Ime i prezime: Dragoslava Žakula
Datum i mjesto rođenja: 20.08.1973., Slavonski Brod
Sport: košarka
Klubovi: Rade Končar (Slavonski Brod), Vojvodina (Novi Sad), Mikronova (Novi Sad), Hemofarm (Vršac), Kovin (Kovin), Pečuj (Mađarska), Razvojna Banja MK (Banjaluka), Bney Yehuda (Izrael), Elizur Ramla (Izrael), Mladi Krajišnik (Banjaluka)
- Kada ste i gdje počeli svoju bogatu košarkašku karijeru ?
Sa 11 godina sam počela trenirati košarku u ekipi Rade Končar iz Slavonskog Broda. Još na časovima fizičkog vaspitanja zavoljela sam ovaj sport. Igrali smo često košarku a nastavnik fizičkog vaspitanja me je jednog dana upitao da se upišem u Košarkaški klub Rade Končar. Prihvatila sam i od tada sam u ovom sportu.
- S koliko uspjeha ste nastupali u rodnom gradu ?
Do svoje 17. godine sam bila u Slavonskom Brodu. Sa 13 godina sam bila priključena prvom timu Rade Končara. Igrali smo hrvatsku ligu i redovno osvajali prva mjesta, čime bismo izborili i kvalifikacije za 1.B ligu bivše Jugoslavije. Međutim, u tim kvalifikacijama nismo imali snage da trijumfujemo protiv kvalitetnih protivnika tako da se nismo plasirale u elitno društvo. U tom periodu sam bila i kadetski reprezentativac Hrvatske.
- Onda slijedi odlazak u Novi Sad. Koliko ste se tamo zadržali ?
Tadašnji trener muške ekipe novosadske Vojvodine, Berček, me je preporučio. Ljudi iz Vojvodine su me gledali na utakmicama u kvalifikacijama, u kojima sam odigrala odlično, i angažovali me. U Novom Sadu sam ukupno provela pet sezona, od čega četiri sezone u Vojvodini. Za mene je to bio veoma uspješan period. Trener je bio Mirković i pustio me je, još kao djevojčicu, da igram mnogo i da imam veliku minutažu. Bila je velika čast za mene igrati dosta u staroj Jugoslaviji. Od početka sam se izborila za rejting i status u ekipi i klubu. Dobila sam šansu da igram i na najbolji način je iskoristila. Tada sam igrala i za kadetsku reprezentaciju bivše Jugoslavije. Sa Vojvodinom sam bila juniorski šampion ex države a bila sam proglašena i za najboljeg igrača završnog turnira. Za četiri sezone Vojvodina je jednom igrala završnicu Kupa a niti jednom nismo stigle do trofeja. Međutim, Vojvodina je tih godina iznjedrila veliki broj mladih igračica i to je bio veliki uspjeh za klub. Nakon četiri sezone u Novom Sadu se pojavio bogati privatnik koji je osnovao klub Mikronova. Ponudio mi je odlične uslove, za te godine, i nisam mogla da odbijem takvu ponudu. Osim mene još dvije igrače iz Vojvodine su pojačale Mikronovu. Te godine smo bile bolje plasirane od Vojvodine i to je bila još jedna izuzetno uspješna sezona za mene.
- Prvi velike trofeje osvojili ste sa Hemofarmom.
Da, u Hemofarmu sam provela jednu sezonu i osvojila duplu krunu u SR Jugoslaviji. Igrali smo i Evroligu. Iako nisam imala veliku minutažu i u Hemofarmu sam bila zadovoljna jer sam po prvi put imala priliku da radim u jednom odlično organizovanom, profesionalnom klubu. Igrati sa Larom Mandić, Ninom Bjedov i ostalim košarkašicama Hemofarma je bilo neprocjenjivo iskustvo za mene. Svaki minut je bio dragocjen za mene i a igrati pred punom dvoranom, u Evroligi mi je imponovalo, kao i svakom mladom sportisti.
- Niste daleko otišli od Vršca, u Kovin. Jeste li tamo dobili veću minutažu ?
Kovin je neka vrsta filijale Hemofarma. Jadranka Ćosić i ja smo prešle iz Vršca i odigrale jednu sezonu u Hemofarmu. Dobila sam punu slobodu igranja i veliku minutažu. Bilo je odlično. Plasirale smo se u vrhu tabele a u kvalifikacijama za Evrokup izgubile smo. Međutim, u klubu je sezona okarakterisana kao uspješna.
- Prvi inostrani klub je mađarski Pečuj. Otkud tamo ?
