Razgovor sa bivšim plejmejkerom i kapitenom KK Banjalučka pivara koji je naprasno i bez posebnog obrazlozenja otpisan od strane banjalučkog košarkaškog premijerligaša. Saša Vujasinović dugogodišnji prvotimac i "stub" Banjalučke pivare priča nam o svojoj karijeri, košarci i svom trenutnom statusu.
- Trenutno si bez kluba. Ovo je prva situacija nakon 10 godina da ne igras. Sta radis kad se ne bavis kosarkom ?
Da, ja sam nakon 10 godina ostao bez kluba. Nisam nasao zajednicki jezik sa rukovodstvom kluba tako da sada ne igram nigdje. Ovu pauzu iskoristio sam da zavrsim fakultet, a vjerujem da cu veoma brzo pronaci i novi klub.
- Kazes da nisi pronasao zajednicki jezik sa Borcem. Da li je bilo jos ponuda ?
Ljetos je bilo ponuda da nastavim karijeru u drugom klubu. Moja zelja je bila da ostanem u Banja Luci. Imao sam dogovor s rukovodstvom kluba ali taj dogovor nije ispunjen. Tako sam ostao bez posla. Kako ce biti u buducnosti veoma je tesko prognozirati ali je sigurno da se vise necu dvoumiti vec cu prvu kvalitetnu priliku odmah prihvatiti.
- Da se sada vratimo tvojim pocecima. Kada se to desilo ?
1986. godine poceo sam da treniram u tadasnjem Borac Incelu. Treneri u klubu su bili Zlatko Galijaš i Rasim Dizdarević. Galijaš je vodio mladje kategorije. Tada situacija nije bila kao danas pa je Galijaš zajedno trenirao pionire i kadete. U to vrijeme trener prvog tima bio je Djoko Mikeš. Nakon rada sa Galijašem presao sam preko juniorske ekipe sve do prvog tima.
- Kada si debitovao za prvu ekipu ?
Bilo je to u sezoni 1993/94. Odigrao sam 6 utakmica a trener u ekipi bio je Slobodan Simovic. On je bio posebno hrabar jer je 5-6 talentovanih juniora, medju kojima sam bio i ja, prebacio u prvi tim. Vec naredne sezone sam postao standardni prvotimac a takav status sam imao narednih 10 godine. Naravno sve do sada.
- Tih godina kada si poceo da igras za prvu ekipu, Borac se takmicio u SR Jugoslaviji. Kako je bilo tada ?
Mi smo se takmicili u SR Jugoslaviji. Zbog rata smo trenirali u Banjaluci a onda smo svakog vikenda morali da putujemo u Jugoslaviju da igramo utakmice. Domace utakmice prvo smo igrali u Rumi, a potom smo vec naredne sezone ekipe docekivali u Backoj Palanci. Te godine jugoslovenska liga je bila podijeljena po grupama a ukupno su se takmicila 32 kluba. U nasoj grupi bio je i beogradski Partizan. Bilo je veoma naporno igrati u takvom tempu gdje svake sedmice putujes. U takvim uslovima nismo sacuvali status prvoligasa pa smo ispali u 1. B ligu, grupa Srbija. Odlucujucu utakmicu protiv Kikinde smo izgubili.
- Vec sljedece 1995/96. sezone slijede bolje igre i plasman u visi nivo takmicenja. Prisjeti se malo tog perioda ?
U sezoni 1995/96. trener Borca bio je Velimir Gasić. Takmicili smo se u 1. B ligi, grupa Srbija, a prvi dio sezone domacini smo bili u Backoj Palanci. U drugom dijelu sezone presli iz Backe Palanke u Železnik i tamo igrali nase meceve. Na kraju sampionata uspjeli smo da se plasiramo medju 4 najbolje ekipe i samim tim udjemo u visi rang takmicenja. To je bila jedinstvena 1. B liga. Bilo je to veoma kvalitetno takmicenje. U toj ligi izmedju ostalih nastupali su sadasnji clan Gudjer lige Hemofarm iz Vrsca, zatim Zdravlje, Borac Cacak i drugi. Trener naseg tima bio je Baletic i mi smo s dosta uspjeha igrali u toj ligi. Sada kada razgovaram s kosarkaskim strucnjacima s ovih prostora ostaje zal za takvom jednom ligom koja je bila drugoligaski nivo takmicenja a bila je izuzetno kvalitetna.
- U sezoni 1997/98. dolazi do velikog preokreta. Formiran je jedinstveni KS BiH pa je Borac morao da napusti jugoslovensku ligu i da se takmici samo u BiH ?
