"Old Vultures" - Dženan Ičagić
Razgovor sa banjalučkom navijačkom "legendom", jednim od prvih "Lešinara" - vođa, drug, prijatelj, zaštitnik... dovoljno kazati: DŽENO
- Rođen ?
Ma u Banja Luci, gdje drugo, 3. marta 1971. godine
- Dženo, najprije da te pozdravim i da ti se zahvalim za pristanak na razgovor za BL Sportski Portal.
Pozdrav i vama i samo naprijed!
- Navijači. Poznato je da si ti bio u vrhu "Lešinarske skupštine" i jedan od organizatora te navijačke grupacije. Molim te da nam pojasniš otkud ta ideja za stvaranje "navijačke organizacije" ?
Kao i sve druge navijacke skupine na svijetu, tako i nasa nastaje kao posljedica potrebe za masovno i organizovano okupljanje i davanje podrske klubu, za koji navijamo, na pravi nacin. Jedna organizovana grupa daje bolju podrsku svome klubu, nego spontano okupljanje mase / grupica. Samo organizovanje skupine daje jednu vrstu pripadnosti pojedinca u jednu cijelinu, gdje je takva individua osjeca jaca i lakse pokazuje podrsku timu za cije boje navija.
- Ko su, pored tebe, bili glavni pokretači tog organizovanja ?
U samom pocetku (negdje 1988) bilo je tu faca koji su pokusavali napraviti nesto u stilu organizacije navijaca, medjutim sve se zavrsavalo na idejama te osnivanju "navijackih klubova" sve publike koja je bila za Borac.
To su bili izmedju ostalih Greba, Kušmo, Kota i dr. Tadasnja starija generacije kojima su gore navedeni pripadali, nisu imali isti kont kao i mi koji smo se vise furali na klasicno organizovanje u navijacke skupine (ultra-supporters) tipa Torcida, Brigate rosse nero, Forzza de leoni (Milan), Chelsea-vi i istali navijacki klubovi.
"Prvi tim / ekipa", koji smo mi imali sacinjavalo je 50-tak momaka izmedju 17 i 25 godina, koji su incijatori takvog okupljanja te organizovanja u nesto obuhvatnije i žešće. Pored Dragića i samog sebe naveo bi Jajara, Gicka, Arbutinu, Enesa, Kiću, Končara, Miketu, Armina, Sinu i ostale koji su bile pripadnici te skupine.
- Čija je ideja bila da se toj navijačkoj skupini da ime "VULTURES - LEŠINARI" ?
Ova skupina ljudi je dosla na tu ideju, mislim spontano poslije par zajednickih okupljanja i gostovanja sredinom i predkraj 1988. Jos smo bili relativo neuhodani i neiskusni sto se tice organizovanja te smo isli na gostovanja, kao neka rulja bez love i konta kako cemo stici na odrediste, kako uci na stadion te vratiti se nazad.
Mislim da je sve to dovelo da NEKO, mislim da je konverzacija (nisam siguran, vjerujte mi) bila izmedju Dragića i mene i par faca (sve je maglovito) i tad je izjavljeno:
" U, jesmo i mi k´o pravi lešinari"
To se ime vremenom ukorijenilo kod sviju nas i postalo nam je jedna vrsta identiteta iza kojeg smo bili, bez obzira sto smo vremenom postajali organizovaniji i napredniji u svim vidovima organizacije navijanja na kako domacim tako i gostujucim tekmama i svega sto je bilo oko toga.
- Poznato je da su postojale i druge skupine navijača Borca poput "Red Blue Army". Koji je tvoj komentar u vezi toga ?
Nismo nikada vidjeli neki problem u vezi toga. "RBA" je uvijek bila sa nama i nista nije odstupala od nas. Svi smo mi bili u istom kontu, a to okupljanje grupica je samo snazilo cijelu organizaciju i bilo je lakse povezati takve u jednu cijelinu.
