Punih 25 godina bavio se kosarkom, 19 godina igrao za KK Borac, a 10 godina je bio kapiten tog kluba. Sjajan kosarkas, suter ali i covjek. Nadimak mu je Skaka a i ime i prezime
DRAGAN VUKOVIĆ
- Kad ste zapoceli karijeru?
Za moje kosarkaske pocetke zasluzan je pokojni Milan Tosic–Prle koji je u doba mog djetinjstva organizovao skole kosarke po banjaluckim osnovnim skolama. Prle me je odveo u mladje kategorije KK Borac. Inace sam non stop igrao basket na starom Borcevom stadionu. Tako je to pocelo a moja prva seniorska sezona bila je 1976. godine.
- Vi ste simbol KK Borac.Vasa seniorska karijera u Borcu je trajala zaista dugo–19 godina?
Ja sam se ozbiljno kosarkom poceo baviti 1976. Tada sam odlucio da cu se ozbiljnije posvetiti ovom sportu. Kosarka je bila moj zivotni posao. Igracka karijera u Borcu trajala je do 1996. godine a u tom periodu 10 godina sam bio i kapiten kluba.
- U vasoj prvoj seniorskoj sezoni Borac je ispao u najnizi rang takmicenja?
Da, u sezoni 1976/77. kada sam ja poceo da igram Borac je nakon majstorice u Brodu ispao u najnizi rang takmicenja. Doslo je do smjene generacija tako da sam 1978. godine postao kapiten i bio najstariji igrac tima. Kapiten tima sam bio samo jednu godinu a kapitensku traku sam ponovo ponio 1983. god. U sezoni 1980/81. Borac se vratio u 2. ligu.
Mi smo za godinu dana zahvaljujuci reorganizaciji takmicenja preskocili dva nivoa takmicenja.Tada je oformljena ekipa ciji su nosioci bili Dragoslav Vujakovic i ja.Nas klub se takmicio u 2.ligi sve do sezone 83/84.
- U sezoni 1983/84. Borac je plasmanom u 1. B ligu ex-Jugoslavije ostvario najveci uspjeh u dotadasnjoj istoriji kluba. Vjerovatno se rado prisjecate majstorice u Borovu?
Majstorica u Borovu je svakako najljepsi trenutak u mojoj karijeri. Pred odlazak u Borovo mi smo bili svjesni da je to trenutak istine za nas. Morali smo sebi pokazati da vrijedimo mnogo vise. Borac su vecinom cinili igraci s naseg prostora. Borac je u regularnom dijelu 2. lige zajedno sa Lifamom podijelio 2. mjesto na tabeli, tako da je majstorica morala odluciti koja ce ekipa od ove dvije obezbjediti plasman u visi nivo takmicenja. Mi smo na kraju slavili sa 82-77. Kad god se sjetim tog meca napadnu me emocije.
- Nazalost, Borac je samo jednu godinu igrao u 1. ligi.Koji su razlozi?
Mi smo igrali sa veoma jakim ekipama poput Olimpije za koju su tada nastupali izmedju ostalih: Vilfan, Subotic, Kovacevic. U 1. kolu mi smo ih dobili pred prepunim Borikom. Koliko se sjecam Olimpiju je kasnije malo ekipa dobilo u sampionatu. Iako smo zabiljezili pobjedu u 1. kolu nad jakom Olimpijom mi na kraju nismo ostali u 1. ligi. Grad i uprava nisu adekvatno pratili nase rezultate. Tada nije napravljen iskorak da se muska kosarka u Banjaluci ucini jos kvalitetnijom. Klub se nije okrenuo profesionalizmu i u klub nije doveden profesionalni trener. Primjer je Sloboda iz Tuzle koja je u to vrijeme dovela Vladu Djurovica i ona je odskocila u odnosu na nas. Borac je mnogo improvizovao a tako se vise nisu mogli postizati kvalitetni rezultati s obzirom da je jugoslovenska liga u to vrijeme bila medju najboljim u Evropi. Steta je sto na pravi nacin nije pomognut rad najtalentovanije generacije Borca.
- Do pocetka rata Borac je nastupao vecinom u Drugoj i Republickoj ligi?
Nasa generacija nakon ispadanja iz 1. B lige pocela je da se osipa. Mi smo do sezone 1989/90 tavorili. Te sezone ponovo nas je pomazila reorganizacija takmicenja i mi smo ucestvovali u B ligi. Borac se pojacao, a trener je bio Baletic. Borili smo se za ulazak u 1. A ligu. Da bismo ostvarili zacrtano morali smo da pobijedimo Celik u Zenici. Medjutim nismo uspjeli. Prilikom raspada Jugoslavije mi smo po nekim pravilima trebali da budemo clanovi 1. lige, ali nekako smo izvisili. Ipak u sezoni 1992/93 postali smo 13. clan A lige – SR Jugoslavije, a pobijedili smo Buducnost u prvoj utakmici. Prvo smo, kao domacini, igrali u Jagodini a potom u Rumi i zvali smo se Borac Borovica. Prvih 6 ekipa se plasiralo u ligu za sampiona a preostale ekipe su se borile za opstanak. Nama je falila jedna pobjeda da ostanemo u ligi.