Trener Pečuja, Ratgeber, me je trenirao još u Vojvodini. On je i uticao da pređem u Mađarsku. Osim mene još je doveo i Liviju Anitič i Slobodanku Tuvić. Pečuj se takmičio u Evroligi a nesrećno nismo uspjeli da se domognemo završnog turnira Evrolige. I rezultatski i igrački to je bila veoma uspješna sezona. U prvom dodiru sa inostranstvom odlično sam se snašla. Geber je inače poznat po strašnoj disciplini i napornim treninzima. Osjetila sam rad u jednom vrhunskom klubu i svaki ulazak na parket, svaku priliku da zaigram sam iskoristila najbolje što znam. Inače, Pečuj mi je ostao u lijepom sjećanju i po tome što su u tom gradu svi živjeli za žensku košarku. Dvorana je konstantno bila puna a kada smo osvojili titulu šampiona Mađarske napravljen je doček na Trgu.
- Poslije Pečuja prelazite u Razvojnu banku MK iz Banjaluke. Kako je došlo do tog transfera ?
Pečuj je odigrao dvije prijateljske utakmice protiv Razvojne banke MK i tu su me primijetili vodeći ljudi Malenih. Odigrala sam super i potpisala ugovor na jednu sezonu sa banjalučkim klubom. Osvojile smo duple krune u RS i BiH a ostaje žal što smo u kvalifikacijama u evrokupovima nesrećno poražene od grčkog predstavnika. U prvom susretu smo izgubile 20 poena razlike, a u revanšu smo u jednom trenutku stigle i do +19, međutim, nismo izdržale do kraja, slavile smo sa 17 poena razlike i nismo se plasirale u grupu. Tek poslije tih kvalifikacija smo se uigrale i zadržale primat u BiH. Ostala sam do kraja sezone, a onda sam zbog finansijskog kraha kluba, napustila Banjaluku i ponovo se otisnula u inostranstvo. Moram reći, da sam tri sezone, sa Hemofarmom, Pečujom i Razvojnom bankom MK, osvajale duple krune bez poraza u šampionatu i kupu. To je zaista nevjerovatan rezultat.
- Otišli ste u Izrael, zemlju za koju često kažete da Vam je prionula za srce. Je li i dalje to tvrdite ?
Poslije odlaska iz Banjaluke, i prelaska u Izrael, počinje jedan od najljepših perioda u mom životu. Četiri godine provedene u Izraelu su mi ostale zauvijek u sjećanju. Stekla sam igračku zrelost, odigrala odlično, živjela u prelijepoj zemlji.... Osjetila sam surovi profesionalizam. U Izraelu igra mnogo stranih košarkašica, najviše Amerikanki i Ruskinja. Svaki trening je bio kao utakmica. Morala sam maksimalno da se žrtvujem kako bi izborila svoje mjesto u timu i opravdala uložena sredstva. Inače, temperamentna sam osoba a s obzirom da su i Izraelci takvi kao narod, prihvatili su me veoma brzo.
- U kojim ekipama ste igrali ?
Prve dvije godine provela sam u ekipi Bney Yehuda. Bili smo plasirani u sredini tabele a prve godine igrali smo finale Kupa i polufinale plej ofa izraelskog šampionata. Bila sam jako zadovoljna svojim igrama tako da sam još jednu godinu provela u tom klubu. Inače, to je rijetkost u Izraelu da stranac u ostane u jednoj ekipi više godina. Kod njih je praksa da se svake godine stvaraju nove ekipe, da se mijenja veliki broj košarkašica i trenera. Očigledno da sam svojim igrama zaslužila to priznanje da produžim ugovor. Druge godine sa Bney Yehudom sam osvojila peto mjesto u prvenstvu a igrali smo i završnicu Kupa. Zbog boljih ponude naredne dvije godine sam provela u ekipi Elizur Ramla. To je bio klub sa velikim budžetom i najvišim ambicijama. Tu sam doživila vrhunac u košarkaškoj karijeri. Obe godine bili smo šampioni Izraeli a jednom smo osvojili i Kup. Igrala sam u startnoj petorci, bila jedna od nosioca igre Ramle.
- Kakva je izraelska liga u poređenju sa ostalim evropskim ligama ?
Izraelska liga je veoma kvalitetna. U Izraelu je, za razliku od drugih zemalja, liga podjednakog kvaliteta i svako svakoga može da pobijedi. Mnogo strankinja je u ekipama koje podižu kvalitet. Mogu reći da sam imala sreću da igram sa Kristal Robinson sadašnjim trenerom WNBA ligašom Njujork Liberty kao i sa Šamikom Kriston koja sada igra u WNBA ligi, u ekipi iz Njujorka. Osim ovih Amerikanka igrala sam sa i protiv dosta Ruskinja. Sve u svemu, izuzetno jaka liga.
- Izrael kao zemlja za život ?
Život je sjajan u toj zemlji. Čak sam razmišljala da ostanem i živjeti tamo. Za nešto starije košarkašice to je idealna liga jer su putovanja kratka. U Izraelu je na sceni totalna amerikanizacija i to se na svakom dijelu može primijetiti. Još tada sam bila u vezi sa, sadašnjim suprugom Zoranom. To me je još dodatno ispunjavalo i davalo još ljepši osjećaj života u Izraelu.
- Zašto ste se vratili u Banjaluku ?