U sezoni 1997/98. igrali smo jos uvijek jugoslavensku 1. B ligu. Domacini smo ponovo bili u Backoj Palanci a prvi tim je vodio Drago Karalic. Borili smo se za prvaka lige ali na kraju nismo dosli do titule B ligasa. Na kraju sezne, dakle 1998. godine, dolazi do potpunog preokreta. Iz saveza je stigao dopis u kojem je stajalo da je Borac Nektar iskljucen iz 1. B lige SR Jugoslavije i da moze samo da se takmici u BiH. Mi smo tih godina bili neprikosnoveni u Republici Srpskoj. Nismo imali ravnopravnog konkurenta pa smo redovno osvajali duple krune. 1998. godine smo dobili mogucnost da kao prvaci Republike Srpske ucestvujemo u kupu "Radivoja Koraca". Bio je to nezaboravan nastup. Nakon 6 godina ponovo smo bili domacini u nasem Boriku. Poseban utisak je ostavila prva medjunarodna utakmica protiv Kapfenberga iz Austrije. Mi smo slavili ubjedljivu prednost a vidjena je prava festa u Boriku. Plasirali smo se u grupu gdje smo imali renomiranih i kvalitetnih protivnika. Kup "Radivoja Koraca" tada je igrala italijanska Siena koja je sada jedna od najkvalitetnijih ekipa sa Apenina i tim koji redovno ucestvuje u Evroligi. Takodje, u grupi je jos bio zagrebacki Benston i turski predstavnik. Ostvarili smo po 3 pobjede i poraza sto nam nije bilo dovoljno za nastavak takmicenja. Medjutim i s ovim rezultatom smo bili veoma zadovoljni.
- Slijedi sezona 1999/2000. koja ce ostati zapamcena jer je Borac Nektar postao prvi prvak lige BiH ?
Pocetak sezone nije nagovjestavao takav rezultat. U pretkolu Kupa "Radivoja Koraca" eliminisani smo od bugarskog Levskog. Nakon toga otisao je Drago Karalic a klub je kratko vodio Djera. Medjutim onda dolazi presudni momenat. U Borac na mjesto trenera ponovo dolazi Velimir Gasić koji je preporodio ekipu. Zaigrali smo odlicno a posebno se pamte pobjede nad Igokeom i trijumf protiv tuzlanske Slobode nakon kojeg smo osvojili titulu prvaka BiH. Osvojena titula nam je omogucila da predstavljamo BiH u Kupu Rajmonda Saporte. Gasić je i naredne sezone predvodio ekipu. Nastupali smo u veoma kavlitetnom takmicenju. Pruzili smo nekoliko dobrih partija i izborili plasman u eliminacioni dio takmicenja. Medjutim, tamo smo porazeni od kiparskog Keravnosa. U Banjaluci smo igrali fenomenalno ali na Kipru nismo uspjeli da sacuvamo prednost iz prvog meca. U prvenstvu BiH titulu smo izgubili u posljednjem kolu. U Banjaluci je gostovao Široki Brijeg a nama je pobjeda donosila titulu. Medjutim u posljednjoj sekundi, sa zvukom sirene, Erjavec je pogodio trojku i donio produzetke. U produzecima su pribraniji i sretniji bili gosti pa nam je titula izmakla.
- Sljedece godine u Borcu dolazi do drasticnog reza. Kako je bilo igrati te sezone ?
Da, u klubu su se dogodile drasticne promjene. Klub je napustilo 8-9 standardnih prvotimaca medju kojima i "ikona" kluba Zoran Kukić. U Borcu su od starijih igraca ostali samo Glisovic, Blagojevic i ja. Rukovodstvo kluba odlucilo je da da sansu mladjima koje su predvodili Kojadinovic, Ščekić, Čubrilo, a trener je bio Vladimir Taušan.
U sezoni 2001/02. Igokea je nastupala u Kupu Rajmonda Saporte. Imala je veoma kvalitetnu ekipu ali smo ipak na kraju mi bili bolji od tima iz Aleksandrovca i osvojili smo duplu krunu u Republici Srpskoj. Potom smo nastupali u prvenstvu BiH.
S mladim snagama osvojili smo trece mjesto, a izmedju ostalih pobijedili smo Slobodu i Siroki Brijeg. Posljednje dvije godine smo se takmicili u Gudjer ligi. Osvajali smo vicesampionske titule a nazalost za nas je nedodirljiv bio Siroki Brijeg. U te dvije sezone nastupi u Gudjer ligi su punili dvoranu Borik i Banja Luka je zivjela za kosarku. Medjutim prosle sezone nismo uspjeli da ostvarimo plasman u ovu regionalnu ligu. Ispali samo u polufinalu plej ofa i i Gudjer liga je za nas ostala san.
- U tvojoj karijeri bilo je dosta trenera. Mozes li nekoga izdvojiti ?
Svi treneri koji su me trenirali su ostavili utisak na nas. Pocevsi od Galijaša i Mikeša pa do ovih posljednjih. Npr. Simovic je izuzetno znacajan za mene jer je imao hrabrosti da mi da sansu u prvoj ekipi. Medjutim, stvarno ne mogu nekoga da posebno izdvojim jer sam sa svima imao dobre odnose i od svih sam ponesto naucio.
- Najdrazi trenutak ?
Najdrazi trenutak mi je osvojena titula prvaka BiH u sezoni 1999/2000. Poceli smo lose ali smo na kraju bili najbolji. Moram istaci da mi je veoma draga sezona 2001/02. kada nas je vodio Tausan koji je bio izuzetno dobar covjek.
- Najtezi trenutak ?
Najtezi momenat je trojka Erjaveca u posljednjoj sekundi kada smo izgubili titulu. Takodje mi je sada veoma tesko jer nakon 10 godina nisam u kosarci.
- Da li si cuo za nas sajt ?
Nisam cuo za njega ali sada kada znam adresu sigurno cu ga posjetiti.
Z.P.
Banja Luka, 2004.