Kasnije je Borovica napravio dva kluba: Borac i Ivu. Tada smo igrali B-ligu SR Jugoslavije. U sezoni 1993/94. zaista sam pruzao kvalitetne partije. Sjecam se da sam na jednoj utakmici postigao 53 poena. Sljedece godine je formirana prva liga sa cak 32 kluba u kojoj smo naravno i mi bili.
- Pocetkom 1995. godine bili ste i sportski direktor Mladog Krajisnika?
Da, moj zadatak je bio da dovodim igrace, da razgovaram sa njima. Na toj funkciji sam bio 4,5 godine i tome sam se tada prilicno predao. Klub je imao uzlaznu putanju. Klub je ostvario najbolji rezultat u istoriji Mladog Krajisnika a to je plasman u finale plej ofa.
Bio sam realan, objektivan prema kosarkasicama. Borio sam se za igracice od glave do pete. Bio sam prototip covjeka koji treba da bude barijera izmedju igracica i uprave. Ponasao sam se odgovorno. Svake godine mog boravka u Mladom Krajisniku ispunjen je zacrtani cilj tako da je svaka sezona imala uzlaznu putanju.
- Nakon Borca u kojem ste karijeru zavrsili 1996. god. igrali ste po raznim klubovima?
Drina–Zvornik, Herceg Novi, Igokea, Orlovi... Sjecam se da me je na primjer Miodrag Baletic nagovorio da dodjem nakratko da odigram u Herceg Novom. Zatim sa pola sezone igrao u Igokei. Tada nisam imao gdje trenirati pa sam prihvatio da nastupam za Igokeu.
U Orlovima sam bio direktor i igrac. Godine 2000-te prekinuo sam igracku karijeru. Dakle gotovo 25 godina sam se aktivno bavio kosarkom.
- Da li je neko od trenera ostavio poseban utisak na vas?
Iako me je treniralo mnogo trenera moram priznati da nijedan od njih nije ostavio bas poseban utisak na mene. KK Borac je bio amaterski klub i u skladu sa tim mi nismo dovodili trenere sa strane kao sto su to radile druge ekipe iz naseg okruzenja ili kao sto je to na primjer bio slucaj sa kosarkasicama Mladog Krajisnika koje su imale cast da ih treniraju cak i nekadasnji selektori Jugoslavije.
- Sta trenutno radite?
Tece mi 2. mandat u Predsjednistvu Kosarkaskog saveza RS. Mislim da me jos uvijek neki ljudi uvazavaju. Gledam sve utakmice i to ne samo kosarkaske. Pratim sport jer mi je on zivotna stvar.
- Najsretniji trenutak u karijeri?
Svakako, majstorica u Borovu. Atmosfere i osjecaja pred tako vazan mec uvijek se rado prisjecam.
- Najtuzniji trenutak u karijeri?
Odlazak iz Borca. To je ziva rana koja se ne moze zacijeliti. Odlazak poslije toliko godina i na takav nacin koji necu sada da opisujem je dogadjaj koji boli.
- Da li postoji mogucnost da se vratite u KK Borac i kosarku?
Naravno zelja postoji da se vratim. Dosadilo mi je sto nisam u kosarci. Kad i gdje cu se vratiti jos uvijek ne znam.
- Banjalucku Pivaru ocekuju nastupi u ''Ligi–6'' Bosne i Hercegovine. Da li klub i naredne godine moze ostvariti plasman u Goodyear ligu?
Ne volim komentarisati nastupe mog nekadasnjeg kluba. Moj svaki komentar ljudi iz uprave shvataju kao permanentnu opasnost po njih. Jedno je sigurno da nas ocekuje zanimljiva zavrsnica u završnici prvenstva BiH. Bosna se izuzetno pojacala, a tu je i uvijek jaki Siroki Brijeg.
- Anegdota iz duge karijere?
Dok sam igrao imao sam problema s tehnickim greskama. Prema tadasnjim propisima Kosarkaskog saveza Jugoslavije kosarkas nakon 3-4 uzastopne tehnicke greske morao je da pauzira jednu utakmicu, zatim nakon 2 tehnicke greske pauzirao bi jedan mec a potom bi svaka sljedeca greska bila sankcionisana sa utakmicom neogranja. Sjecam se da sam u jednoj sezoni imao cak 19 tehnickih gresaka. Mozete misliti koliko onda utakmica nisam igrao. Iz sadasnje perspektive to je anegdota, a tada je to predstavljalo problem kako za mene tako i za klub. Inace bilo je tu jos mnogo anegdota. U mojim pocecima nisam mogao da vjerujem kakav su duh posjedovali tadasnji igraci Borca.
- I na kraju da li ste culi za nasu internet stranicu?
Nisam cuo do sada. Vasa ideja je dobra. Mislim da sadrzaj mnogo vise znaci Banjalucanima koji su trenutno izvan Banjaluke jer tako mogu da cuju sta se trenutno desava u rodnom gradu. Cestitam im sto su se upusitli u ovakav projekat.
Z.P.
Banja Luka, 2004.