Ostala sam u drugom stanju. To sam već planirala i odlučili smo se da se vratimo u Banjaluku. Danas smo tu, srećni smo. Zoran je trener Mladog Krajišnika, ja nastupam za Malene a dobili smo i kćerkicu Lanu.
- Znači niste mogli bez košarke ?
Kada sam rodila Lanu zaključila sam da ne mogu bez košarke. Redovno sam odlazila na utakmice, gledala košarku. To je presudilo da se opet počnem baviti ovim sportom. Iako sam zbog porođaja pauzirala bila sam fizički spremna tako da se nije mnogo odrazilo na moje igre. Ovom sezonom u Mladom Krajišniku sam veoma zadovoljna.
- Hoćete li igrati i ovu sezonu ?
Hoću, sigurno. Sada mi je žao da odreknem svega i da prestanem igrati. Osjećam se dobro i mislim da mogu još dosta doprinijeti Mladom Krajišniku u nastojanjima da postane najbolji klub u BiH.
-Mladi Krajišnik je izborio plasman u Jadransku ligu. Koliko će to pomoći mladim banjalučkim košarkašicama da napreduju ?
Potvrdili smo učešće u Jadranskoj ligi i mislim da je to pun pogodak. Jadranska liga je došla u pravom momentu za ove mlade igračice. U prošloj sezoni, izuzez poraza od Željezničara, ostvarili smo sve pobjede. Svjesni smo da je mladim igračicama potrebno više kvalitetnijih utakmica u sezoni. U našem klubu prosjek godina je 18-19 i mislim da ženska banjalučka košarka ima perspektivu. Imamo reprezentativki BiH u svim selekcijama, kadetskoj, juniorskoj, seniorskoj. To je veliko bogatstvo. Osim toga košarkašice MK-a sada znaju više i tehnički su bolje obučene od mene kada sam bila u njihovim godinama. S njima sada treba samo postepeno i pravilno raditi i mislim da će nekolino igračica iz sadašnjeg sastava MK-a imati bogatu karijeru.
- Kakvo je stanje u klubu ? Može li klub ispratiti ambicije ?
Novo rukovodstvo je na pragu dolaska u klubu i ono će biti verifikovano na narednoj Izbornoj skupštini kluba. Odustali smo od ovogodišnjeg nastupa u Evrokupu ali smatram da će i Jadranska liga biti dovoljna za daljnji napredak košarkašica. Ne želimo da budemo topovska hrana tako da vjerujem da ćemo biti podržane i od gradskih vlasti. Smatram da dvorana Obilićevo (Mejdan) ima sve kapacitete da bude baza ženske košarke u Banjaluci. Potrebno je samo investirati određena sredstva, koja nisu prevelika, i da Banjaluka zauvijek dobije jednu dvoranu gdje bi se tokom cijelog dana kvalitetno radilo sa košarkašicama.
- Reprezentativna karijera ?
Igrala sam za reprezentaciju SR Jugoslavije na Evropskom šampionatu. Iz Mladog Krajišnika sam dobila poziv za reprezentaciju. Osvojile smo peto mjesto i to je bio najbolji plasman, od raspada države. Izborile smo i plasman na naredno Svjetsko prvenstvo. U jednoj utakmici odlučila sam i pobjednika, pogodivši koš u posljednjoj sekundi. Poslije tog Evropskog šampionata, još sam učestvovala u nekoliko kvalifikacija za Evropska prvenstva.
- Najsrećniji sportski trenutak ?
Te posljednje dvije godine u Ramli su bile najljepše u mom košarkaškom životu. Osvajali smo titule, igrala sam odlično, stekla igračku zrelost. Taj period se ne zaboravlja.
- Najteži sportski trenutak ?
Kada sam sam Razvojnom bankom MK eliminisana u kvalifikacijama za Evrokupove. Izgubile smo od grčkog predstavnika iako smo bile nadomak velikog čuda da nadoknadimo minus od 20 poena razlike iz prvog susreta. Uglavnom sam imala više lijepih trenutaka nego ružnih. Izgradila sam uspješnu karijeru ali se neću na tome zaustaviti.
- Imate kćerku Lanu. Vi i suprug Zoran ste cijeli život u košarci. Je li to znači da će i Lana krenuti Vašim stopama ?
Meni je najbitnije da je naše dijete živo i zdravo. Podržaću je u svim njenim naporima a ako uopšte izabere da se bavi nekim sportom daću joj poneki savjet. Međutim, smatram da ona treba da se sam izbori za svoj status na svom životnom putu a podrška roditelja joj nikada neće izostati.
- Mišljenje o našem sajtu ?
Podržavam takve ideje. Sve što ima za cilj da afirmiše sport i da pomogne mladim sportistima da napreduju je za pohvalu.
- Poruka Banjalučanima ?
Mladi Krajišnik će se naredne sezone takmičiti u Jadranskoj ligi. Dođite u što većem broju na utakmice, da podržite naše mlade košarkašice da stasaju u vrhunske košarkašice.
PZ
Vulture Team
Juli, 2007. godine