- Tvoje prvo gostovanje. Koliko si godina imao?
Bilo je to u Drugoj ligi, Ljubljana. Bilo mi je nekih 16-17 godina.
- Možeš li nam navesti barem još nekoliko gostovanja "za pamćenje"?
Necu pretjerati ako kazem da sam bio na nekih 20-30 gostovanja i svako od njih je imalo nesto zbog cega je bilo posebno. Vecina od tih gostovanja bila je ispunjena nekim dogadjajima koji su mi dragi ali bih ipak izdvojio recimo gostovanja u Sarajevu (4 x), Ljubljana (2 x), Mostar, Novi Sad, Beograd (5 x), Split, Zagreb, Tuzla, Zenica, Subotica, Osijek.
- Možeš li nam opisati kako si ti doživljavao i koliko ti je značilo to što si bio dio "istočnog kopa" ?
Borca sam, imam osjecaj, volio cijeloga zivota. Emocionalno sam bio vezan za Borac na nacin kao sto je covjek vezan za svoj grad. Ljubav prema Banjaluci bila je za mene, izmedju ostalog, ispoljena kroz ljubav brema Borcu. Za njega sam se borio svojim prisustvom na tribinama i izvan njih, kroz vodjenje dobrog navijanja, putovanja na gostovanje, sredjivanje ulaznica, fajtova, sklapanja i sakupljanja rekvizita i sl.... Bilo je tu takodje i mladalackog ludila i zanosa te zelje za dokazivanjem. Lakse se bilo dokazati u grupi koja ima isti cilj i kont. Svaka tekma i sve oko njih bila je za mene jedna vrsta "kick-a" koja me je u tom periodu usmjeravala naprijed u zelji trazenja "mjesta pod suncem". Osjecao sam se ponosnim sto pripadam jednoj takvoj skupini, kakvi su bili Lesinari, jer se osjecalo pravo zajednistvo i zajednicko oscilovanje kroz sve to navijacko ludilo.
- Najsretniji navijački trenutak ?
Naravno to je pobjeda Borca u kupu protiv Zvezde, zatim plasiranje u Prvu ligu... ma svaka dobra tekma i sve oko tekmi mi je uzrokovala unutarnju srecu.
- Najtužniji trenutak ?
Ljudski: Smrt Kiće, Jajara, i Končara
Navijacki: Nepravedno izgubljena tekma u Euro-kupu protiv Metalista (svedski sudija Lundgren)
- Sa kojim navijačkim grupama ste bili u dobrim odnosima ?
Za mene licno su postojali dobri odnosi samo sa navijačima Sarajeva - "Horde Zla". Medju nama bilo je, takodje, pojedinacne saradnje sa pojedincima iz drugih navijackih grupa, ali se sve to svodilo na licnim kontaktima i sredjivanju nekih stvari kao npr. "nabavljanje" pirotehnike zajedno sa Torcidom i sl. Drugim rijecima, sa svim drugim, osim Hordi, smo se kačili i imali dobre fajtove.
- Ne znam da li ti je poznato ali mnogi sportisti i sportski radnici s kojima smo napravili intervjue navode da su "Lešinari" i sve ostale navijačke grupe u bivšoj državi bile ustvari jedno "extremno tijelo" koje je svojim ponašanjem i ispadima više odmagalo nego pomagalo svojim klubovima - konkretno: Lešinari su više odmogli nego pomogli Borcu. Tvo stav o takvim mišljenima ?
Ljudi koji nisu bili u tom istom filmu kao mi ostali, imaju takvo misljenje. Ja ih razumijem ali istovremeno krivim jer gledaju na stvari malo previse subjektivno. Objektivno gledanje na sve te stvari sto su po njima bile "negativne", bilo bi to da sva ta organizacija navijanja, na nacin koji je bio karakteristican za tadasnje navijacke skupine, je imala neke popratne stvari (fajtovi, bakljade, i ostalo ludilo) koje su ljude motivisali i davali im jedan extra kick da se napreduje kao skupina i na jos bolji nacin podrzava klub.
