu nadao.
- Kazeš da se nisi ničemu nadao ali s obzirom na uslove kakve si imao za rad ostvario si zadovoljavajući rezultat ?
Ostvario sam rezultat koji nisam očekivao. Bio sam 51. u disciplini 50 metara prsno. U ovoj disciplini ukupno je ucestvovalo 114 plivača a konkurencija je bila izuzetno jaka. Mozda za nekog ovaj rezultat i nije veliki ali za mene jeste jer znam da 50 plivača koji su bili ispred mene imaju normalne uslove za rad, što je najbitnije imaju bazen a ja to nemam u svom gradu. Takodje, postavio sam novi najbolji rezultat Bosne i Hercegovine u ovoj disciplini a rezultat je 30 sekundi i 3 stotinke. Ukupno sam osvojio 769 bodova, a poznato je da je maksimalan broj bodova u plivanju 1000. S ovim rezultatom u trci na 100 metara sigurno bi bio u prvih 40 na svijetu ali to je nemoguće jer treniram u 25-metarskim bazenima tako da nemam dovoljno snage za tu dionicu. Moram istaci da je ovo bilo prvo veliko takmičenje u mojoj karijeri. Upoznao sam mnogo poznatih plivača. To je bio kao san. Do tada sam većinu njih gledao na televiziji, a u Montrealu sam bio pored njih. Tek kada staneš pored njih vidiš da nisu tako ogromni kao na ekranu i da su normalni ljudi. Još jednom ponavljam, bilo je to veliko iskustvo za mene. Ponajviše smo se Panić i ja druzili sa reprezentativcima Hrvatske. Oni su mi često davali i savjete kako da plivam. Izmedju ostalih, s Gordanom Kozuljom i Dujom Draganjom, bio sam na zajedničkim večerama nekoliko puta, a i dan danas se dopisujem s njima. Takodje sam u liftu upoznao svjetskog prvaka Šumana. Bili su to nezaboravni dani u prelijepom Montrealu koji je kao ada s obje strane okruzen vodom.
- Kakve si rezultate zabiljezio do kraja godine ?
Čim sam došao kući učestvovao sam na prvenstvu Bosne i Hercegovine. Otplivao sam najvredniji rezultat na prvenstvu i postao šampion Bosne i Hercegovine. U svojoj disciplini 50 m prsno osvojio sam 720 bodova. Zatim sam nastupao u Zrenjaninu gdje sam bio drugi i oborio rekord Bosne i Hercegovine u malim bazenima. Prije par dana sam nastupao na turniru u Sloveniji, u Ljubljani. Bio sam drugi odmah iza Emila Tahirovića koji je bio najbolji. Taj rezultat ima na značaju kada se zna da je Tahirović osvojio peto mjesto na Svjetskom prvenstvu u Montrealu. I ja, i Panić smo inače u odličnim odnosima s njim. Često mi daje savjete, čak mi je dao i plan i program rada tako da u teretani radim po njegovim uputstvima. Tahirović je sigurno najbolji slovenački plivač i uskoro bi trebalo da dodje u Banjaluku što me posebno raduje.
- Koji su ti uslovi potrebni za bolje rezultate ?
Pod hitno je potreban zatvoreni 50-metarski bazen u Banjaluci kako bi ostvario bolje rezultate. U tom slučaju bih mogao neograničeno trenirati i u svakom slučaju bi napredovao. Uz bazen i neophodnu finansijsku pomoć tvrdim da bi za dvije godine izborio olimpijsku normu i ušao medju 40 najboljih svjetskih plivača što nije mala stvar. Cilj su mi Olimpijske igre u Pekingu a taj cilj neću ostvariti ukoliko se što brze ne napravi bazen u Banjaluci. Ima nekih naznaka da bi se bazen konačno mogao i napraviti i vjerujem da se ovaj put neće izjaloviti i da naš grad opet neće ostati bez bazena. Bila bi to sramota za Banjaluku kada se zna da gotovo svako mjesto u okolini ima 50 - metarski bazen.
- Da li si do sada imao finansijske pomoći od grada, drzave, sponzora ?
Sponzori se izuzetno teško pronalaze. Grad mi je jednom pomogao a nijednom nisam dobio pomoc od struktura Bosne i Hercegovine. Da bih Vam prikazao kako se prema nama sportistima ponašaju drzavne strukture navešću jedan primjer. Na Svjetsko prvenstvo u Montreal otputovao sam sa svojom opremom. Čak nisam dobio ni majicu Bosne i Hercegovine. Plivački savez BiH je Paniću i meni kao predstavnicima Bosne i Hercegovine na Svjetskom prvenstvu obezbjedio samo jednu kartu za Montreal tako da smo nas dvojica morali da trazimo sponzore kako bismo otišli za Kanadu. Jednostavno ponašaju se kao da mi idemo na neko takmičenje da sami sebe promovišemo i ukoliko se taj trend nastavi vjerovatno u dogledno vrijeme neće biti značajnijih rezultata.
- Ove godine si se našao medju deset najboljih sportista Republike Srpske u 2005. godini u manifestaciji koju odrzava Glas Srpske. Koliko ti znači to priznanje ?
Taj ulazak medju deset najboljih sportista Republike Srpske i deveto mjesto na Glasovoj listi mi znači mnogo iz razloga što sam upoznao izuzetno dobre ljude i sjajne sportiste. Iznenadilo me je kako su sportisti na toj listi prijatne i zanimljive licnosti. Pašić, Džida, Pivač i Palalić su ostavili poseban utisak na mene a Draženko Ninić je kao najstariji brat nama svima. Čak smo ga izabrali za dozivotnog predsjednika sportista. To je bilo sjajno druzenje i nadam se da će se i naredne godine to ponoviti.
- Najsretniji trenutak u karijeri ?
Upravo to učešće u manifestaciji Izbor najboljih sportista Republiek Srpske baš zbog toga što sam upoznao nekoliko sjajnih ljudi.
- Najtezi sportski trenutak ?
Teško mi je svaki put kada se povrijedim i kada se razbolim, kao i, kada ne mogu otići na bazen da treniram.
- Anegdota ?
Zanimljivo je da sam dva puta išao na obuku za neplivače i da sam oba puta pao, odnosno nisam prošao obuku. Tek kada mi je tetak rekao da će me odvesti na pizzu ako proplivam, uspio sam da naučim plivati.
- Da li si cuo za ovu internet stranicu ?
Moram da priznam da nisam čuo ali ću je sigurno posjetiti. Ideja koju ste mi prezentovali je sjajna. Banjalučki sport je to zasluzio i ta ideja je za svaku pohvalu.
- Poruka Banjalučanima ?
Bavite se sportom, zivite zdravim zivotom i uzivajte u zivotu.
P.Z.
Banja Luka, decembar 2005.
Vulture Team