Istina je da je rat u nasoj tadasnjoj drzavi poceo prvo na tribinama, jer je tada bukvalno pocelo prepucavanje na nacionalnoj osnovi mnogo prije nego na drugim nivoima i mjestima, barem javno.
Mi Lesinari smo bili iskljucivo protiv nacionalizma i sa time nismo imali nikakve veze. Ja, na primjer, licno sam uvijek bio za pravljenje ludila, sukoba sa drugim skupinama, i huliganisanja ali istovremeno sam organizovao putovanja, sredjivao besplatne karte za vozove i autobuse ili preko ferijalaca neke jeftine grupne karte, te karte za utakmice i ostalo. Isao sam na sastanke uprave Borca, te na taj nacin bio link izmedju raje i uprave. Znaci bilo je i jednog i drugog i jedno bez drugog nije islo i niti je moglo. Balans je bitan!
- Najbolji Borčevi igrači ?
Lupić, Špica, Suljo (Beširević), Ćelo (Malbašić), Durgut (Durgutović), Tončo (Jakovljević), Karalić
- Dženo, jedno hipotetičko pitanje. Da se nije desilo što se desilo, kakvi bi, po tvom mišljenju, Lešinari bili danas ?
Proslo je puno vremena i nezahvalno je nagađati po onoj: "šta bi bilo da je bilo...", ali jedno sam siguran - Lesinari bi bili jos u vrhu navijackih skupina na nasim prostorima, mnogobrojniji i zešći.
- Borac danas ?
O danasnjem Borcu ne znam bas mnogo. Pratim rezultate ali mi imena ne govore nesto posebno. O danasnjim Vulturesima nemam puno šta da kazem jer nisam ni sa jednim od njih u kontaktu da bi znao kakvo je zaista stanje stvari. Cuo sam da su se ponovo poceli sakupljati ali na sta sve to lici ja pojma nemam. Neka samo nastave i zelim im da postaju bolji i brojniji za svaku tekmu i fajt koji dolazi. Neka samo izbjegavaju nacionalizam jer toga nije bilo niti ima mjesta na tribinama Gradskog stadiona.
- Da li podržavaš našu akciju pravljenja stranica o Borcu, Vulturesima i banjalučkom sportu za sve Banjalučane, nebitno na njihovu nacionalnu pripadnost i vjeru, akciju kojom želimo napraviti što objektivniji prikaz banjalučkog sporta i prezentovati javnosti historijske podatke o Borcu i ostalim bl. klubovima ?
Odlicna stvar!!!
Samo nastavite i pokusajte i dalje prenijeti ono sto je bilo i sto je sada. Izvucite ljudima one uspomene i osjecaje i prenesite na ove cyber prostore.
- Banja Luka ?
Eh Banja Luka. Taj grad mi je znacio sve, taj grad mi i sada znaci sve.
- Koje godine si izašao iz Banja Luke ?
1992/1993.
- Dženo danas ?
Malo ozbiljniji. Ozenjen jednom divnom Banjalucankom. Ovdje (Svedska) sam diplomirao mašinstvo prije nekoliko godina, radim kao inzinjer i zadovoljan sam svakodnevicom, a istovremeno mi fali jedan dobar komad duse. Znate na sta mislim. Idem ponekad na ove tekme, pogotovo kad dolaze drugi europski klubovi. Nije to to, ali oni Lesinari zive duboko u meni i nece nikada odletjeti.
- Za kraj - poruka svim Lešinarima i Banjalučanima ma gdje bili.
HAJDE SADA SVI RUKE GORE
.IDEMO SALOVI;
DOK ZELENI VRBAS BANJALUKOM TECE
BORAC, BORAC VJECNO ZIVJET CE !
Zahvaljujemo se Dzenanu
VULTURE TEAM
Švedska, Maj 2003.
